Razlog stagnacije je nekorištenje ljudskih resursa i sindrom da se vlada posredstvom kulta ličnosti

Preporod.info: Šta Vas je motiviralo da se posvetite radu s džematom i zajednicom u Klagenfurtu?

Adnan-ef. Gobeljić: Prije svega, dozvolite mi da se odmah na početku zahvalim uredništvu našega Preporoda, ali i Vama lično, na prilici da razgovaramo ovim, za nas, posebnim povodom. Gledajući s ove vremenske distance, mogu slobodno reći da je više faktora pogodovalo ili bilo razlogom da dođem u ovaj lijepi grad.

Najprije, moj avanturistički duh, koji me je nakon završene Behram-begove medrese, stjecanja znanja na Al-Azharu, IPF-u, stručnog usavršavanja iz oblasti međureligijskog dijaloga na Univerzitetu u Kremsu u Austriji, vodio ka daljim izazovima. Drugo, moja usmjerenost i odlučnost da stečena znanja, vještine i kompetencije ponudim svojoj Zajednici i budem na raspolaganju svome narodu. Treće, okolnosti, a ne slučajnosti, jer ništa se ne dešava slučajno, bile su takve da sam u to vrijeme dobio poziv prvoga imama ovoga džemata, vrijednoga i nadasve čestitoga insana rahmetli Sulejman-ef. Šabanovića.

On je već bio čovjek u godinama i želio je da emanet vođenja džemata prenese na nekoga drugoga, odnosno mlađega. Smatrao je da bi za daljnji preporod ove mikrozajednice bilo poželjno da prihvatim takvu ponudu. Nakon što sam sagledao stanje i perspektivu ovoga džemata, prihvatio sam ponudu. Stanje je tada govorilo da imamo oko stotinu porodica i dvadeset polaznika mektepske pouke. No, u perspektivi sam vidio velike mogućnosti, kojim, hvala Gospodaru, danas svjedočimo.

Danas, nakon petnaest godina rada, imamo oko 550 članova i preko 250 polaznika mektepske pouke. Naravno, to je bio veliki izazov, kako za mene tako i moju porodicu. Dvije godine sam volontirao, često putujući po stotinu kilometara i više, kako bih, zajedno sa Sulejman-ef. i drugim vrijednim ljudima, gradio ovo sada prelijepo zdanje. U hodu smo se zajedno, kao ljudi i vjernici, izgrađivali. Zahtjevan je to bio put i još uvijek jeste, ali vrijedan svake vrste odricanja.

Sjećam se da je zgrada bila tek kupljena i trebalo je sve iznova renovirati, proširivati i unutar samoga objekta izgrađivati. Trebalo je sve dugove vratiti i uspjelo se u tome. Sjećam se da sam džuma-namazom započeo svoju misiju, odnosno djelovanje. Tada je, s tim mubarek danom, sve počelo i još uvijek, zahvaljujući Uzvišenome, traje.

O ljudima, kao Božijim, kreacijama mislimo najbolje

Preporod.info: Vaša predavanja često imaju interreligijski karakter. Kako ste doživjeli nedavni nastup pred katoličkom publikom u Austriji?

Adnan-ef. Gobeljić: Kontekst, vrijeme i okolnosti daju boju onome što čovjek čini, odnosno način na koji se odnosi prema pojavnome svijetu. S druge strane, taj bosanski duh, kojim se mi ponosimo i koga nosimo u našoj svijesti i srcima, biva razlogom da svijet gledamo u svoj njegovoj širini. Taj duh od nas zahtijeva, a naslonjen je na kur'ansko-sunnetski narativ, da o ljudima, kao Božijim kreacijama, mislimo najbolje i da im činimo dobro, oslobođeni bilo koje vrste mržnje.

Mi, koji za sebe volimo kazati da smo muslimani, trebali bismo izgrađivati mostove, tražiti ono plemenito i dobro u ljudima, a ne osuđivati ili još manje presuđivati. Naše je da kažemo istinu, a ne da uvjeravamo. Upravo me takvo što odredilo da na tom polju dam svoj doprinos – kroz govor, pisanu riječ i praktičnu dimenziju.

