Političke stranke i partije

Piše: Mustafa Spahić

Svako društvo oscilira između islah-a (reda) i fesad-a (nereda). Kada se politika odvoji od moralnog temelja i pretvori u borbu za interes, a ne za opće dobro, partije gube svoju društvenu svrhu i pretvaraju se u izvor podjela, sebičnosti i nereda.

"O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite jer Ja dobro znam šta vi radite! Ova zajednica – ummet, jeste vaša zajednica, a Ja sam Gospodar vaš i zato Mene se treba bojati. Pa su se oni, u vezi sa svojom temeljnom stvari, u skupine (partije) raskolili: u svakoj stranci su likovali zbog onoga što su sami zadržali. Zato ih prepusti još neko vrijeme vlastitoj zabludi! Misle li oni kad ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju."(El-Mu‘minun, 51-56)

"Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi i iskreni vjernik, kao pravovjerni – Allahovoj prirodi – fitretu prema kojoj je On ljude načinio i stvorio; ne treba da se mijenja Allahova vjera jer je to prava, neizmijenjena i nezamjenjiva vjera, ali većina ljudi to ne zna. Budite Njemu predani, budite Mu bogobojazni, salat (namaz) obavljajte, a nemojte nikada mušrici – pagani biti. Niti oni koji su vjeru raskolili i u sekte (šizme) se pretvorili i raspršili, pri čemu se svaka strana veseli onome što slijedi."(Er-Rum, 30-32)

Od zajedništva do strančarenja

Riječ partija (stranka) ušla je u toliko jezika, naroda i nacija, da predstavlja jedan internacionalni i nezaobilazni termin u savremenom političkom rječniku.

Korijen riječi je u latinskom jeziku (pars, partis — dio). Svaka partija ili stranka je posebna, partikularna i djelomični dio političkog spektra u društvu. Marx je možda posljednji idealista i iluzonista koji je mislio i bio uvjeren da će proleterijat na čelu s avangardnom Komunističkom partijom ukinuti sve političke stranke i partije, formirane uglavnom na klasnim i eksploatatorskim osnovama i kada se ostvari besklasno društvo i crveno carstvo potpune jednakosti, ravnopravnosti, slobode za sve i svakome prema njegovim potrebama, a od njega tražiti prema njegovim mogućnostima.

Ideologija bez etike – korijen političkog fesada

Bez obzira šta su marxisti i komunisti sanjali o komunizmu kao uređenju, komunizam je također oblik negativne i neograničene vlasti koja ne valja i koja za vrhovno načelo, ispred ustava i zakona, ističe klasni princip i klasni interes – oslobođenje radničke klase kao klase i ukidanje svih klasa i ukidanje privatnog vlastništva. Komunizam je radikalno protiv države jer je smatra klasnim recidivom i definira je "kao organizirano nasilje jedne, to jest vladajuće, klase protiv drugih klasa."

Ništa bolje ne prolazi ni pravo jer se svodi i definira kao volja vladajuće klase, pretočena u zakon. Naše radno tlo nije tlo prava, nego tlo revolucije. Negira se i individualna svijest, a time i odgovornost čovjeka.

"Ne određuje svijest čovjeka njegovo vlastito biće, nego njegovo društveno biće određuje njegovu svijest."

Religija, umjetnost, filozofija i sva duhovnost nisu ništa drugo nego oblici otuđene i iluzorne svijesti. Svi ti oblici svijesti, prema marxistima, udaljavaju čovjeka od njegovog generičkog ili rodnog i autentičnog bića. Njegovo rodno biće čini biće rada, društvene proizvodnje i komplementarne prakse.

Nacizam i fašizam, također, su oblici negativne, neograničene vlasti koja ne valja i koji za vrhovno načelo, ispred vjere, morala, ustava, zakona i kulture stavlja rasu i naciju i to plavu arijevsku koja je višeg reda i više krvi. Kroz nacionalsocijalni korporativni sistem bori se za: Lebensraum – proširenje prostora plave arijevske rase. Naravno, na tom putu dolazi do iskorjenjivanja niže nearijevske rase.

Rasni zakon i rasni problem dominira svijetom kao kod komunista klasni. Najviši zakon je volja Nacionalsocijalističke partije, a njeno utjelovljenje je vođa ili Führer. Politička suština nacizma jeste: jedan vođa, jedna partija, jedna nacija i jedna država.

I komunizam i nacionalizam na dva različita načina u biti su ideološko–političko–monopolni sistemi. U biti, politika se odnosi na procedure i aktivnosti koje provode političke stranke i vlast s ciljem da se preko slobodnih izbora domognu vlasti ili da upravljaju vladom kad dobiju izbore.

Također, među suštinskim funkcijama stranaka i politike najvažnija je ona koja se odnosi na formiranje preduvjeta za primjenu postojećih svakovrsnih propisa, sve dok ne dođe do njihove izmjene po unaprijed utvrđenoj proceduri.

Provođenje zakona i programskih ciljeva u jednoj državi presudno ovisi od političkog ambijenta i atmosfere u zemlji, a taj ambijent je određen načinom kvaliteta ili nekvaliteta rada političkih stranaka. Pošto se u sadašnjim društvima i državama svijeta politike vode preko političkih stranaka koje dobijaju izbore, to politički život u svakoj, a i sama politika, u svakoj zemlji svijeta ovisi od kvaliteta i rada političkih stranaka.

Pod političkim strankama se podrazumijeva svaka organizirana međusobno povezana grupa ljudi koja ima političke ambicije, želju i potrebu da učestvuju u vlasti i da bira funkcionere u vladi, parlamentu, upravi i sudstvu. Političke stranke kao organizirane političke grupe ljudi koje imaju ambiciju da osvoje vlast i da učestvuju u vlasti, promovišu svoju politiku, filozofiju, političku viziju, platformu, svoje koncepte, ideale, ciljeve i interese.

To je legitimno, legalno i regularno. Članstvo u strankama u takvim društvima je slobodno i dobrovoljno. Postoji nijansa između vlasti i politike. Vlast postoji od prva dva insana na svijetu, dakle od hzr. Adema i hzr. Have. Politika je mlađa od vlasti, jer ljudi mogu vladati i vladaju nasilnim putem, putem terora, nasilja i diktature bez politike. Politika se na temelju ustava i zakona vodi u ljudskim okvirima na ljudski način.

(IIN PREPOROD)