Puls otvorenog srca

Da li ste ikada pomislili kakav je osjećaj potražiti puls na otvorenom srcu? Vjerovatno bi svaki čovjek kazao: “Ne d'o Bog nikome!”

Piše: Edin Hamzakadić

Nekoliko mjeseci nakon 7. oktobra 2023. godine i agresije koja je okovala Gazzu, u Sarajevo je stigla jedna porodica iz Gazze.

Dr. Ahmed Shahin, njegova supruga, tri kćerke i sin preživjeli su ono najgore što smo mogli gledati, i ono što nažalost i danas gledamo, u medijima i izvještajima iz Gazze. Oni su živi svjedoci mjesta i vremena gdje je čovječanstvo otišlo u najveći ponor. 

Ta palestinska porodica u svome ophođenju sa okolinom odaje snažan utisak smirenosti, dostojanstva i nepatvorene ljudske dobrote. Tako je dr. Ahmed, u prvim danima boravka u Sarajevu, došao u svoj novi džemat, u Istiklal džamiju. Došao je tiho i nenametljivo poselamiti i upoznati svog novog imama.

Dr. Ahmed je prvi put Gazzu napustio krajem 80-tih godina, kada je došao u Tuzlu na studij medicine. Po završetku studija, vratio se u Gazzu, u nadi da će na svojoj rodnoj grudi obavljati plemenitu ljekarsku misiju. Tako je u početku i bilo. Godinama je spašavao živote ljudi, posebno djece, sa svojom pedijatrijskom specijalizacijom. Međutim, mračnu stranu čovječanstva i ponor savremene civilizacije, porodica Shahin je upoznala mnogo prije 7. oktobra 2023. godine. Njihov mrak je nastupio već daleke 2014. godine.

Dragi Bog daje i smrt i život da bi nas iskušao. Tom aksiomu najviše svjedoče ljekari, kroz spašavanje ali i gubitke života. Tako je 2014. godine došao dan kada doktor nije mogao spasiti pacijenta, došao je dan kada otac nije mogao spasiti život svog sina Alija. U apokaliptičnim prizorima bombardovanja, njihov dom je zauvijek srušen.

U tami i prašini ruševina, probio se do svoga Alija u pokušaju da mu opipa puls. I opipao je puls, puls otvorenog srca!

Njegova doktorska i očinska ruka je na mjestu srca osjetila toplinu šehidske krvi. Srce njegovog sina Alija davalo je posljednji dunjalučki puls. Ne postoje ljudska ni medicinska znanja koja bi mogla opisati taj osjećaj. Dr. Ahmed je iskusio taj puls koji će ga pratiti do kraja njegove konačne dunjalučke stanice...

Dr. Ahmed i njegova porodica, nakon svega, ostaju u svojoj Gazzi. On je i dalje na prvim frontama spašavanja ljudskih života. Životni uslovi su teški i nehumani, ali su ljubav prema rodnoj grudi i plemeniti doktorski poziv spašavanja života jači od svih agresija. I tako je trajalo skoro 30 godina. Porodica Shahin je izdržala nekoliko mjeseci opsade nakon 7. oktobra i tada su uspjeli doći u Bosnu. Došli su kako bi spasili život svog drugog sina Osmana, koji boluje od cerebralne paralize i kome je potrebna 24-satna njega. 

To je jedno u nizu iskušenja koje ova porodica ima. Osman je u Bosni imao već nekoliko operacija, a pritome ne posjeduje bh državljanstvo ni zdravstveno osiguranje. U međuvremenu, dr. Ahmed je imao operaciju srca. Oporavak ide dobro, hvala Bogu. 

ASA bolnica mu je dala posao ljekara urgentne medicine, Bog im svako dobro dao. Ponos i dostojanstvo kojim zrači ova porodica su zaista fascinantni. Rekao bih, sociološki i etički fenomen. Dr. Ahmed voli Bosnu i naše zajedničke iftare u Istiklal džamiji. Voli naše bosanske džamije i teravije. Naš je redovni džematlija. A nama je ponos da imamo takve džematlije kakva je porodica Shahin iz Gazze. 

Oni svaki dan sanjaju svoj povratak u Gazzu. Čeznu za tim danom. A ti dani čežnje ispunjeni su dostojanstvom i mirom. Ahmed i njegova porodica nikoga ne mrze, oni vole cijeli svijet. Allah ih volio i čuvao od svakog belaja. Molimo Ga da im podari povratak u njihovu Gazzu i da u miru provedu svoje dunjalučke dane!

(Preporod.info)