Posebno me inspiriše predanje u kome Poslanik, s. a. v. s., savjetuje Enesa b. Malika riječima: "Sinko moj, ako si u stanju osvanuti i omrknuti, a da u srcu nemaš ni prema kome mržnje, uradi to". A potom nastavlja: "Sinko moj, to je od mog sunneta. Ko oživi moj sunnet, i mene je oživio. A ko mene oživi, bit će sa mnom u Džennetu (Tirmizi)".

Danas se, kao nikada prije, insistira na formaliziranju Poslaničkog naslijeđa, dajući prioritet manje važnim stvarima. Ovaj sunnet je prijeka potreba našega vremena, jer on traži istinsko odricanje i konstantno ulaganje truda. Lahko je mržnju donositi, no valja radost i ljubav pronositi – to je naša obaveza.

Shodno tome, koristim svaku priliku, pa i ovu nedavnu, a koju mi je svesrdno ponudio poštovani fratar Urlich, da se čuje glas dobra u svijetu u kojem se sve više promoviše izopačenost i neistina. U predavanju sam akcentirao činjenicu da su ljudi od jednoga oca i jedne majke te važnost i ulogu Isaa, a. s., i njegove čestite majke Merjem iz perspektive islamskoga učenja. Neću pretjerati ako kažem da su me svojski primili i pomno odslušali svaku izgovorenu riječ.

Budućnost džemata u dijaspori

Preporod.info: Bošnjački imami u inozemstvu imaju specifičnu ulogu – ne samo vjersku već i društvenu. Koje izazove smatrate najizraženijim u tom radu, kako se ta uloga razlikuje od uloge imama u domovini te kako vidite budućnost bošnjačkih džemata u dijaspori i šta bi moglo unaprijediti njihov rad?

Adnan-ef. Gobeljić: Ogroman je spektar uloga i aktivnosti koje jedan imam danas treba uobličiti. Na imama se u dijaspori gleda s pretpostavkom da je u jednom trenutku psiholog ili pedagog, a u drugom menadžer i vjerski lider koji treba trasirati put i ostati dosljedan.

Poseban izazov u svemu tome jeste pitanje mladih, budućih naraštaja, odnosno generacija koje dolaze. Na koji način im pristupiti, kako ih usmjeriti, kako ih zadržati i šta im ponuditi. Važno je da Zajednica ponudi konkretna rješenja koja će biti od pomoći imamima u radu s mladima. Ta rješenja trebaju biti iskomunicirana s imamima, jer su oni najbliži toj populaciji.

Takvo što bi dugoročno omogućilo vitalnost Zajednice, s jasnom usmjerenošću na razvoj svakoga člana. U tom procesu imami, osim verbalne podrške, trebaju imati i konkretnu podršku koja će im omogućiti ostvarenje zacrtanih ciljeva.

Kada govorimo o unapređenju rada džemata u dijaspori, potrebno je razvijati nove module djelovanja s akcentom na vrijeme, kontekst i mjesto. Strateški pristup organiziranju vjerskoga života s konkretnim uputama i inkluzivnim pristupom omogućit će da imam, a samim tim i Zajednica, bude važan faktor u društvenim zbivanjima.

Ni manje ni više, kadrovska politika, kao najvažniji domen u kontekstu ljudskih resursa, trebala bi biti zasnovana na kompetencijama, znanjima i praktičnim ostvarenjima pojedinaca, a nikako na temelju ličnih, rodbinskih veza niti poltronskog sindroma. Uvjeren sam da se može očekivati veliki napredak u svim segmentima ako više počnemo vrednovati ljudske resurse i njihovu važnost za funkcionalnost i vitalnost Zajednice.

Najveće bogatstvo i ukras džemata je džematlija

Preporod.info: Šta smatrate posebnim vrijednostima džemata BKZ Klagenfurt?

Adnan-ef. Gobeljić: Najpoželjnija forma, posredstvom koje se iskazuje naš odnos prema onome što nosimo u prsima, jeste bivanje u džematu, odnosno Zajednici. To je naša lađa spasa posredstvom koje plovimo ovodunjalučkim morem, u nadi da ćemo stići do cilja.

