Kardinal Vinko Puljić za Radio BIR: Dijalog je najdublji izraz vjere i savjesti

U mirnom ambijentu Doma za starije osobe na Gromiljaku kod Kiseljaka, kardinal Vinko Puljić, bivši vrhbosanski nadbiskup, dočekuje goste s toplinom i vedrinom koja je obilježila njegov život i službu.

U razgovoru za emisiju "Iza imena" na radiju BIR, koju vodi Nadira Hurem, kardinal Puljić otkriva šta stoji iza njegovog imena – priču o vjeri, ustrajnosti i posvećenosti dijalogu u složenim vremenima Bosne i Hercegovine.

Rođen 1945. godine u Banjoj Luci, kao dvanaesto dijete u porodici Ivana i Kate, među ukupno 21 djetetom iz dva očeva braka, Vinko Puljić odrastao je u duhu velikih bosanskih porodica u kojima su se dijelili i hljeb i nada.

– Što je čovjek stariji, sve se češće vraća na svoje djetinjstvo. Ova priroda ovdje podsjeća me na moju rodnu kuću. Dom na Gromiljaku je pun svjetla, a ja se radujem svakom novom danu i Bogu zahvaljujem kad ustanem – kaže Puljić, opisujući svoj trenutni život okružen prirodom i mirom.

Njegov otac, tihi ali snažni autoritet, kako je ocijenio, odgajao ih je mudrošću i primjerom.

– Otac je bio nevjerojatno prirodno mudar. Odgajao nas je da znamo vrednovati čovjeka, Boga, vrijednosti. To nije radio galamom niti batinom, nego stavom. Sjedili smo zajedno za stolom, razgovarali, a on je korigirao naše stavove. To je bila ljepota obiteljskog odgoja – prisjeća se kardinal naglašavajući važnost komunikacije i zajedništva u porodici.

Poziv kao darivanje

Kardinal Puljić, zaređen za svećenika u Đakovu, a kasnije imenovan vrhbosanskim nadbiskupom 1991. godine od strane pape Ivana Pavla II, postao je 1994. najmlađi kardinal svoga vremena.

Njegova služba u Sarajevu, u doba rata, izbjegličkih kolona i porušenih bogomolja, bila je više od duhovnog vodstva, odricanje i stalna potraga za mostovima između ljudi.

– Ja ne bih to nazvao odricanjem, nego darivanjem. Bog mi je darovao sposobnosti, vrijeme i ja sam se darovao ljudima. Ako imaš ljubav u sebi, sve se nosi s lakoćom – kaže Puljić, prisjećajući se kako mu je ljubav uvijek bila pokretač u službi.

Njegov pastoralni stil obilježila je bliskost s ljudima. Redovno je stajao i razgovarao s običnim svijetom na ulici, što ga je učinilo simbolom dijaloga.

– Bio sam sretan kad sam mogao ljudima otvoriti nadu, volju za život, posebno u ratu. Stužilo bi mi se kad bih naišao na tvrdoću srca i zloću, ali radost mi je donosilo kad sam pomagao ljudima da otkriju smisao – ističe kardinal.

Međureligijski dijalog i borba za mir

Kao jedan od utemeljitelja Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini, Puljić je radio na izgradnji dijaloga između vjerskih zajednica.

Kaže da mu je cilj bio da izgradi svjesnost o onom drugom i međusobno poštivanje.

– Nije bilo lako voditi međureligijski dijalog zbog politike koja je htjela zarobiti naše djelovanje da budemo u njenoj službi. I dobro znaju moje kolege, koji su tada bili u Međureligijskom vijeću, da sam bio protiv svakog političkog petljanja – kazao je Puljić, dodajući da mu je žao što se vjerske zajednice nisu uspjele nametnunti kao moralni korektor društva.

Govoreći o ulozi vjerskih zajednica u oblikovanju društva, kardinal Puljić ističe da se moglo i trebalo više uraditi.

– Možda je trebalo više hrabrosti, možda je trebalo biti smjelosti da mi istupimo na načelima vjere i morala, a ne na načelima javnog mnijenja. Istina, nije lako doživjeti da vas javnost razvlači "kao beba zvečku" – kazao je Puljić.

Ocijenio je kako je bilo neophodno voditi se načelima vjere i morala.

– Mi nismo iz istih pozicija i, moramo priznati, različito pristupamo. A zapravo je trebalo poštivati tu različitost i ne tražiti da mi moramo jednako misliti, nego da načela moramo čuvati jednako. To ne znači da moramo istim stilom govoriti, ali ove vrijednosti trebamo jednako poštivati. Druga stvar, nismo uspjeli u društvu da se jednako vrednuju vjerski službenici, svako je imao svoju situaciju – kazao je Puljić.

Njegova uloga u promicanju mira donijela mu je brojna priznanja, uključujući počasne doktorate u Americi i Peruu te nagrade za doprinos miru na Balkanu.

Pod njegovim vodstvom obnovljeno je oko 60 crkava, osnovano 11 novih župa, zaređeno gotovo 300 svećenika, a Sarajevo je ugostilo dvojicu papa – Ivana Pavla II  i Franju.

Savjest i izazovi modernog društva

Govoreći o savjesti, kardinal Puljić koristi sliku iz djetinjstva.

– Kao što se žeravica čuva pepelom da bi se ujutru raspirila vatra, tako se savjest može zatrpati lažnim uvjerenjima. Savjest je glas Božiji, ali treba je odgajati, u obitelji i društvu, da razlikuje dobro od zla – naveo je Puljić.

