Ferhadija je najprije izgrađena u srcu muftije Čamdžića

Piše: Hasan Eminović 

U utorak, 23. decembra, u Sarajevu će biti promovirana knjiga  nekadašnjeg banjalučkog muftije Edhem-ef. Čamdžića o Ferhadiji džamiji.

Kako to samo dostojanstveno i pobjednički zvuči!

I bez uvida u sadržaj, vrijednost knjige i bajkovita dramatičnost s klasičnim holivudskim hepiendom da se rekonstruirati iz ljekovite, metaforične sintagme njenog  naslova.

Grižnja savjesti zbog neispunjenog obećanja uznemirava mi misao više od godinu dana. Nazvao me muftija Čamdžić kada je zanijetio pisati knjigu da mu opišem vrijeme i okolnosti u kojima sam se nalazio i osjećanja koja sam tim povodom imao u trenutku kada se vijest o rušenju džamije proširila u javnom diskursu.

Briljantna ideja.

U inerciji prijateljskog razgovora, bez razmišljanja sam mu obećao to uraditi. I slagao!

Nije da nisam htio i da nisam budio sjećanja, ali jednostavno nije ih bilo. Tek tada sam shvatio da sam za rušenje Ferhadije i razmjerima te civilizacijske bruke saznao tek nakon rata. Jedino što sam u sjećanjima sačuvao bilo je pedagoško mučenje Halima Husića, profesora Historije islama u Gazi Husrev-begovoj medresi, da romantizmom opterećenim zanesenjacima kakvi smo bili te 1998. godine osvijesti historijsku i arhitektonsku vrijednost Ferhadije.

Osim profesorove nelagode, ništa mi se više u sjećanjima nije zadržalo.

A kada sam pokušavao domisliti bilo šta suvislo da napišem muftiji Čamdžiću suočio sam se sa strašnom spoznajom da smo mi u Mostaru, baš u tim danima iščekivali početak agresije HVO-a i HV-a, tog famoznog zločinačkog udruženog oružanog napada na Mostar i na Bošnjake u Hercegovini.

Ferhadija je srušena 7. maja 1993. godine, agresija na Mostar počela je 9. maja. Zbog briga i neizvjesnosti, vjerujem da je u Mostaru mnogima promakla vijest o Ferhadiji. Vjerujem da su udarne vijesti u tom periodu dolazile iz Hercegovine, a da se o bestijalnom rušenju Ferhadije marginalno govorilo, i u domaćoj i u svjetskoj javnosti. Iako je u sferi teorija zavjere, trajno će ostati otvoreno pitanje odabira datuma kada će ona biti srušena i eventualnoj sinhronizaciji događaja dviju neprijateljskih politika i neprijateljskih vojski. 

Ferhadiju sam prvi put uživo vidio u srcu, željama i nadanjima tadašnjeg banjalučkog muftije Edhem-ef. Čamdžića 27. marta 2001. godine, kada je na njenom lokalitetu zjapila razvalina.

Nekim povodom pozvao me muftija da s Remzijom Pitićem dođem u Banju Luku. Naravno, posudio sam novac za putne troškove i otišao. Klanjali smo džumu u prilagođenim kancelarijskim prostorijama.

Onako usput sam obavio razgovor s muftijom, više iz lične potrebe, nego zbog potrebe programa Radija Hayat - studio Mostar, gdje sam tada radio. Snimak tog intervjua čuvam i danas i rado ću ga podijeliti s javnošću, kao vrijedno sjećanje, kao sliku vremena, onda kada je Ferhadija izgrađena u muftijom srcu. 

Intervju objavljujemo integralno, kao u trenutku kada je vođen, bez ikakvih dodatnih intervencija. 

Hasan Eminović: Nalazimo se u uredu banjalučkog muftije hadži Edhem-ef. Čamdžića. Zamolit ćemo ga na početku da nam kaže kako se on osjeća lično kao čovjek, a zatim kao muftija, nakon ishođene dozvole za izgradnju, ponovnu izgradnju Ferhadije, ovdje u Banjoj Luci.

