Od petka do petka: Nijaz Duzan

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega lično i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 19. do 25. septembra 2025. godine, za čitatelje portala Preporod.info piše Nijaz Duzan, predsjednik Udruženja ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i imam džemata Hanifići – Čirkino Brdo, Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Kotor-Varoš.

Petak, 19. septembra 2025.

Od sabaha do džuma-namaza vrijeme najčešće posvetim hutbi koju sam planirao kazivati. Nikad nije dovoljno kvalitetna da ne bi mogla biti bolja. To je finalno promišljanje o riječima koje ću izgovoriti pred džematom. Iako je iza mene oko 1.300 održanih hutbi, ona je uvijek izazov. Nekada sam, kao mladi hatib, vjerovao da moje riječi mogu promijeniti ljude. Danas znam da ljude mijenja samo Allah, dž. š., a moja obaveza je da poruku prenesem na najbolji način, svjestan da ću za to pred Njim polagati račun.

Nakon kahve sa suprugom Almom i nekoliko telefonskih razgovora sa saradnicima u Udruženju ilmijje, konsultovao sam se s muftijom Ismail-ef. Smajlovićem te s glavnim imamom Samir-ef. Delićem o sutrašnjim aktivnostima na području Medžlisa IZ Kotor-Varoš.

Već godinama, sahat i po vremena prije džume, odlazim u džamijsku kancelariju. Džematlije znaju da sam tada tu za njih – za pitanja, za potrebe ili savjet. Nakon što je nedavno preselio hadžija Adem Čirkić, dugogodišnji mutevelija, sada obično prvi poslije mene dolazi Semin, blagajnik džemata, a potom i novi mutevelija Lišnjo. Danas smo razgovarali o nastavku rekonstrukcije mektepske učionice, asfaltiranju jedne dionice puta i uređenju parkinga kod džamije. Stigao je i prigovor zbog nekoliko pokvarenih sijalica na rasvjeti kroz džemat – u džematima koje zovemo povratničkim – i ta obaveza je na Džematskom odboru. Ovo je period godine kada nema niko iz dijaspore pa bismo mogli kazati da je ovo period stvarnog brojnog stanja u džematu, a ono nije veliko.

Poslije ikindije-namaza u džamiji u Vrbanjcima održana je proba hora imama Medžlisa IZ Kotor-Varoš za nastup na svečanoj akademiji povodom Dana Udruženja ilmijje, koja će 30. septembra biti održana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Gledao sam s koliko se žara i entuzijazma pripremaju. Često nismo ni svjesni koliko dobre i čestite imame imamo, a ove moje kolege u Kotor-Varoši su zaista čestiti, posvećeni i iskreni u svom radu.

Novi projekat u našem džematu je "Ders petkom" i počinje večeras, od akšam-namaza. Realizovat će ga naši mladi, svršenici i učenici medresa rodom iz džemata. Prvi predavač je Botić Fatima, svršenica Medrese "Reis Ibrahim-ef. Maglajlić" u Banjoj Luci. Svršenici medresa su ogromna blagodat jednog džemata, pogotovo kada su spremni aktivno učestvovati u njegovom životu. Oni su i meni lično velika pomoć  u radu s mektepskom djecom kroz realizaciju "dodatnog mekteba" za polaznike koji žele brže napredovati, ali i na dnevnim namazima.

Dan završavamo jacijom, uglavnom u džematu s omladinom. Savremena tehnologija produži radni dan, ali nam i pomogne da obaveze učinimo bržim i lakšim.

S Amirom i Edinom ostah u kontaktu oko Povelje „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“. Mersudin-ef. Memiš, predsjednik Okružnog odbora Ilmijje Banja Luka, koordinira angažman imama s tog područja povodom Dana Ilmijje.

Subota, 20. septembra 2025.

Dan je počeo sabah-namazom u džamiji. Ubrzo nakon toga uslijedilo je okupljanje polaznika mekteba i organizacija prijevoza do kinosale u Kotor-Varoši, gdje je Muftijstvo banjalučko organizovalo Mektepsku akademiju. Veliki broj roditelja se javio da vozi, pa je prijevoz vrlo lahko riješen. Djeca su bila uzbuđena, jer će većina njih prvi put u životu gledati pozorišnu predstavu. I to u izvedbi putujućeg pozorišta Art Centar Ankata iz Tuzle.

