Zamjenički oblik "tko" u bosanskom jeziku

Rubrika "Bosanski jezički savjetnik" je u Islamskim informativnim novinama Preporod formirana 15. aprila ove godine.

U okviru nje, prof. dr. Refik Bulić, istaknuti bosanskohercegovački lingvista, piše o postojećim nedoumicama koje govornici bosanskog jezika imaju u govoru ili pisanju, a često su uvjetovane različitim mitovima ili proizvoljnim ocjenama.

Piše: Refik Bulić

U savremenoj jezičkoj praksi bosanskog jezika zamjenički oblik ko gotovo je u potpunosti potisnuo upotrebu oblika tko, tako da se tko počelo smatrati odlikom hrvatskog jezika i jednom od razlika između bosanskog i hrvatskog jezika. Razlog je tome nedovoljno poznavanje činjenica o historijskom razvoju bosanskog jezika i savremenog stanja u narodnim govorima bosanskog jezika.

Cilj je ovoga teksta pokazati da zamjenički oblik tko nije samo odlika hrvatskog jezika, već da on istovremeno pripada i bosanskom i da je pogrešno uzimati ga kao diferencijalnu crtu bosanskog i hrvatskog jezika. Nominativni lik zamjenice ko nastao je tek u petnaestom stoljeću. On potječe od starijeg oblika kьto, u kojemu je prvo izgubljen poluglas (kьto > kto) a potom izvršena metateza fonema /k/ i /t/, što je dalo nominativni oblik upitno-odnosne zamjenice tko. U literaturi  se navodi kako je pojavu oblika ko umjesto tko uvjetovala alternacija t / ø, tj. gubljenje jednoga od dva eksplozivna suglasnika koji su se našli jedan pored drugoga (t ispred k). Ovdje treba uzeti u obzir i analogiju prema ostalim padežnim oblicima paradigme ove zamjenice: gen. kog(a), dat. kom(e) / (u), akuz. kog(a), instr. kim(e), lok. (o) kom(e), koja je također utjecala na pojavu oblika ko u nominativu. Ovo uprošćavanje konsonantske skupine tk > k novija je štokavska pojava u bosanskom jeziku i ona je zahvatila samo jedan dio bosanskohercegovačkih govora, dok se tko još uvijek čuva u mnogim mjesnim govorima, prvenstveno u govorima ijekavskošćakavskog dijalekta, tj. na širokom prostoru između Drine na istoku i Bosne i Usore na zapadu, te Save na sjeveru i Sarajeva na jugu. Neko može pomisliti da se ovaj podatak odnosi na govore Hrvata u Bosni i Hercegovini, što nikako nije tačno, jer se u brojnim mjesnim govorima sa hrvatskim stanovništvom upotrebljava oblik ko, kao što se i u brojnim bosanskohercegovačkim mjesnim govorima sa bošnjačkim stanovništvom upotrebljava zamjenički oblik tko. Iznenađenje svakako može predstavljati i podatak da se i u nekim bosanskohercegovačkim govorima sa srpskim stanovništvom upotrebljava zamjenički oblik tko.

Oblik tko, uz ko, potvrđen je u mnogim popunjenim upitnicima Pitanja o govoru prostoga naroda, koji su popunjeni u različitim mjestima u Bosni i Hercegovini 1897. godine. Oblici tko i ko potvrđeni su u krajišničkim pismima iz 17. i 18. stoljeća na cijelom prostoru njihova nastanka. Ovaj je podatak značajan zbog toga što je oblik tko zabilježen i kod tadašnjeg muslimanskog i pravoslavnog stanovništva, a ne samo kod katoličkog, kako bi mnogi očekivali. O tome da ijekavskošćakavski govori najbolje čuvaju t u tko pokazuju brojni podaci o istraživanju savremenih bosanskohercegovačkih govora a ta je pojava potvrđena i u govoru Srba na Ozrenu.

I moja istraživanja arhaičnijih govora u gornjem toku Spreče pokazuju da tko  u njima nije neobično. Može izgledati neobičan podatak da se i u mojoj kući doskora,  dok su stariji bili živi, govorilo tko. Ja nisam – mene je promijenila škola.

Oblik tko potvrđen je u govoru Bošnjaka u Tuholju i Tarevu kod Kladnja te u području Vareš – Zabrežje, gdje živi hrvatsko stanovništvo. U govorima sjeverne i sjeveroistočne Bosne oblik tko potvrđen je kod Bošnjaka u Repniku kod Banovića, Medakovu i Bobarama kod Tešnja, kod Hrvata u Doknju kod Tuzle, a naporedni oblici ko i tko kod Bošnjaka u Perovićima kod Zavidovića, kod Srba u Kakmužu kod Gračanice, Pisarima kod Bosanskog Šamca, G. Smrtićima kod Prnjavora te kod Hrvata u Garevcu kod Modriče. U Maoči kod Brčkog među bošnjačkim stanovništvom potvrđena je naporedna upotreba oblika tko i ko. Sve što se odnosi na tko i ko odnosi se se i na netko i neko, svatko i svako, nitko i niko.

Prethodni podaci pokazuju da je oblik tko sačuvan u bosanskim organskim idiomima i među Bošnjacima, i Hrvatima i Srbima te da je pogrešno mišljenje da je tko odlika samo hrvatskog jezika. Istina je da se zamjenički oblik tko, a tako i netko, svatko i nitko sve više potiskuju pod djelovanjem savremenoga standardnog jezika, u kojemu se preferiraju oblici bez t ili se oblici sa t potpuno izostavljaju. Ali treba znati da oni nisu samo hrvatski, već i bosanski i da u savremenome bosanskom jeziku imaju makar status stilema.