Muftija Čamdžić: Bismillahi-r-rahmani-r-rahim. Hvala vam što ste došli ovdje da budete s nama u Banjoj Luci, da vidite gdje, kako i u kakvim uslovima mi radimo – ovo posebno podvlačim, u kakvim uslovima.

Evo, vidite da mi nemamo nigdje ništa od tolikih institucija bošnjačkih, od toliko prostora Islamske zajednice, zgrada, džamija koji su bili taj fond u vlasništvu Islamske zajednice, odnosno Vakufske direkcije. Sve je tokom rata ili porušeno ili je uzeto, i još nam ništa što je preostalo nije vraćeno. Najvažnije u svemu ovome jeste da imamo džamijske prostore, da imamo džamije, prostore za obavljanje vjerskih obreda.

Evo, jučer je ovdje u Banjoj Luci bio mevludi-šerif u povodu Nove hidžretske godine. Meni je žao što jučer niste bili ovdje, pa da vidite da smo mi bili kao u nekakvoj logorskoj prostoriji. Svijeta se sve više odaziva, sve više mlađe populacije bošnjačke, sve je više mladih ljudi u džamiji koji traže spas i izlaz u vjeri, u islamu, u Islamskoj zajednici. Međutim, kako vidite, prostor je jako tijesan. Nama je, s jedne strane, drago što nas je toliko, tako zbijenih u tako malom prostoru, a, s druge strane teško, posebno kada imamo u vidu da nas je bilo oko 60.000 ovdje Bošnjaka, da je bilo 16 džamija, a da danas, niti ima Bošnjaka, niti ima džamija.

To je jedna strana. Druga strana, kako ja to sve gledam kao muftija – evo, godinu i po dana obavljam ovu dužnost. Obavljam dužnost muftije na jednom širem području koje je posve razrušeno, trusno područje. Sve je razoreno, sve je uništeno. Treba svugdje ići, ne s nule, nego ispod nule treba krenuti što se tiče te gradnje i, svakako, povratka Bošnjaka. Jer, nama i ne trebaju džamije ako nema Bošnjaka, ako nema ko će do njih dolaziti.

Ali, hvala Bogu, preko 90% u samoj Banjoj Luci je Banjalučana uložilo svoje zahtjeve, traži povrat svoje imovine. Dakle, traži da se vrati u svoju Banju Luku. I to je ono što nas ohrabruje, veseli i daje nam jedan podsticaj da budemo neumorni na tom polju, da tim ljudima pomognemo. I zato Islamska zajednica kroz Muftijstvo, kroz medžlise Islamske zajednice i sve medžlise ovdje na ovom području, budite uvjereni, daje jedan maksimalni doprinos. Ovi ljudi rade kao pčelice po medžlisima, a svi medžlisi, kao i ovaj banjalučki, nemaju prostorija, još uvijek su u privatnim kućama. Ili su i kancelarije i mesdžidi u privatnim kućama.

Evo, najnoviji slučaj u Mrkonjić-Gradu, gdje smo imali dvije džamije u gradu, gdje smo imali Kizlaraginu džamiju koja je bila nulte vrijednosti pod zaštitom UNESCO-a, gdje smo imali jednu i sad imamo, hvala Bogu, da nije porušena imamska kuća s kancelarijskim prostorom. Uzurpirana je, nije nam vraćena, ali smo bajram-namaz nakon devet godina ove godine obavili u privatnoj kući profesorice Omerović, koja predaje u srednjoj školi i koja se sa svojim mužem Zijadom izuzetno puno angažirala na povratu imovine i na povratku Bošnjaka. I u Mrkonjić-Gradu se sve više vraća Bošnjaka.