Nažalost, nisam mogao ostati na Akademiji, jer sam morao krenuti put Sarajeva, na obilježavanje desete godišnjice Odjela za brak i porodicu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Na putu sam svratio u Žepče, gdje sam obavio usputni sastanak sa sekretarom Udruženja ilmijje Edinom Spahićem. Razmijenili smo informacije o aktuelnim pitanjima u Udruženju.

Sarajevska gužva me uspori, ali navakat stigoh. U Bosanskom kulturnom centru Sarajevo dočekala nas je svečana atmosfera, dvorana je bila puna uzvanika i gostiju. Dr. Safija-hanuma Malkić, voditeljica Odjela, imala je vrlo emotivno obraćanje. Posebno je fascinantna njena predanost razvoju Odjela, kao i neposredna i topla komunikacija s koordinatoricama i gošćama manifestacije.

Direktor Uprave za vjerske poslove, dr. hafiz Mensur-ef. Malkić, u svom govoru naglasio je važnost ovog odjela, a reisul-ulema, dr. Husein-ef. Kavazović, ukazao je na značaj porodice i žene kao temelja svake zajednice. Njihova obraćanja ostavila su snažan dojam na sve prisutne, koji su aplauzom nekoliko puta prekidali govornike.

Ovakva okupljanja su uvijek prilika i za razgovore o drugim aktivnostima. Susreti s muftijama i direktorima, kao i kahva s vojnim muftijom i mojim prethodnikom na mjestu predsjednika Udruženja ilmijje, Nesib-ef. Hadžićem, bili su posebno značajni i korisni. Njegovo dugogodišnje iskustvo u vođenju Udruženja mi je vrlo značajno i od velike pomoći.

Sreo sam i svog mentora, profesora Senada Ćemana. Svaki susret s njim u meni probudi osjećaj da nisam dovoljno radio na svom master radu i da moram biti ažurniji.

Iz Sarajeva nikada nije lahko otići. Neplanirani susret s dragim prijateljima, Hasib-ef. Kličićem i Bahrudin-ef. Čolom, zajedno s njihovim porodicama, produžio je moj boravak. Ti trenuci druženja i bratskog razgovora učinili su da kući stignemo tek poslije ponoći – umorni, ali ispunjeni.

Nedjelja, 21. septembra 2025.

Danas smo ispratili sina Dženana, učenika trećeg razreda Medrese „Reis Ibrahim-ef. Maglajlić“ u Banjoj Luci, na učeničku razmjenu u Karađoz-begovu medresu u Mostaru. Brinemo se, savjetujemo ga, i koliko mu puta rekosmo da sluša, čini mi se da ja iz inata slušao ne bih. Ali, mladost je takva, a roditeljska briga uvijek ista.

Nedjelja je vrijeme za mekteb. Gotovo svi polaznici su danas bili prisutni. Zajedno smo sumirali utiske s jučerašnje Mektepske akademije i predstave „Ribar i zlatna ribica“. Djeca su bila oduševljena, mnogi su prvi put gledali pozorišnu predstavu. Posebno su ponosni što su njihovi drugovi, Čirkić Rijad i Botić Zijad, dobili priznanja, kao i ja, njihov muallim. Ta njihova  radost i oduševljenost mi je važna za motivaciju za daljnji rad.

Današnja mektepska tema bio je život i misija Allahovog Poslanika, a. s. Gledali smo kratki film, a zatim razgovarali o njegovom primjeru. Djeci su predstavljena i dva konkursa koje je Medžlis IZ Kotor-Varoš, zajedno s Muftijstvom banjalučkim, raspisao u okviru sedmice sjećanja na Srebrenicu. Jedan je likovni konkurs o temi „Sjećam se Srebrenice“, a drugi literarni, pod nazivom „Kako pamtim Srebrenicu“.

Iako je nedjelja, saradnici Amir i Edin ne miruju – jedan šalje mailove, drugi poruke preko vibera, a telefonski pozivi dolaze između. Dan Udruženja ilmijje je pred nama i sve mora biti na svome mjestu.

