"Otkriti se u jeziku svog naroda", razgovor o zbirci pjesama "Koščato" (VIDEO)

Nedavno objavljena zbirka poezije "Koščato", Hasana Hasića, je formom stiha ispisala dijelove vlastitog iskustva, iskustva onih pojedinaca oko nas koje možda ni ne primijetimo, ali i neka iskustva koja možemo zvati kolektivnim. 

Riječ je o pjesmama koje će čitaocu pokazati da nas se poezija tiče više nego što mislimo i da nas opisuje više nego što bismo htjeli. 

Hasić je odrastao u Maglaju, a školovao se u Visokom i Sarajevu, gdje trenutno živi i radi. Mjesto našeg razgovora je upravo kompleks Medrese "Osman-ef. Redžović" u Visokom, koja, u simboličkom smislu, može označavati sredinu na njegovom obrazovnom i prostornom putu. 

Razgovarao: Nedim Gondžić 

Preporod.info: Nerijetko naglašavaš značaj Medrese u tvom formativnom periodu. Koliko je boravak ovdje utjecao na lični i pjesnički glas?

Hasić: Ovdje sam, na neki način, uzmem li u obzir da je riječ o životnom periodu u kojem pojedinac postaje svjestan jezika, onoga o čemu danas između ostalog i pričamo, malo dublje počeo otključavati te jezičke kodove.

To se dešava zahvaljujući susretu s ljudima. Za ovu medresu je specifičan taj jedan seoski ambijent, a motivi sela su itekako prisutni mojoj poeziji.

U kompleksu ove medrese možemo čuti tišinu. Tu su putevi kojima sam hodao, promišljao, nešto kasnije ponešto i zapisao.

U Medresi nisam intenzivno pisao poeziju. To intenziviranje rada na poeziji, da ga tako nazovem, desilo se nakon što sam završio medresu i krenuo na Fakultet islamskih nauka. 

Preporod.info: Ukoliko stvari postavimo općenito, studij je posve drugačije iskustvo. Usmjerevanje prema oblastima koje te zanimaju i pronalazak bliskih sagovornika. Ako se ne varam, Fakultet islamskih nauka je prostor koji, s više aspekata, možeš nazvati svojim. 

Hasić: Oblikovanje mog pjesničkog glasa je vezano uz ljubav prema tumačenju Kur'ana i predmetu Tefsir. Predmetni profesor na Fakultetu islamskih nauka bio je Džemaludin Latić, već prepoznat kao vrsni pjesnik i književnik.

Važnu ulogu je odigrala Firdevsa sa studentske službe, koju i danas doživljavam kao svoju majku. Ona je u jednom momentu rekla profesoru Latiću da pišem poeziju. To je bio taj prijelomni momenat u kojem ću ja, ustvari, nastaviti pisati, jer je tada profesor tražio da mu pošaljem to što pišem.

On je to pregledao, pa smo naše pjesničko i profesorsko poznanstvo smo nekako nadopunjavali u tom smislu. To mi je bilo najvažnije – da se osjećam komotno u tom svijetu, da preko puta sebe imam nekog ko je tako dobar u jeziku. To je bio, između ostalog, temelj da malo jasnije i bolje počnem otključavati taj jezički kod svoga naroda.

Preporod.info: Naš profesor i književnik, rahmetli Dževad Karahasan je često isticao da pisac traži sagovornika. Primjer koji si spomenuo praktično potvrđuje njegovu rečenicu. Šta su tebi značila sva čitanja i povratne reakcije u preiodu nastanka ovih pjesama?

Hasić: Da je tada profesor Latić, recimo, rekao: „Pa nije ti ovo nešto“, ne znam da li bih nastavio pisati. Možda bi negdje postojao neki inat, ali možda bih to i prihvatio na način da kažem sebi: "Pa dobro, ima toliko stvari u životu kojima se možeš baviti."

U tom smislu, važno je imati nekoga s kim možeš zaista razgovarati o jeziku. Ne samo o stihovima koje si napisao, nego generalno o stvarnosti koja se formira oko poezije ili stvarnosti koju poezija opisuje, odnosno, može opisivati.

Bitno je imati povratnu informaciju. U mom slučaju, to je bilo važno i kada je riječ o uredništvu ove knjige. Drago mi je što je to bio Hamza Ridžal, neko ko je struka, književna kritika.

On je, zapravo, prije pet godina, dao stručne komentare, zahvaljujući tome što je bio u žiriju za izbor nagrade za mlade pisce „25. novembar“, kada sam dvije godine zaredom ulazio u uži izbor.

Kada su iz El-Kalema pitali za uredništvo knjige, tražio sam upravo Hamzu, jer sam znao da će raditi. Nisam želio nekoga da mi se samo potpiše kao urednik. Htio sam nekoga ko će, nakon čitanja, dati komentar, sugestiju ili prijedlog neke promjene.

Preporod.info: Ispisujući ove stihove, nisi bježao od vlastite biografije, učitavanja svega onoga što si ti kroz djetinjstvo, ali kasnije nosio sa sobom. 

Hasić: Sama poezija i nastanak knjige poezije veže se za dječački san koji je u meni preživio. 

U ovim pjesmama sam iznio sebe. Možda će se nekima učiniti da moraju poznavati moj život. Međutim, ja ne govorim o sebi tek tako, jer se vidim kao pripadnika moga naroda.

Dobro poznajem kojem narodu pripadam, pa sam pokušavao pisati upravo jezikom svog naroda. Pokušavao sam kroz tu poeziju vidjeti sve one slike koje vidi moj narod. 

S obzirom da se prihvatam svih tih slika i svog tog jezika, upravo se kroz te jezičke kodove mogu otkriti i ogoliti.

Oni koji ne poznaju moju biografiju, mogu vidjeti i traume i patnje, ali se mogu poistovjetiti s tim, ne samo na nekom pojedinačnom nego i na kolektivnom nivou.

Preporod.info: Spomenuo si traume i patnje. Umjetnost nas, naravno, suočava s onim što su naši strahovi i brige ili svim onim što nas duboko muči. Međutim, ova poezija je puna nade utemeljene u vjeri, u doživljaju Gospodara na pojedinačnom nivou. Jedan takav primjer je precizno opisan u stihu: "Bog ne drijema, istina jedina koja te tješi".

Hasić: U maju mjesecu 2015. godine moj dido je preselio na ahiret. Čovjek s kojim sam živio, koji me hranio, oblačio, nerijetko se zaduživao da bi meni dao novac. Mnogo tih stvari ću saznati tek kasnije.

U tom periodu kreću intenzivna promišljanja. To je period kad ostaneš sam u kući koja je bila "ključ u ruke", nakon što smo se vratili iz izbjeglištva, gdje sam s njim živio od 2004. godine, kada je on uzeo pravno i formalno starateljstvo nada mnom.

To je period kada sam pokušavao razumjeti otkud ja tu gdje jesam, otkud u tom momentu i sa svim okolnostima. Nemoguće je to matematički sabrati, oduzeti, pomnožiti i podijeliti.

To je ono gdje se ruši neko racionalno viđenje svijeta, a na red dolazi duhovnosti kroz koju pokušavaš dobiti odgovore.

U nekom momentu shvatiš da ti samo takav život, pored svih tefsira, može, ustvari, protumačiti suru "Jutro" iz Kur'ana.

Da nikada nisi mogao, ustvari, naći pravo tumačenje osim toga u mjesecu maju i kasnije. I na to se kasnije naslanjalo mnogo drugih promišljanja stvarnosti.

(Preporod.info)