Ja kad sam došao, tri medžlisa nisu uopće bila formirana, kao u Bosanskoj Dubici, u Bosanskom Brodu, u Mrkonjić-Gradu, i ne znam još gdje. Mi smo to prošle godine uspjeli i uz pomoć Rijaseta, posebno reisul-uleme, uvijek hoću da naglasim, prof. dr. Mustafa-ef. Cerića, koji svaki dan pita šta ima, šta treba pomoći. Ove administrativne i pravne poslove posebno generalni sekretar Muhamed-ef. Salkić maksimalno pomaže i hoću da kažem – sve službe u Rijasetu Islamske zajednice. I ja im zahvaljujem i odajem priznanje na toj pomoći. To i obični džematlija Bošnjak koji je ostao tu tokom agresije i koji se poslije agresije vraća zna, zapaža, vidi i to svakako cijeni.

Hasan Eminović: Jučer ste dobili konačno dozvolu za izgradnju Ferhadije ovdje u Banjoj Luci. Možete li kazati ko je možda najzaslužniji? Možete li izdvojiti neko ime za dobivanje takve dozvole?

Muftija Čamdžić: Pa vidite, ja sam na poziv premijera Vlade RS, gospodina Ivanića koji je već tri, četiri puta tražio da se susretne sa mnom, posjetio ga prošlog četvrtka u zgradi Vlade, u njegovom kabinetu, i ostao sam sat vremena kod njega. Jako su lijepe riječi bile.

Nije letio da obeća, kao njegov prethodnik, koji nikad ništa nije ispunio. On je odmjerio svaki naš zahtjev, a mi smo mu naše zahtjeve u pisanoj formi predali. On je rekao da ćemo se vrlo brzo uvjeriti da je on taj koji će pokušati odgovoriti, izaći u susret svim našim zahtjevima. Dakle, prvenstveno će se založiti da se vrate imamske kuće i da će uticati dole po općinama da se izdaju dozvole za ponovnu rekonstrukciju, obnovu džamija porušenih tokom rata.

U ovom muftijstvu je 86 džamija porušeno. Tada mi je gospodin Ivanić navijestio da ćemo mi dobiti urbanističku saglasnost za dan-dva i, uistinu, vijest o dobijanju urbanističke saglasnosti za Ferhadiju sam dobio i ona me zatekla u Bosanskoj Dubici. Naime, tamo sam bio u Medžlisu Islamske zajednice s tamošnjim predsjednikom i mladim imamom, koji je također prošle godine došao, na dogovoru oko rekonstrukcije imamske kuće i gradske džamije koja se nalazi na graničnom prijelazu sa Republikom Hrvatskom. Imamo finansijsku pomoć od Dubičana koji su po Njemačkoj i po bijelom svijetu, i dogovorili smo se da ćemo početi izgradnju te džamije, ako Bog da, tokom mjeseca aprila.

Hasan Eminović: Ko je zaslužan za ovu urbanističku saglasnost? 

Muftija Čamdžić: Mene su zvali sa svih strana. Iz inostranstva su me zvali da čestitaju meni. Međutim, ja sam svakom rekao: nemojte meni čestitati. Prvo su čestitke, prvo je zahvala Svemogućem Bogu, dželle šanuhu. Zatim je čestitka, ako treba i kome uputiti, najprije treba uputiti reisul-ulemi, prof. dr. Mustafa-ef. Ceriću, koji, kao što sam maločas rekao, posebno za Ferhadiju, živi s Ferhadijom i živi za Ferhadiju. I njegov zamjenik, profesor hadži hfz. Ismet-ef. Spahić.

Međutim, ja sam jučer ovdje na mevludu rekao, u Medžlisu, poslije proučene Fatihe. Najbolja zahvala i najbolji selam bi bio ova urbanistička saglasnost za rahmetli Ibrahim-ef. Halilovića, mog prethodnika, uvaženog muftiju, koji je umro, koji je sagorio boreći se da ponovo vidi početak gradnje Ferhadije. Ovdje sam se zahvalio svakako i rekao da treba zahvaliti Banjalučanima, Medžlisu Islamske zajednice Banja Luka, koji su ostali ovdje. Medžlisu Islamske zajednice, i, ne možemo nikako ispustiti iz vida jedan ogroman pritisak koji je vršio lično američki ambasador, gospodin Miller, na vladu Republike srpske i banjalučke općinske vlasti da konačno izdaju ovu saglasnost.

