Mamac za bijes: Lovi nas ista vrsta

Kako je zabilježeno, upotreba izraza rage bait (mamac za bijes) je utrostručena u prethodnih dvanaest mjeseci.

– U godini poput 2025., obilježenoj društvenim potresima, raspravama o regulaciji interneta i brigom za digitalno zdravlje, stručnjaci primjećuju da se upotreba ovakvog sadržaja promijenila i da danas odražava dublji pomak u načinu na koji govorimo o pažnji – kako je dajemo i kako se ona privlači – o angažmanu i o etici u digitalnom prostoru – navodi se, pored ostalog u pojašnjenju na web stranici Oxford University Press.

Prva upotreba ovog izraza datira iz 2002. godine putem Usenet mreže, u kontekstu „određene vrste reakcije vozača na to da ga drugi vozač gleda i traži da ga pretekne“, što se razumijeva kao ideja namjernog uznemiravanja. Kasnije se počeo upotrebljavati u internet slengu za „opis viralnih tvitova, često kao kritika cijelih mreža sadržaja koji određuju šta se objavljuje online, poput platformi, kreatora i trendova.“

– Činjenica da izraz rage bait postoji i da je doživio tako snažan porast pokazuje koliko smo svjesniji manipulativnih taktika koje nas mogu uvući u emocionalne zamke. Nekad je internet osvajao našu pažnju pobuđivanjem radoznalosti u zamjenu za klikove; danas sve više vidimo da on preuzima i oblikuje naše emocije i naše reakcije. To izgleda kao prirodan korak u neprekidnom razgovoru o tome šta znači biti čovjek u tehnološki pokretanom svijetu – i o ekstremima online kulture – istakao je predsjednik Oxford Languages Casper Grathwohl.

Podsjećajući i na izraz godine za 2024., brain rot (moždana trulež), koji označava "mentalnu iscrpljenost usljed beskrajnog skrolanja", Grathwol ističe da ova dva izraza "zajedno otkrivaju moćan ciklus: bijes potiče angažman, algoritmi ga pojačavaju, a neprestana izloženost nas ostavlja emocionalno iscrpljenima".

– Te riječi ne definišu samo trendove; one otkrivaju kako digitalne platforme preoblikuju naše mišljenje i ponašanje – dodao je Grathwohl.

Uvijek se računa na ljudske strasti i slabosti

U odnosu na tradicionalni koncept naslova, uz rage bait prepoznajemo i clickbait te informationbait. Najblaža forma, koja može da ne naruši uzuse kvalitetnog i odmjerenog je posljednji – informacijski mamac, koji pretpostavlja izostavljanje ključne informacije u naslovu, kako bi pobudio određenu radoznalost kod čitaoca. Ali, postaje problematičan kada ne ispunjava očekivanja u tekstu.

Nadalje, clickbait se najčešće prepoznaje prema izraženom senzacionalističkom naslovu, ali je, u suštini, obmanjujući u odnosu na ono što članak donosi. Naravno, s clickbaitom se uvijek računa na značajniji angažman publike i profit – sadržaji s takvim naslovima su odavno provjerena taktika, a to pokazuje njihova dominacija u online svijetu. Idealan su pokretač algoritma kao i u slučaju mamca za bijes.

Oboje predstavljaju manipulativne tehnike, koje savršeno funkcionišu računajući na ljudske strasti i slabosti, ali i ljudsko iskustvo sadašnjice, koje, između ostalog, oblikuje mehanizam digitalnog svijeta i mreža algoritma. S najznačajnijom napomenom o izloženosti čovjeka prekomjernom sadržaju svuda oko sebe, namjerno ili ne, te nesnalaženju u ovoj kulturi konzumerizma, površnosti, iluzija, laži i dominacije estetike nad etikom.

Naravno, mamcem za bijes se uspješno poseže za tačkama polarizacije i konflikta u društvu. To je dodatno izraženo, uzmemo li u obzir aktuelnu polarizaciju na globalnom nivou i u samim društvima, bez obzira da li je riječ o uobičajenoj i naslijeđenoj polarizaciji ili refleskiji trenutnih geopolitičkih previranja. Niz je i medija i influensera, većih i manjih, te običnih korisnika koji igraju upravo na tu kartu. Dovoljno je pogledati teme o migrantima i muslimanima u Evropi ili SAD-u, odnosno podsjetiti se na aktuelni porast ideologija ekstremne desnice, antiislamske mržnje i islamofobije te, naravno, kulturalne ratove.

To podražava prisutni nivo stereotipa i predrasuda o drugima, posebno u online prostoru, koji je, uprkos uspostavljanju određenih mehanizama, i dalje ostao nedovoljno regulisan prostor, stalno podložan širenju uvredljivog i diskriminatornog sadržaja.

