Minkin doprinos istini

Piše: Jasmin Medić

U subotu, 13. septembra, u 87. godini života, na ahiret je preselila dr. Minka Ćehajić.

Za širu javnost koja se ne bavi istraživanjem ratnih zločina počinjenih tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ovo ime možda ne nosi prepoznatljivu težinu. Međutim, za istraživače i poznavaoce tih događaja, dr. Ćehajić je bila supruga Muhameda Ćehajića, jedinog ubijenog predsjednika jedne opštine u tom periodu.

Muhamed Ćehajić, profesor u prijedorskoj Gimnaziji, obavljao je funkciju predsjednika Opštine Prijedor (ekvivalent današnjoj funkciji načelnika opštine ili gradonačelnika) od 1990. do 1992. godine. Kao kandidat Stranke demokratske akcije (SDA), izabran je nakon lokalnih izbora 1990. godine, a nezakonito smijenjen nakon što je Srpska demokratska stranka (SDS), uz pomoć Jugoslovenske narodne armije (JNA), preuzela vlast u Prijedoru 30. aprila 1992. godine.

Sudbina Muhameda Ćehajića

Iako smijenjen, svjestan da Bošnjaci i Hrvati u Prijedoru nemaju realne mogućnosti odbrane, te duboko uvjeren da se u, do tada antifašističkom, Potkozarju zlo neće ponoviti, Muhamed Ćehajić pozvao je građane na "gandijevski otpor". Čak ni takav pomirljiv stav nije bio prihvatljiv nezakonitoj srpskoj vlasti.

Pod lažnim i gnusnim optužbama, kao i velika većina prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, uhapšen je 23. maja 1992. godine, nakon čega je odveden u zgradu SUP-a, potom u logor Keraterm, a zatim u Omarsku. Tokom zatočeništva u logoru Omarska, prebačen je u Banju Luku, gdje je odbio da da izjavu za lokalnu televiziju kojom bi se negirali zločini nad nesrpskim stanovništvom.

Odbijanje takvog svjedočenja značilo je gotovo izvjesnu smrt. Vraćen je u Omarsku i tamo ubijen krajem jula 1992. godine. Kraj jula označava period kada je do srpskih vlasti procurila informacija da će strani novinari doći u posjetu Prijedoru pa su stražari u logori "ubrzali" ubijanja. Ćehajićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice Stari Kevljani 2004. godine, zajedno s još 450 ubijenih.

Iz logora Omarska, Muhamed Ćehajić uspio je supruzi Minki uputiti pismo u kojem je istakao da je zatečen okolnostima i da "sve što mu je napakovano nema ni promil veze s njim". Sinu Amiru poručio je da uči te da ostane pošten i častan čovjek.

Njegova porodica ostala je dosljedna tim vrijednostima. Sin Amir i potomci Muhameda Ćehajića izrasli su u moralne pobjednike, kao i svi oni koji su žrtve agresije.

Dr. Minka Ćehajić ostala je uz svoj narod, nastavila raditi kao ljekar u izbjeglištvu i svjedočila o zločinima u Prijedoru, kojima je bila očevidac. Bila je svjedok u Hagu upravo protiv čovjeka koji je nezakonito naslijedio njenog muža na funkciji predsjednika Opštine. Njeno svjedočenje predstavlja značajan doprinos razumijevanju događaja u Prijedoru, gradu u kojem je, kako se često navodi, "svaki neostvareni pojedinac mogao ugasiti živote uspješnih i časnih ljudi".

Imao sam priliku, prije više od deset godina, upoznati dr. Minku Ćehajić tokom snimanja jednog dokumentarnog filma o zločinima u Prijedoru. Nakon što je dala svoj intervju, izrazila je želju da posluša i moj. Svjestan koliko je puta svjedočila i kolika su bila njena saznanja, osjećao sam ponos zbog njene zainteresovanosti. Naročito kada je pohvalila ono što sam rekao. Naše kasnije susrete obilježile su riječi međusobnog ohrabrenja i toplina koju je širila, što će meni ostati u trajno lijepom sjećanju, kao i mnogima koji su imali priliku upoznati ovu dostojanstvenu gospođu.

Kada se govori o zločinima počinjenim u Prijedoru, imena Muhameda i Minke Ćehajić ne smiju biti zaboravljena. Njena svjedočenja predstavljaju nemjerljiv doprinos utvrđivanju istine, a njena životna i profesionalna posvećenost učinile su da se o njoj s pravom piše u superlativu. Ukratko, kada bi svi svjedoci dali makar približan doprinos kao dr. Minka i time pokazali vlastitu hrabrost, danas nikome ne bi bilo potrebno objašnjavati šta se dogodilo u Prijedoru.

(IIN Preporod)