Stvarna i verbalna etika
Piše: Mustafa Spahić
Svako društvo oscilira između islah-a (reda) i fesad-a (nereda). Kada se pitanje morala i etike odvoji od Objave i svede na ljudske konstrukcije, gubi se njihova stvarna snaga, a ostaje samo prazna verbalnost bez utemeljenja u Božijem daru usađenom u čovjeka
Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je (svoj vlastiti narod) tlačio, mučio, do besvijesti eksploatisao, a bili smo mu dali toliko blaga i imetka, da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi.
Ne budi usiljen, umišljen i obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni i umišljeni, govorili su mu ljudi iz naroda njegova. Teži, trudi se i nastoj da time što ti je Allah povjerio i podario stekneš onaj budući, istiniti i neprolazni svijet – ahiret, a ne zaboravi ni svoj udio; blagodati na ovom svijetu – dunjaluku i čini drugima dobro, na najbolji i najljepši način, na isti način kao što je Allah tebi dobro učinio i podario.
Ne teži, ne želi i nečini fesad – nered, smutnju, pomutnju, nesistem, izopačenost i izobličenost na Zemlji. Uistinu i zbilja, Allah ne voli one koji fesad – nered, izopačenost, pokvarenost i bezvrijednost čine. (El-Kasas, 76 i 77)
Religija i moral – nerazdvojivi temelji
Suština i bit moralno-etičkog učenja svodi se na učenju o dobru i zlu, naredbama i zabranama, o vrijednostima i nevrijednostima, o slobodi i odgovornosti, o mogućnosti i dužnosti, o obavezama i pravima i o onome što valja i onome što nevalja. Zato sve religije imaju i daju određene propise o životu, ponašanju i međusobnom ponašanju i vjerski moral, učeći da su moralna načela, vrijednosti, principi, imperativi, kategorije, zakoni, sudovi i sadržaji od svemogućeg i sveznajućeg Boga.
Te vrijednosti, principe, vrline, krijeposti i sve moralne sadržaje, religije učvršćuju, ozbiljuju i oživotvoruju učenjem i vjerovanjem u kraj ovoga svijeta, u zagrobni život, vjerovanjem u konačne rezultate, učinke i posljedice, vjerovanjem o nagradi i kazni Dženneta i Džehennema, susret s Bogom na Kijametu, odgovornosti pred Njim i vjerovanjem da je jedini Bog izvor svih vrijednosti i jedini Stvoritelj i Gospodar svih svjetova.
Kao što žive etike nema bez religije po Objavi, a ostvarene religije u životu bez etike i dobrih djela, u proaktivnom riječ je o hipokrizi i farizejstvu, tako ni društvenog ćudoređa nema bez, od Boga darovanog, morala.
Razlika između stvarne i verbalne etike
Zato sva religijska društva sa živom i prakticiranom etikom imaju moralne ljude i nemoralne pojedince – idiote i janusovce i ekstremne grupice koji samo jezičinom glamataju i pričaju da su vjernici bez pokrića u dobrim djelima, a sva astetička društva imaju nemoralne ljude i moralne pojedince, i malobrojne grupice koji su verbalno prihvatili ateizam, a u činjenju korisnih djela i pomaganju ljudima žive i ponašaju se na etički način.
Evo na koji način ova dva paradoksa, aporije i antinomije, objašnjava i rasvjetljava Alija Izetbegović: »Islam je ime za jedan princip, jedinstva duha i materije čiji je najviši oblik ljudski život. Čovjeku je dosta da se bori da bude istinski čovjek, umjesto da pokušava da bude lažni bog.
Religija je odgovor na pitanje kako treba misliti i vjerovati, moral je odgovor čemu treba težiti ili kako treba živjeti, činiti i postupati. Svaki istinski moralni preobražaj počinje vjerskom obnovom ili moral pretučena, prevedena u težnju i pravila ponašanja, odnosno čovjekovo ponašanje ili odnošenje prema drugim ljudima usklađeno s činjenicom postojanja Boga.
Moral se rodio iz zabrane i ostao sve do danas. Međutim, nema mehaničkog automatizma između naših uvjerenja; našeg ponašanja jer ima dosta primjera moralnosti kod ljudi koji su ravnodušni prema vjerskim učenjima ili su čak izričiti ateisti ili puno primjera ljudi koji sebe smatraju strogo religioznim, čak i propovijedaju religiju, a po svom ponašanju, po svom moralu su okorijeli materijalisti i obrnuto, toliko je doktrinarnih materijalista koji su u praktičnom životu najplemenitji isposnici i borci za ljude.« (Islam između Istoka i Zapada, str. 63, 136, 201. i 205).
Neovisno o tome šta ljudi o sebi misle, šta o sebi govore i koji značaj sebi pridaju, islam preko svojih osnovnih izvora, Kur'ana i hadisa, definira i određuje, kako samo vjerovanje tako i bitne sadržaje, značaj, značenje, smisao, nakanu i cilj vjerovanja u odnosu na Stvoritelja, ljude, sva stvorenja i stvorene svjetove.
U sljedećem hadisu Poslanik je do kraja direktan, jasan i precizan: "La jukbelu imanun bila amelin vela amelun bila imanun – Ne prima se vjera i vjerovanje bez dobrih djela niti djelo i učinak bez vjere i iskreno osvjedočenog vjerovanja" (I.P.H., 1935). Prema citiranom hadisu, vjera je podloga, topos, temelj i humus svakom dobrom djelu da bude dobro, a ne samo korisno i potrošivo djelo. Živa i praktična etika, kao primjenjena religija u međuljudskim odnosima, vezama, relacijama i komunikacija, uči i naučava da život, posebno ljudski, nije samo puko fizičko, biološko, animalno, tjelesno, instiktivno i strastveno, požudno i obitavanje.
Naprotiv, u komplementarnom smislu, život je istovremeno i etika poziva, i etika dužnosti, i etika odgovornosti, i etika nijeta ili namjere, i etika čina i dobrog djela, i etika rezultata u okviru svih mogućnosti, i etika posljedica za vlastite postupke u slobodi, i etika ideje, i etika izazova, i etika misije, i etika zadatka, i etika poslanja i misije u činjenju univerzalnog dobra i sprečavanju univerzalnog, posebnog i pojedinačnog zla, i etika svrhe, nakane, cilja i smisla.
Tu misiju i poslanje etike svjedoče sve objave, sveti spisi i životi svih Božijih poslanika, vjerovjesnika i vjerodostojnih ljudi koji su imali integralan karakter, dosljedan, uspravan, ustrajan i vjerodostojan hod u životu. Na veliku i opasnu šejtansku i munafičku zamku,
Allah upozorava vjernike: Allaha slavi i hvali ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, On je Silni i Mudri! O vjernici, zašto jedno govorite, a potpuno drugo radite! O kako je Allahu mrsko da govorite ono što ne činite. (Es-Saf, 2. i 3)
Poslanik upozorava: »Oni koji govore o dobrim djelima ljudima, a sami to ne čine, oni su kao svijeća koja druge osvjetljava, a sebe uništava.«
Povezane vijesti
