Biljani

Piše: Suad Mahmutović

Kada se od Velagića spuštate prema Biljanima osjetite neobičan bol u duši. Čudan je to osjećaj, neobjašnjiv. U zraku se osjeti zlo učinjeno nevinim ljudima – genocid već na početku agresije na našu domovinu.

Ako imate saputnika, razgovor prestaje kad uđete u harem džamije. Tada su riječi suvišne. Ispred vas se ukaže 258 šehidskih nišana - svjedoka istine koji šute, a zapravo sve kazuju.

Na lokalitetu nekadašnje osnovne škole, tu gdje je izvršen pokolj mještana Biljana, sagrađena je džamija. To je četvrta po redu u ovom džematu. U haremu se nalazi spomen-soba, a u toku je izgradnja muzeja genocida. Memorijalni kompleks će imati i vlastitu biblioteku za buduće istraživače.

Biljani nisu obično selo.

Ovo je mjesto u koje mora doći svaki Bošnjak i Bošnjakinja da uče o svojoj povijesti. Zapravo, ko nije bio u Biljanima – kao da nije niti bio u Bosanskoj krajini. U ovaj džemat se mahsuz dolazi i iz njega ne odlazi dok ne shvatiš strahote genocida koji su ovdje izvršili četnici od maja do jula 1992. godine.

Odavde se ne ide dok ne obiđeš svih pet masovnih grobnica, naročito jamu Bezdan na Laništu. U nju su bačeni Bošnjaci, a potom zasuti bombama ukoliko je neko živ ostao. Na kraju su još i zatrpani zemljom. Sve je urađeno da se zločin sakrije. Ali, istinu nije moguće sakriti. Ona uvijek na vidjelo izađe.

Biljani su ulemansko mjesto. Do sada su iznjedrili preko četrdeset imama. Iz ovog džemata su i braća, dr. Ermin-ef., glavni imam Medžlisa IZ Ključ i Atif-ef. Vučkić, imam u džematu Pudin Han te Dursum-ef. Dervišević, sadašnji imam u Biljanima. Ključka ulema svake godine organizira sjećanje na genocid, 10. jula 1992. godine. U tim danima ubijeno je 258 Bošnjaka.

Napad na Biljane započeo je u ranim jutarnjim satima 10. jula 1992. godine, a predvodile su ga 17. laka pješadijska brigada srpske vojske u saradnji s rezervnim i aktivnim policajcima odjeljenja policije. Nakon ulaska u selo četnici su izvršili pokolj muškarca, žena, djece i staraca bošnjačke nacionalnosti što je dovelo do gotovo potpunog nestanka stanovnika ovog mjesta. Među ubijenima bilo je i šestoro djece.

Najstarija žrtva bio je Bećo Ćehić, star 85 godina, a najmlađa Amila Džaferagić, u dobi od svega četiri mjeseca. Pronađena je u naručju majke s krvavom flašicom.

Tada je ubijen i njen četverogodišnji brat. Utvrđeno je da su ubijeni iz velike blizine. Tih dana u naselju Botonjići ubijeno je 57 mještana. Jedanaestero starijih i iznemoglih četnici su zapalili u obližnjoj štali, a Beharu i Pašu Botonjić, dvoje staraca, zapalili u njihovoj kući.

Neposredno nakon rata, odnosno krajem 1995. i tokom 1996. godine, na lokalitetima masovnih grobnica Lanište i Crvena zemlja ekshumirano je 220 tijela. Identifikovani su ubijeni Bošnjaci iz zaseoka: Donjih Biljana, Brkića, Osmanovića, Domazeta, Džaferagića, Ćehića, Mešana i Jabukovaca.

U godinama koje su uslijedile redovno su pronalažena tijela ubijenih u manjim i pojedinačnim grobnicama, u šumama, napuštenim i spaljenim objektima. Na području Biljana pronađene su također 34 pojedinačne grobnice iz kojih su ekshumirana 34 tijela.

Sud Bosne i Hercegovine je u martu 2005. godine podigao optužnicu protiv Marka Samardžije koji je u svojstvu komandira Treće čete saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade vojske Republike Srpske naredio i učestvovao u genocidu u Biljanima.

Ovaj ratni zločinac, bivši prosvjetni radnik, je 3. novembra 2006. godine osuđen na 26 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti. Međutim, u drugostepenom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, Samardžija je 23. oktobra 2008. godine proglašen krivim za zatvaranje i teško oduzimanje fizičke slobode kao zločina protiv čovječnosti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.

Ovako niska kazna je uvreda za sve Bošnjake u našoj domovini, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da je Samardžija jedini osuđen za ratne zločine.

U Biljanima se obilježava i sjećanje na prvu veliku dženazu za 224 šehida Ključa, obavljenu 23. novembra 1996. godine. To je bila prva velika dženaza šehidima u našoj zemlji. Obilježavanje je bilo i ove godine kada je proučen tevhid i upriličeno prigodno predavanje. Zahvaljujući prvenstveno ulemi ovo sjećanje živi gotovo tri decenije.

Iznimno je važno institucionalno, organizirano sjećanje na počinjeni genocid.

U obilježavanje genocida uključene su i druge institucije, ali Medžlis IZ Ključ u tome prednjači. Tako se gradi svijest budućih generacija. Hvala im na tome.

(Preporod.info)