Popodnevna šetnja po džematu i priprema za sutrašnju nastavu polahko su priveli kraju ovaj dan. Još nekoliko dragih poziva upotpunilo je večer, s majkom Razijom, sestrom Nijazom i mojim hadži Nisabom iz Amerike.

Na kraju dana stigla je i pozivnica od Edin-ef. Mezita za promociju njegove knjige, još jedna potvrda da je naš imamski i intelektualni rad stalno u pokretu i rastu.

Ponedjeljak, 22. septembra 2025.

Sabah, kahva i put za Banja Luku. Četiri časa fikha su me čekala, po jedan u svakom razredu. Biti profesor u medresi je posebna čast i odgovornost, čast koju sam kao nekadašnji učenik medrese  mogao samo sanjati. Kada je ta medresa još u Banjoj Luci, onda je ta i čast i odgovornost još i veća.

Naši učenici u Medresi su emanet roditelja, koji nam svoj evladski biser povjeriše da ga dalje brusimo i ukrašavamo svjetlom naše časne vjere islama. Banjalučka medresa je vizionarski projekat, čiji se rezultati već sada jasno vide, a o njenom značaju će tek pisati generacije koje budu dolazile poslije nas. Kolege profesori i kompletan menadžment Medrese predano nose ovaj emanet, a svesrdna podrška Islamske zajednice – koja je iz Bejtul-mala obezbijedila da školovanje u ovoj medresi bude besplatno – dodatno svjedoči o ozbiljnosti i viziji.

Posebno nam je drago što u trećem razredu trenutno imamo šest učenika iz Karađoz-begove medrese iz Mostara, koji su kod nas na razmjeni. Njihovo prisustvo nas raduje, a njima pruža priliku da upoznaju šeher Banju Luku.

Po povratku iz Banje Luke, navratio sam u Osnovnu školu „1. mart“ u Vrbanjcima. Kao predstavnik roditelja, razgovarao sam s koordinatorom za nastavu Emir-ef. Bilićem o potrebama škole i nastavnika. Ova škola je nikla iz želje roditelja i djece da imaju bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta. Radi od 2014. godine i opstaje zahvaljujući upornosti roditelja i finansijskoj podršci Federalne vlade. To je jedan od svijetlih primjera borbe za obrazovanje i identitet. Dvoje moje djece je završilo ovu školu, tu je još Amina, učenica osmog razreda koja sa mnom krenu kući. Na podne-namaz stigao sam u džemat.

Put Sarajeva krenuh noć ranije i svratih na konak kod majke, po hajr-dovu kakvu samo majke umiju uputiti za dijete,  pa i onda kada je jezikom ne izgovore, njihov pogled sve kaže.

Utorak, 23. septembra 2025.

Današnji dan je bio ispunjen sastancima i važnim obavezama u Sarajevu. Počeo je radnim sastankom u Ilmijji, gdje je trebalo dogovoriti brojne detalje u vezi spredstojećom godišnjicom.

Najvažniji događaj dana bio je prijem kod našeg reisul-uleme, dr. Husein-ef. Kavazovića. Sastanku su prisustvovali i hafiz dr. Mensur-ef. Malkić te sekretari Ilmijje Edin Spahić i Amir Zimić. Reisul-ulemu smo pozvali da prisustvuje svečanoj akademiji povodom godišnjice Ilmijje, što je, na naše veliko zadovoljstvo, i prihvatio. Upoznali smo ga i s drugim aktivnostima koje Udruženje realizira, a koje su naišle na njegovo razumijevanje i podršku.

Dan je nastavljen sastankom s muftijom vojnim Nesib-ef. Hadžićem. Razmijenili smo iskustva o dosadašnjim organizacijama Dana Ilmijje i razgovarali o mogućnostima unapređenja.

Poseban dio dana bila je kućna posjeta bivšem reisul-ulemi, dr. Mustafa-ef. Ceriću. Posjeta je imala i prijateljski i radno-konsultativni karakter. Ovo su bila dva sahata vrlo korisnog učenja iz bogatog životnog iskustva reisul-uleme dr. Cerića.