Međutim, ja bih ovom prilikom htio da kažem da nas ne zavarava ova urbanistička saglasnost za Ferhadiju. Nama je drago, ali ne smijemo da nas ponesu sad emocije samo oko Ferhadije. Nama su važne sve Ferhadije, bolan. Nama su važne sve džamije koje su porušene, ne samo u ovom muftijstvu, nego svugdje.

Ali, tako kaže američki ambasador koji me je jučer posjetio ovdje u Muftijstvu, nenajavljeno je došao ovdje, sat vremena prije svog dolaska je najavio svoju posjetu, došao je da čestita urbanističku saglasnost, da nam čestita Novu hidžretsku godinu koja je za nas mubarek – vjerski praznik. I da kaže da američka vlada i on lično, ali i američka vlada, će i dalje lično stajati iza svih potreba Islamske zajednice, i ne samo Islamske zajednice, nego svih vjerskih zajednica, svih građana, posebno vjerskih zajednica, za obnovu svih džamija i svih porušenih crkava i sinagoga.

Hasan Eminović: Kazali ste da su sredstva za izgradnju na određen način već obezbijeđena. Možete li kazati ko je donator tih sredstava? 

Muftija Čamdžić: Pa, čestitajući slušaocima našeg radija u Mostaru, u Hercegovini, koji se daleko čuje, Novu hidžretsku godinu 1422., moleći Boga, dželle šanuhu, da vam svima dadne dobrog zdravlja, dobrog života, posebno s mojim uvaženim, cijenjenim kolegom, vašim muftijom, hadži Seid-ef. Smajkićem, da vam kažem da mi nemamo na hrpi para za gradnju Ferhadije.

I svi međunarodni predstavnici koji su me posjećivali su uvijek pitali: otkud vam sredstva, ko će dati? Ne znam ja, opće je poznato da su se sve džamije uvijek pravile iz dobrovoljnih priloga. Ne kažem, da Visoki saudijski komitet, šejh Nasir, mi je odaslao poruku prije dva mjeseca, da će on vrlo rado čim se dobije saglasnost sve od sebe pružiti. Egipatski ambasador također.

Turski ambasador je dolazio i on se raspitivao šta treba pomoći. I još ambasador iz Malezije, njemački ambasador, također.

Međutim, što je najvažnije, UNESCO je zainteresiran za obnovu čitavog kompleksa Ferhadije, kao i za Stari most u Mostaru, i to nas veseli, jer je Ferhadija bila vrhunske nulte vrijednosti i pod zaštitom UNESCO-a, a ne samo države. Ja mislim da će, ako Bog da, Ferhadija tako nići, izrasti, početi. Što je najvažnije, da su probijene psihološke barijere s ovim.

Hasan Eminović: Kada će početi radovi? 

Muftija Čamdžić: Ima prijedloga da počnu nekakvi pripremni radovi 7. maja, jer je tada Ferhadija porušena i 7. maj je Dan džamija, pa vidjet ćemo ako bude.

A tog 7. maja 2001. bio sam dežurni novinar na Radiju. Uspio sam telefonom kontaktirati muftiju Čamdžića, dok je razularena rulja fizički nasrtala na vjernike koji su iz svih krajeva BiH došli na svečanost postavljanja kamena temeljca. 

U trenutku dok sam se u eteru pokušavao slušaocima najaviti da je na direktnoj vezi banjalučki muftija, on me gromkim glasom prekinuo: "Preskači uvode Hasane, zovi NATO. Mi smo ovdje napadnuti". I stvarno, kolegica Sanja Marić, dežurna reporterka, nazvala je kancelariju NATO-a. Odgovorili su joj nešto diplomatski, više i nije važno šta, važno je da smo i mi iz Mostara izrazili zabrinutost.

Mnogo godina kasnije, kad Čamdžić više nije bio muftija posjetio sam Ferhadiju.

Stvarno ljepotica, ali konačan utisak mi je bio da je ona iz Edhemovog srca i ljepša i zlatnija.

(Preporod.info)