Štaviše, trend promocije narativa o apsolutnoj slobodi govora, što je intenzivirao Elon Musk, preuzimanjem Twittera (preimenovanog kasnije u X), nastavljen je odustajanjem Meta kompanije Marka Zuckerberga od usluga factcheckera treće strane te usvojivši Muskov model Bilješki zajednice. Time se pristalo na ono što je Musk stalno ponavljao korisnicima – da su oni medij. Ne treba zaboraviti da su i svakovrsne cenzure u medijima i društvenim mrežama doprinijele popularizaciji takvog modela i dali sasvim dovoljno argumenata digitalnim oligarsima da olabave moderiranje sadržaja na društvenim mrežama.

O tome smo u Preporodu pisali početkom godine u tekstu pod naslovom Od MAGA do MEGA: Bitka za Evropu.

Ne zagristi mamac

Mada se čini da nam ambijent takvog algoritma i društvenih mreža ostavlja veoma malo ili nimalo prostora za otpor, istina je drugačija, ma kako bitka bila teška. I, pri tome, odgovor nije tek u nasušno važnoj potrebi za medijskom ili digitalnom pismenošću, već u iskonskim ljudskim kapacitetima samokontrole i sustezanja, da ne govorimo o matičnim imperativima učenja i (samo)spoznavanja.

Zasigurno, često je teže razlučiti namjerno osmišljene tehnike za izazivanje ljutnje i bijesa u online svijetu, ali same činjenice o rasprostranjenosti takvih vrsta emotivnog targetiranja i provokacija su poziv na oprez. Zadržavanja, otvaranja, komentarisanja, dijeljenja i lajkanja svakog takvog sadržaja pogoduju principima algoritma i potpirivanju vatre za njegovo viralno lansiranje. Uz to, spomenutim radnjama signalizujemo algoritmu da nam nastavlja nuditi sličan sadržaj i u budućnosti. Osim sustezanja od bilo kakve reakcije od takvog sadržaja, korisno je ponuđenim opcijama blokirati takav sadržaj, odnosno označiti ga neinteresantnim i slično ili blokirati same profile-generatore takvog sadržaja, sakriti ga s vremenskih linija, a, u zavisnosti kakve je vrste mamac za bijes, i prijaviti za narušavanje određenih smjernica.

Nesumnjivo je da su nam vremenske linije prenatrpane takvim i mnoštvom drugih sadržaja koji potpiruju naše emocije, sužavaju polja za racionalno manevrisanje, ta toksičnost je prilično glasan alarm za digitalnu detoksikaciju. To uključuje potpunu ili djelimičnu apstinenciju od korištenja društvenih mreža, ma koliko nam se činilo nemogućim ili, pak, nevažnim u slučaju da njihov utjecaj na nas smatramo bezopasnim i beznačajnim.

Ranije spomenuti ciklus se može prekinuti. Mržnja koju možemo osjetiti je podložna kontroli i u živoj i u online interakciji. Namjerno kreiranje sadržaja za raspirivanje ljutnje s ciljem privlačenja pažnje, sticanje slave i profita je, bez obzira koliko često djelovalo i bezazleno, učešće u kreiranju narativa mržnje u društvu. Podržavanje takvog algoritamskog kursa je znak naših slabosti, nezrelosti i nesposobnosti da se odupremo avetima iz takve kaljuže. Nadalje, ciklus je urušiv i razvijanjem svijesti o izloženosti takvim sadržajima, bez obzira kojoj generaciji pripadamo.

Dinamika savremenog svijeta nas je natjerala na mnogostruko brži život u kojem je sve te mamce oko nas teško razlučiti, ali ništa se nije promijenilo u nužnosti kontrolisanja vlastitih emocija, riječi i djela. Nosimo bremena koja teško iznosimo, izloženiji smo stresu i omeđeni smo brojnim distraktorima. Relevantni izvještaji iz godine u godinu govore o sve lošijem mentalnom blagostanju ljudi na globalnom nivou, posebno u ekonomski razvijenijim zemljama. Pri tome, maligni utjecaji društvenih mreža su među značajnijim uzročnicima. Svijet je ispunjen izrazima negativnih emocija – agresijom, bijesom i mržnjom. Budimo se i liježemo sa zagriženim mamcima, obmanuti i dovoljno kontrolisani u prividima slobode.

Možda, ipak – ako ništa – u beskrajnom našem skrolanju da zastanemo, uprkos vlastitoj nezainteresovanosti – na sadržaju o dobroj knjizi, filmu ili lijepoj medijskoj priči, naprimjer, o ljudima koji neglamurozno, iza reflektora i tiho, grade ili popravljaju ovaj svijet. I u džungli mržnje, agresije i bijesa ima utočišnih spoznaja.

(IIN Preporod)