Kasno je poslijepodne, Edin i Amir čekaju u kancelariji kako bi priveli kraju sve tehničke pripreme, završni izgled zahvalnica i Povelje te puštanje materijala u štampu.

Kući sam se vratio umoran ali zadovoljan, svjestan da je dan bio uspješan i plodonosan. Kod kuće sam razgovarao i o aktivnostima u džematu. Sretan sam i zahvalan što je moj stariji sin Vedin trenutno moja podrška i zamjena, jer je džemat emanet koji se mora odgovorno nositi.

Srijeda, 24. septembra 2025.

Sabah i kahva označili su početak dana, a potom sam se uputio u Osnovnu školu „Petar Petrović Njegoš“ u Maslovarama i područnu školu na Obodniku. Ovdje sam, u februaru 2002. godine, bio prvi vjeroučitelj kada je uvedena vjeronauka. Već neko vrijeme ponovno sam među djecom, među  petero bošnjačke djece, četvero učenika u Maslovarama i Fatimom na Obodniku. Razgovor i časovi s njima su uvijek interesantni i zanimljivi. Uvijek je to više od časa.

Danas je dan opet  pun aktivnosti. Internet platforme ne miruju, a obaveze se nižu jedna za drugom. Koncept hutbe je već pripremljen, no, i dalje radim na detaljima, jer uvijek može bolje. Osim toga, priprema prezentacija i materijala za časove fikha u medresi čini važan dio mog posla. Sada fikh učim više nego dok sam bio učenik ili student.

Duže od deset godina, poslije akšam-namaza, hanume našeg džemata se okupljaju i druže u džematskim prostorijama. Iz njihovog druženja proisteklo je mnogo hairli akcija koje su provele, a koje su bile izuzetno korisne za naš džemat. Čini mi se da su one najčvršći oslonac našeg džemata. Poslije jacija-namaza imami MIZ Kotor-Varoš se okupiše u našoj džamiji da održe još jednu probu za mevludski program. Nakon probe, druženje nastavismo uz bratsku i prijateljsku kahvu i dogovor za tradicionalno jesenje porodično okupljanje.  

Četvrtak, 25. septembar 2025.

Danas sam ponovo u Medresi. Jutros zbornicu dijelim s hafizom Muamer-ef. Okanovićem, glavnim imamom Medžlisa Islamske zajednice Banja Luka i profesorom kiraeta u našoj medresi. Vrijeme provedeno s hafizom te uvijek oplemeni. To dobro znaju svi oni koji su imali priliku da se druže s njim.

Kasnije nam se pridružiše i ostali profesori koji su danas na nastavi: profesorice Ilma i Amina, pedagogica Šejla, sekretar Maida, profesorica Hatidža, profesor Ajdin, profesorica Senada, a četvrtkom je s nama i vrijedni profesor Adil-ef. Rudanović iz Doboja, koji je uz Medresu i u Medresi od samog početka njenog rada.

Nakon završetka nastave, imao sam zakazan sistematski pregled. Ljekari su kazali da je sve uredno, elhamdulillah. Naravno, dok čovjek čeka nalaze, razmišlja o njima i u sebi vodi tihi razgovor. Ali, najmanje su važni tvoji nalazi, uvijek su važniji nalazi onih osoba koje su ti  drage. Tuđe nalaze teže je čekati.

Popodne sam bio u mektebu. Redovan čas mektepske pouke u džematu počeli smo u 15 sati. Radni je dan, pa je i djece bilo nešto manje. Došla su umorna, pa ih nismo mnogo opterećivali. Bitno je da su prisutni i da osjete toplinu džemata i mektepske pouke.

Hutba za sutra je spremna. Uskoro je Dan Udruženja ilmijje, pa valja govoriti o vrijednosti znanja i njegovog sticanja, ali i rada po tom znanju, jer znanje i rad, uz Božiju pomoć, su temelj svakog našeg uspjeha.

Dan se završi montažom polica za knjige, hvala mom dobrom Emir-efendiji i Vedinu bez kojih bi police još dugo stajale u ćošku, a knjige na stolu.

(Preporod.info)