Zlatko Mešić, sin kapetana Hajre: Njegov savjet je da biramo sabur i mogući dogovor i da ne zaboravimo dovu
“Bedem slobode je naša rijeka Drina
Sjećaš li se brate Mešić Hajrudina
Hrabrog kapetana Prve teočanske
Prkosa i nade države bosanske”
Ovo su stihovi ilahije "Devet heroja" u kojoj je opjevano devet heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata koji su odlikovani na posebnoj sjednici Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Prvi od njih, kapetan Hajro. Čovjek koji je svojim borbama, djelima i riječima ponosno ispisao stranice herojstva u historiji Bosne i Hercegovine. Bio je simbol otpora i nepokolebljive vjere u slobodu.
Prošlo je 33 godine od od njegove herojske smrti. U razgovoru za Agenciju MINA i portal Preporod.info njegov sin Zlatko kazao da on za njega nije samo historijska ličnost i vojskovođa, nego da predstavlja amanet vjere, časti i služenja narodu.
– Sjećam ga se kao čovjeka koji je u najtežim trenucima znao spojiti hrabrost i smirenost, vojničku disciplinu i duboku duhovnost. Njegove riječi su često bile kratke, ali teške od odgovornosti: da se brani komšija, poštuje tuđe, čuva obraz i nikad ne zaboravi da sloboda nije poklon, nego obaveza – kazao je na početku našeg razgovora Mešić.
Istakao je da posebno pamti očev bratski odnos prema borcima.
– Nikada nije tražio privilegiju, a uvijek je tražio red, moral i jedinstvo. Jeo je u kantini istu hranu kao i obični vojnici, dijelio s njima i dobro i teško, i time pokazivao da vođa mora biti primjer, a ne izuzetak – dodao je Zlatko.
Prisjetio se i jedne situacije iz ratnih godina iz Vitnice, gdje je bio smješten sa porodicom (ocem Hajrom, majkom i sestrom), svega 400 metara od prve borbene linije.
– U tim danima znao sam otići do magacina i krišom uzeti voćnu salatu iz konzerve. Kada je otac to saznao, jako se naljutio i zabranio da mi iko išta iz magacina da bez njegovog potpisa, jer su te salate bile namijenjene ranjenicima. To je bila njegova škola pravednosti i reda: da se u najtežim vremenima mora znati šta je čije pravo i da se ono što je za ranjenike ne smije dirati – istakao je Mešić.
Takva pravednost, utemeljena na bogobojaznosti, ostaje najjača lekcija, poručuje sin legendarnog kapetana Hajre.
– Da vođstvo nije vlast nad ljudima, nego odgovornost pred Bogom. Neka mu dragi Allah podari najljepše deredže i široko džennetsko naselje, a nama snagu da čuvamo njegov amanet – kazao je Mešić.
Ocijenio je da je sloboda dar šehida i gazija, kao što su kapetan Hajro, te da nju danas živimo onoliko koliko je pretvaramo u djelo, pošten rad, pravedne institucije, odgovorno vodstvo i čuvanje sjećanja na one koji su za tu slobodu život dali.
– Ako sloboda ostane samo datum, a ne dnevna obaveza, ona blijedi. Ako je pretvorimo u kulturu zahvalnosti i zajedništva, ona jača i čini nas boljim ljudima. U tom smislu, mislim da možemo i moramo više, posebno u sistematičnom njegovanju kulture sjećanja, u obrazovanju mladih, u institucijama koje čuvaju priče naših heroja i u stalnoj, dostojanstvenoj javnoj zahvalnosti – kazao je Mešić.
Dodao je da je sjećanje i duhovna dužnost, jer sloboda bez zahvalnosti postaje komotnost, a sa njom ibadet.
– Dova za šehide i borce, hatme, mevludi, čuvanje toposa sjećanja i podstrek da se mladi odgajaju na vrijednostima istine, amaneta i sabura. Ne trebamo monumentalnost da bismo bili zahvalni, treba nam ustrajnost. Da svaka džamija, svaka porodica, svaka škola ima svoj mali, živući ritual sjećanja i da se iz toga rađa kultura odgovornosti. Sloboda bez zahvalnosti postaje komotnost, a sloboda sa zahvalnošću postaje ibadet – istakao je Mešić.
Kaže na kraju da bi poruka njegovog oca nama danas bila jasna, jednostavna i obavezujuća.
– Slobodu ne nasljeđujemo kao predmet, nego kao dužnost. Čuvajte obraz, institucije i zajedništvo, bez toga nema trajne slobode. Budite pravedni, čak i kada je teško. Pravda prema slabima i poštovanje prema drugima čine nas vrijednim pobjede. Ne trošite snagu na razdore. Razlike su prirodne, razdor je izbor. Birajte sabur i mogući dogovor. Nemojte zaboraviti dovu. Ona ne zamjenjuje djelo, ali ga oplemenjuje i usmjerava. Snaga vojske bez snage duha brzo se potroši. Sloboda se održava radom, znanjem i redom. Biti slobodan znači biti odgovoran – kazao je Zlatko Mešić, sin legendarnog kapetana Hajre.
Kapetan Hajrudin Mešić rođen je na Novu godinu 1959. godine u selu Srednja Trnova u Ugljeviku.
Sa svojim saborcima je 16. septembra 1992. godine formirao 1. teočansku brigadu, koja će nakon njegove pogibije nositi naziv po njemu.
Poginuo je 30. oktobra 1992. godine u selu Nezuk, općina Sapna pri pokušaju proboja koridora prema opkoljenoj Kamenici.

Spomenik na mjestu pogibije kapetana Hajre u selu Nezuk, na ruti Marša mira (Foto: Arhiv/STAV)
Iza njega ostali su supruga Radenka, sin Zlatko i kćerka Lejla.
Kapetan Hajro odlikovan je najvećim Ordenom heroja oslobodilačkog rata Armije Republike Bosne i Hercegovine, kao i Zlatnim ljiljanom i Zlatnom policijskom značkom.
Pored toga, posthumno je unaprijeđen u čin brigadnog generala.
Program obilježavanja 33. godišnjice pogibije heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata, brigadnog generala Hajrudina Mešića, počinje sutra u 18.00 sati tribinom u BKC-u Teočak pod nazivom "Lavovi 12 Teočaka".
Tokom narednih dana predviđene su posjete porodici heroja, polaganje cvijeća u Nezuku i Sniježnici, te akademija s prigodnim kulturno-umjetničkim programom.
Obilježavanje će biti završeno 1. novembra malonogometnim memorijalnim turnirom "Kapetan Hajro 2025." u sportskoj dvorani Teočak-Centar.
(Omer Kavazović/Preporod.info)