Upozorio je na opasnosti modernog doba, posebno na uticaj digitalnih tehnologija na djecu, koja danas ne čitaju, ne igraju se i ne razvijaju maštu, a bez razgovora i igre, kako je pojasnio, nema ni zdrave psihe.

– Prvo, s djecom se ne priča. Roditelji ne znaju šta će s njima pričati. Daj mu mobitel, daj mu internet. Međutim, stara je teza: „Voda i vatra dobre sluge, zli gospodari“. A ja sam promijenio: „Mobitel i internet dobre sluge, zli gospodari“. Mi smo, zapravo, dozvolili da to gospodari u našoj kući. Mobitel, internet, a ne naš razgovor. Nema odgoja srca bez komunikacije srcem. Ovo mi je posebno – umjetna inteligencija. To je, ja mislim, ozbiljna smetnja društvu. Ako to ne bude pametno upotrijebljeno, to će biti veoma destruktivno. Veoma destruktivno – kazao je kardinal Puljić.

Konklava i papinska loža – svjetska pozornica

Nakon povlačenja iz aktivne službe 2022. godine, kada je pastirski štap predao nadbiskupu Tomi Vukšiću, kardinal Puljić je još jednom dospio u centar svjetske pažnje, učestvujući u konklavi za izbor novog pape, Roberta Francisa Prevosta.

Kao najstariji kardinal u konklavi, imao je čast izmoliti molitvu pred novim papom i pojaviti se s njim na loži Bazilike Svetog Petra.

– Kad je zapisnik napravljen i sve prebrojano, došao je ceremonijal protokola da mi kaže da, kad se papa vrati, obučen u papinsko odijelo, sam ja, kao kardinal s najdužim izbornim stažom, dužan pred njim doći i izmoliti jednu molitvu. Ja sam se obradovao što je mene to zapalo. Izmolio sam i idem ja na svoje mjesto, a oni mi kažu: "Ti ćeš ići u ložu s papom." Aaaa, koja milost! Tamo sam spontano, prirodno izgledao. Nisam ni znao kako sam izgledao dok nisam vidio slike. Bio sam sretan. Prvo što smo tako brzo izabrali dobrog papu, drugo što je mene zapalo da budem tamo, treće što sam vidio u pola sata toliko tisuća ljudi na trgu koji kliču novom papi. Bio sam veoma sretan i spontano sam reagirao – kazao je kardinal Puljić, prisjećajući se da je dobio i komentare da je s tim osmijehom uradio za Bosnu više nego svi diplomati.

Kardinal Puljić poručuje da ostaje vjeran viziji Bosne i Hercegovine kao zemlje različitosti, koja može opstati samo kroz međusobno poštovanje.

– Ljudima su mnoge politike zgadile njihovu rodnu grudu i mnogi odlaze. Ne samo što je rat protjerao nego im se zgadila ta politika, dodijalo im je to prepucavanje: ima, nema. Umjesto da ljudi priznaju jedni druge, tu smo, haj'mo zajedno nešto dogovoriti, haj'mo zajedno raditi. To prepucavanje... Međutim, ja sam uvjeren da, koliko god su mnogi otišli vani, ako se uspostavi normalan red pravne države, mnogi će se vratiti. Mnogi će se vratiti i mnogi će ponovo na svom ognjištu zaživjeti – kazao je Puljić.

Poruke za budućnost

Smatra da je upravo to ono što je potrebno nama u Bosni i Herecgovini – da jedni druge priznamo, prihvatimo, poštujemo i sarađujemo.

– Nažalost, to još nedostaje u politici. Ali ne samo u politici kod nas nego i u svijetu. Znam dobro za vrijeme rata kad su znali doći pa tumačiti kako su oni za jednakost. Jeste, jeste, ali uvijek se zalažu za jednakije. Uvijek navijate. Tako da je to bilo vrlo providno: da nema jednakih stavova i prava prema svakom čovjeku. I to je možda bolest ove politike, lokalne i globalne. Moramo upoznati jedni druge. Moramo poštivati jedni druge. I onda naći šta nam je zajedničko, na tome raditi. Ono što je dobro, dobro je i za muslimana, i za katolika, i za pravoslavca. Ono što nije dobro, nije ni za koga – poručio je.

Na kraju razgovora, kardinal je podijelio lekciju koju je naučio od naroda, kroz narodne poslovice, jer su one za njega bile izvor prave životne mudrosti.

 – Koliko god sam naučio da je život Evanđelja za mene izvor života, tako sam i kroz narodne poslovice naučio kako narod živi i s narodom sam živio. To je ta mudrost koja je u narodu. Ona me učila misliti, naučila me vrednovati, naučila me hrabrosti, naučila me odlučivati. I koji god put da odlučite, treba imati hrabrosti. A znate, čim pravite jedan izbor, morate praviti i žrtvovanje. Čim nešto birate, drugo žrtvujete. I to sam naučio u životu: opredijeliti se uvijek za ono dobro, veće i važnije – poručio je Puljić.

Važno je, kako je dodao, svojom glavom misliti i vrednovati sebe i svoje vrijednosti, biti dostojanstven.

– Ako ja ne znam to vrednovati, kako ću drugoga? Zato je važno da pođemo od sebe, od svojeg dostojanstva. A onda drugo, ne dati se ucijeniti javnim mnijenjem. “Tvoju glavu tvoje noge nose“, tako kaže narodna poslovica. Trebamo svojom glavom misliti. Mi smo nekad imali one lijekove u tekućini, pa na flašici Pise: „Prije upotrebe promućkati“. Tako bi mi svaki put trebali promućkati pameću, ne izvaliti glupost – kazao je kardinal Vinko Puljić.

Razgovor u prilogu: 

(Preporod.info)