Fragmentacija političke moći – i odgovornosti

Piše: Hamza Karčić

Kako se približava 30. godišnjica potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, bit će više i različitih analiza o ovom sporazumu i posljedicama koje i dalje traju. Mnogi naučni članci i analize u BiH i u inostranstvu ukazali su na značaj Dejtona u zaustavljanju agresije i uspostavi mira, kao i da su manjkavosti ovog sporazuma postale sve jasnije kako je vrijeme odmicalo, nakon kraja 1995. godine.

U ovoj kolumni je riječ o jednom specifičnom problemu Dejtona koji je vremenom postao dodatno izražen. To je fragmentacija političke moći u BiH.

Fragmentirana moć

Politička moć u praksi nije koncentrisana niti postoji suštinska vertikalna linija komandovanja. Situacija je bolja u formalnom nego u suštinskom smislu.

Članovi Predsjedništva su nosioci vrhovne vlasti u državi. Njihova stvarna moć u praksi je ograničena. Dva od tri aktuelna člana Predsjedništva nisu šefovi u strankama kojima pripadaju. Politička moć u Vijeću ministara BiH je fragmentirana po etničkoj i stranačkoj pripadnosti.

Zbog kontrole nad resursima i budžetima, entitetski premijeri imaju značajne poluge vlasti, s tim što je to posebno naglašeno u entitetu RS. U Federaciji je moć fragmentirana i unutar vlade Federacije ali i po kantonima. I unutar kantona je moć fragmentirana i u vladama i na terenu. Što je politička moć unutar kantonalnih skupština više fragmentirana, tim više kantonalni premijeri postaju de facto koordinatori, a ne stvarni premijeri. Tako da kantonalni premijer može biti preglasan u vladi koju vodi.

Gradonačelnici imaju određeni politički utjecaj, koji opet ovisi o stanju u vijećima i političkim odnosima s kantonalnim vlastima. Opštinski načelnici imaju i resurse i moć na terenu. Jedan od apsurdnih aspekata Dejtonskog političkog sistema je da niži nivoi vlasti mogu imati više političke moći i resursa nego njima formalno nadređeni i viši nivoi vlasti. To još jednom pokazuje nivo fragmentacije političke moći.

Nadalje, značajna moć je u političkim strankama. Preciznije, u ličnosti predsjednika stranaka i u formalnom, i posebno neformalnom, krugu njima, u tom vremenskom periodu, bliskih osoba. Ovo je slučaj i u drugim državama, s tim što je u BiH veliki broj stranaka na broj stanovnika u neobičnom političkom sistemu.

Pored toga što je fragmentirana politička moć, fragmentirana je i politička odgovornost. Za razliku od političkih sistema u kojima se zna ko odlučuju i ko je adresa i za uspjeh i neuspjeh, to nije slučaj u dejtonskom političkom sistemu. Stoga su gužve na različitim ceremonijama, ali utvrđivanje konkretne odgovornosti za konkretne propuste ili neriješena pitanja najčešće izostaje. To se vidi iz prebacivanja odgovornosti za suočavanje s izazovima u državi i društvu i među nosiocima funckija na istom nivou vlasti, ali i između različitih nivoa vlasti, kao i iz pojave da se nosioci funckija na različitim nivoima vlasti miješaju u resore i domene za koje nisu zaduženi. Od potvrde na šalteru do pitanja na nivou države, utvrditi ko je tačno za šta nadležan može biti zaseban izazov.

Izgubljena odgovornost

Ako bismo htjeli banalizirati tezu o fragmentaciji moći, mogli bismo reći da se često „svako za nešto pomalo pita“.

Šta ova fragmentacija znači i implicira za BiH?

Prvo, da je u BiH i susjedstvu značajan broj političkih aktera kojima odgovara fragmentacija moći u ovoj državi. U postojećoj konstelaciji snaga, suštinska reforma dejtonskog političkog sistema ili određena verzija Dejtona 2.0 nije realan izgled.

Drugo, u političkim sistemu fragmentirane moći izostaju strateški važni projekti u kojima je važna koncentracija moći, resursa i mogućnost provođenja donesenih odluka po političkoj vertikali s vrha države.

Treće, fragmentacija moći znači više birokratije. Birokratije imaju tendenciju da brane status quo i da se šire, a ne ukidaju ili racionalizuju. Po svojoj prirodi, birokratije pružaju otpor reformama.

Četvrto, fragmentacija moći i odgovornosti otvara prostor za dodatni populizam. Iako je u politici populizam prirodna pojava među nosiocima funckija, društveni mediji populistima pružaju i medij i publiku ali i građanima priliku da brzo uvide populizam. Što je politička scena u BiH više fragmentirana, sve je veća proizvodnja vijesti koje suštinski nisu vijest.

Međutim, u postojećem političkom sistemu, ovo znači i da politički akteri koji imaju i resurse, moć i odgovornost mogu napraviti značajne pomake. To znači da niži nivoi vlasti mogu ostvariti konkretne i mjerljive rezultate, i to posebno važi za opštinske načelnike i načelnice.

Ali, kao i u drugim političkim sistemima i društvima, političke inicijative za iskorak ili pokušaj zaustavljanja pogrešnih odluka u politici svele su se na pojedince ili više njih koji se u datom vremenskom periodu nalaze na istim frekvencijama.

(IIN Preporod)