Etika i vlast

Piše: Mustafa Spahić

Svako društvo oscilira između islah-a (reda) i fesad-a (nereda). Kada se pitanje vlasti odvoji od etike i pretvori u sferu moći bez moralnog ograničenja, nestaje služenja zajednici – a ostaje samo borba za nadmoć, koja razara i društvo i dušu čovjeka

Kaži: O Allahu, koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš: Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ: u Tvojoj ruci je svako dobro. Ti, uistinu, sve možeš! (Ali Imran, 26).

Vlast kao ispit savjesti i odgovornosti

Vlast je izazov, ispit, povjerenje i krajne osjetljiva odgovornost od Adema, a. s., do kraja dunjaluka. Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: 'O Ademe, hoćeš li da ti pokažem šeđeretul-huldi – drvo besmrtnosti i carstvo vlasti koje neće nestati?' I njih dvoje (Adem i Havva) s njega pojedoše i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio pa mu oprostio i na pravi put ga uputio (Taha, 120. i 121).

Kao što je u okviru Islaha – reda i Poretka – etika primjenjiva i prakticirana religija u međuljudskim odnosima, vezama, relacijama i komunikacijama, tako je politika primjenjena i prakticirana etika u državama ustavne demokratije i vladavine prava kroz i preko zakona, na temelju istine i pravde.

O Davude, Mi smo te halifom – povjerenikom na zemlji učinili, zato na temelju istine po pravdi sudi i ne povodi se i ne slijedi hevu – strast da te ne odvede i ne skreneš s Allahova puta u dalalet – zabludu. Zbilja oni koji skreću s Allahova puta u dalalet – krivi put i zabludu čeka teška patnja na onom svijetu zato što su neprestano zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati (Sad, 26).

Koliko je vlast osjetljiv izazov i kakva je odgovornost za ljude, bilo zakonodavnoj, bilo sudskoj ili izvršnoj zorno svjedoči Poslanikov hadis i poruka: »Sahat pravednog vladanja; ponašanja vrediniji je od šezdeset godina – nafile – dobrovoljnog ibadeta.« Samo vlast nad ljudima, bez obzira kolika je i na kakvim je premisama i pravno-formalnim okvirima uspostavljena pruža iluziju i vesvesu o svemoći i besmrtnosti, a poezija o kreaciji i autentičnom stvaralaštvu.

Doista, oni koji su bili u vlasti, sami svojim sjećanjem i memoarima priznaju da čast, slast, radost i užitak koji donosi vlast i blizina vlasti ne donosi nijedan drugi ovozemaljski užitak. S druge strane, čim postoji zajednica, vlast je i potreba i nužda i uvjet institucionalno organiziranog života. Bez vlasti u zajednici nastupa potpuna anarhija – politički fesad – nered a imami Šafija primjećuje: »Gora je i teža po posljedicama godina anarhije, kad je istovremeno svaki čovjek i niko vlast, od 67 godina diktature.« Ljudi koji preuzimaju javni amanet – vlast, moć, odlučivanje ne samo u politici u zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti i općenito u javnom i društvenom životu trebaju permanentno biti oprezni i odgovorni.

Pošto uz vlast neminovno ide i moć, i čast, i ugled, i slast, i odlučivanje, i veze, i poznanstva, i privid neograničene moći i neograničenog vremena vladanja, postavlja se pitanje svih pitanja kako da se vlast na ljudski način ograniči! Pošto mnogi tvrde da je vlast najveći porok i strast, da je kvarna i da kvari ljude, a da apsolutna vlast apsolutno kvari ljude, ali jedino gore od toga oboga jeste nepostojanje vlasti ili kad je vlast istovremeno svako i niko, a to je anarhija.

Granice moći i moralna kontrola vlasti

Vlast, bilo kada i bilo gdje i u bilo kom prostoru, dijeli se na onu koja valja i onu koja ne valja. Svaka vlast koja valja, bilo kada i bilo gdje, je u većoj ili manjoj mjeri ograničena vlast ili Božijom normom ili pozitivnim pravom i kontrolom od samih ljudi, a nekada u kombinaciji sva tri navedena mehanizma.

Vlast se prvo ograničava ustavom i zakonom. Ustavna demokratija je vladavina, volja i glas političkih građana na ustavu, organizirana po zakonima i realizirana po demokratskoj proceduri. Konstitucionalizam, kao institucionalan na ustavnu i zakonom utemeljenu vlast, znači ograničenu, kontrolisanu, izbalansiranu i provjerenu vlast.

Drugo, vlast se ograničava i kontrolira podjelom vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvšnu.

Treće, vlast se ograničava i kontroliše balansom, tj. neprikosnovenom autonomijom i ravnotežom između zakonodavne, sudske i izvršne vlasti.

Ni jedan od ogranaka vlasti nije jedan drugom ni nadređeni ni podređeni, nego ih kroz ustav i zakon objedinjava isti ustavno-pravni poredak, a u BiH razbija i razara etničko-entitetski princip. Na etničko-etitetskom principu zaustavlja se ustav i svi zakoni BiH, dovodi se u pitanje integritet, suverenost i cjelovitost zemlje, razara se i negira građanin kao izvor i nosilac političkog suverniteta i subjektiviteta.

Četvrto, ograničenje i provjera vlasti se najtemeljitije vrši na javnim, slobodnim, sigurnim demokratskim izborima, pod uslovom da nema krađe glasova.

Peto, neprestanu političku, kvalifikovanu kontrolu vlasti vrši politička opozicija koja je neprestani politički korektiv vlasti i kritičko-političko oko građanske javnosti.

Šesto, odmah iza opozicije slijedi ne bilo koja, nego politička i kritička javnost.

Javnosti u jednoj zemlji nema bez povjerenja vlasti u građane i bez zakonitosti, proceduralnosti, objektivnosti i transparentnosti rada od strane vlasti. Bajraktari javnosti su alimi – intelektualci, advokati istine i zastupnici općeg dobra i interesa ljudi, u kome nema njihove koristi.

Sedmo, u kontroli i provjeravanju vlasti imaju i sve vrste medija: printani, radio i televizija, pod uvjetom da nisu ni “naši« ni »njihovi«, nego samo mediji. Uz medije, u kontroli i provjeri, vlasti imaju kompletan sektor civilnog društva i nevladine organizacije.

Koliko je to bitno Poslanik kaže: »Najvredniji angažman na Allahovom putu jeste reći istinu u lice vladaru silniku.«

(Islamske informativne novine Preporod)