Čovjek se rađa sam, ali odrasta i živi u interakciji s drugima. Ako želimo da se kao ljudi i vjernici razvijamo, moramo biti dio Zajednice. Na ovim prostorima posebno je važno da se u vjeri susrećemo i gradimo međuljudske odnose koji afirmiraju pozitivne vrijednosti.

Naš džemat je upravo na tom tragu. Tendencija rasta članstva i polaznika mektepske pouke, kvalitetni međuljudski odnosi i saradnja s lokalnom upravom pokazuju da se vrijedno radilo. Posebnost našega džemata jeste sinergija u dobru i spremnost svih – od omladine do naših majki i supruga – da učine više kako bi džemat rastao.

Snaga džemata proizlazi iz Džematskog odbora koji nosi sve aktivnosti pokazujući da je timsko liderstvo ono što naše vrijeme treba. Svaki član ima posebnu vrijednost i doprinos. Možda je razlog stagnacije mnogih društava i zajednica nedovoljno korištenje ljudskih resursa i sindrom želje da se vlada posredstvom kulta ličnosti.

Govoreći o Džematskom odboru i mnogobrojnim džematlijama, riječ je o čestitim i vrijednim ljudima koji često napuštaju zonu komfora kako bi bili na raspolaganju drugima. Dugogodišnji predsjednik Džematskog odbora je Adem-ef. Pehlić, čovjek koji svojim smjernim pristupom i načinom rada čini da se stvari odvijaju u najboljem redu.

Iako bih mogao kazati da je posebnost džemata u velikim rezultatima, infrastrukturi i pogodnostima, ipak naglašavam da je najveće bogatstvo i ukras ovoga džemata čovjek – džematlija, insan koji ponosan odlazi svojoj kući noseći radost viđenja i svjedočenja da je moguće nositi čistu vjeru u Jednoga i Jedinoga te biti djelatan u svakom smislu te riječi.

Ovaj Centar će biti most susreta za dobrobit svih ljudi

Preporod.info: Imali ste svečano otvorenje nove džamije. Kako zamišljate da će nova džamija doprinijeti međureligijskom dijalogu i integraciji muslimana u austrijsko društvo?

Adnan-ef. Gobeljić: Za nas koji smo danonoćno bdjeli nad ovim projektom, ulažući sva raspoloživa sredstva, ovo predstavlja ostvarenje sna, ali i ogromnu odgovornost. Otvorenje našega Centra i džamije je satisfakcija za rad, disciplinu i iskrenost.

Primjer izgradnje ovoga Centra potvrđuje da je sve moguće s iskrenom vjerom u Allaha, dž. š., odgovornim pristupom, istrajnošću i kvalitetnim timom ljudi koji znaju šta žele. Ovaj Centar je svjetionik u ovom nemirnom moru kada veliki talasi prijete da sve pred sobom odnesu.

Njegova vrijednost je prepoznata ne samo od muslimana ovoga grada već i od drugih sugrađana različitih vjeroispovijesti. U posjete nam dolaze učenici, studenti, predstavnici vlasti i drugih vjerskih zajednica, što nam daje osjećaj korisnosti i pripadnosti društvu.

Važno je da naša misija ostane i postane, shodno kur'ansko-sunnetskoj preporuci, mjesto na koje će ljudi dolaziti da pronađu mir sa sobom i svijetom oko sebe. Ljudi nas ne prepoznaju po riječima, nego po djelima. Upravo će ovaj Centar biti rasadnik dobrih i prepoznatljivih ljudi koji u svojoj svakodnevnici žive vjeru i imaju mjeru u odnosu na stvarnost kojoj pripadaju.

Nastavit ćemo s našim djelovanjem u nadi da ovaj Centar bude most na kome će se ljudi susretati za dobrobit svih ljudi. Naš put je otvorenost i inkluzivan pristup prema svim dobronamjernim ljudima, sa željom da radimo, gradimo i izgrađujemo društvo u kojem će svako, bez stigme i predrasuda, biti ono što jeste.

(IIN Preporod)