Zabraniti rad stranaka koje krše Dejtonski mirovni sporazum

Piše: Enver Išerić

Vlada Slovenije jučer je uvela sankcije Miloradu Dodiku. Zabranila mu je ulazak u tu državu. Obrazloženje te odluke sadrži, kako mediji izvještavaju, obimne i povjerljive informacije. Ipak, za javnost su navedeni neki od razloga za donošenje odluke o zabrani ulaska Miloradu Dodiku u Sloveniju.

Kao razlozi navode se nepoštivanja odluka institucija Bosne i Hercegovine, secesionistički potezi, ali i sumnja da Dodik i pojedini članovi njegove porodice posjeduju u Sloveniji veliku imovinu spornog porijekla.

Nakon saznanja za tu odluku, vlada entiteta RS je, nemajući vremena za čekanje, sazvala hitnu telefonsku sjednicu i, pazite sada, donijela odluku o uvođenju recipročnih mjera i to tako što je zabranila ulazak u RS Nataši Pirc Musar, predsjednici Republike Slovenije i Tanji Fajon, potpredsjednici Vlade i ministrici spoljnih i evropskih poslova u Vladi Republike Slovenije.

Entitet RS i na ovaj način pokušava da glumi državu i direktno krši Dejtonski mirovni sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine, odnosno, narušava suverenitet Bosne i Hercegovine kao međunarodno pravnog subjekta. Vlada entiteta RS nema nikakvu nadležnost u vanjskoj politici, pa samim tim nema ni mogućnost uvođenja bilo kakvih recipročnih mjera drugim državama. Samo država Bosna i Hercegovina može uvoditi recipročne mjere drugim državama, jer su države subjekti međunarodnog prava.

Što se tiče odluke o zabrani ulaska slovenačkih zvaničnika na područje entiteta, potrebno je istaći da postoje diplomatska pravila i diplomatski protokoli po kojima se primaju predstavnici stranih država i po kojima njihovu zaštitu osiguravaju sigurnosne službe države Bosne i Hercegovine. Tako ni njihovo kretanje u Bosni i Hercegovini ne može biti ograničeno na određenom području.

Time je neustavna vlada entiteta RS svojom prvom odlukom počinila krivično djelo napada na ustavni poredak, jer time pokušava da svrgne državne institucije i ograniči njihovo djelovanje.

Međutim, ono što je bitno istaći jeste činjenica da druge države uvode određene mjere protiv lica koja krše Dejtonski mirovni sporazum, nepoštovanje odluka institucija Bosne i Hercegovine i prijetnja suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. Ta prijetnja ne izražava se samo političkim, odnosno verbalnim djelovanjem, nego i vrlo konkretnim aktivnostima, entitetskih organa (predsjednika, skupštine i vlade) i to na način da se donose zakoni kojima se napada na ustavni poredak i svrgavaju državne institucije.

Tako je Ministarstvo trezora SAD-a uvelo sankcije Miloradu Dodiku zbog opstruiranja mirovnog sporazuma kojim je okončan rat u BiH 1992–1995. godine te zbog nepoštivanja odluke Ustavnog suda BiH.

I Velika Britanija je uvela sankcije Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Ali, šta je s Bosnom i Hercegovinom?

Može li naša država, odnosno njene institucije, djelovati protiv pojedinaca i političkih stranaka koje krše Dejtonski mirovni sporazum i vrše napad na ustavni poredak.

Problem je u tome što Izborni zakon Bosne i Hercegovine zabranjuje određene radnje, kao što je, naprimjer, govor mržnje, ali samo u toku izborne kampanje, kada Centralna izborna komisija može izricati određene mjere političkoj stranci ali i kandidatu.

Destruktivna djelovanja, kao što je napad na ustavni poredak, dešavaju se poslije izbora. Intenzivno i kontinuirano se vrše antiustavne i antidejtonske radnje, negiraju se i ruše državne institucije, veličaju se ratni zločini i zločinci, koristi se govor mržnje. Sve to podliježe krivičnom zakonodavstvu i sankcioniranju pojedinaca od strane Suda Bosne i Hercegovine, ali i preispitivanje određenih odluka od strane Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Potrebno je ovdje naglasiti da su skoro sva lica koja su sankcionirana od strane drugih država članovi vladajuće političke stranke u RS-u i u institucijama države Bosne i Hercegovine (SNSD-a ili stranaka koje su u koaliciji sa SNSD-om) koje kontinurano vrše napad na ustavni poredak i krše Dejtonski mirovni sporazum, negiraju i ruše državne institucije i zagovaraju otcjepljenje RS-a.

Sve to rade putem javnih nastupa ali i donošenjem konkretnih odluka u entitetskim tijelima u kojima su njihovi predsatvnici. Zato bi bilo logično da se takvim strankama, koje uz sve nabrojano, negiraju genocid, veličaju ratne zločine i šire govor mržnje, zabrani učešće na izborima. Osnov za takvu odluku, koju bi trebala donijeti Centralna komisija, možemo naći u članu 1.13. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine kojim je propisano:

"Prijava za ovjeru za učešće na izborima uključuje izjavu potpisanu od predsjednika političke partije, koalicije, nezavisnog kandidata, predstavnika liste nezavisnih kandidata, registrovanog udruženja ili drugog registrovanog organizovanog oblika djelovanja nacionalnih manjina i grupe od najmanje 40 građana koji imaju biračko pravo, da će se ta politička partija, koalicija, nezavisni kandidati, registrovana udruženja, drugi organizovani oblici djelovanja nacionalnih manjina u svojim aktivnostima pridržavati Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini".

Ova odredba Izbornog zakona ne odnosi se samo na aktivnosti političkih stranaka u izbornoj kampanji, jer su zabrane kandidatima političkih stranaka i političkim strankama u izbornoj kampanji definirane članoim 7.3 Izbornog zakona, već se obaveza stranaka da se u svojim aktivnostima pridržavaju Općeg okvirnog sporazuma i nakon izbora u svome djelovanju u zakonodavnim i izvršnim organima.

Ako neka od političkih stranaka očigledno krši tu izjavu o obavezi pridržavanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, onda ona mora biti sankcionirana. A dokaze za kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma Centralna izborna komisija može dobiti od visokog predstavnika, koji je takve tvrdnje iznosio u svojim izvještajima Vijeću sigurnosti UN-a, zatim od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koji je ocjenjivao ustavnost velikog broja i u kontinuitetu donošenih zakona, uključujući i one koji se odnose na neprovođenje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine na području entiteta RS. I na kraju, Centralna izborna komisija treba zatražiti podatke od Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine o postupcima koji se vode protiv lica za djela napada na ustavni poredak, a koja istovremeno predstavljaju kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Ako svemu tome dodamo blokadu usvajanja određenih odluka i institucijama države Bosne i Hercegovine, zbog čega Bosna i Hercegovina gubi stotine miliona eura za razvoj, ali i učestale fizičke napade na političke protivnike vladajućih stranaka u tom entitetu, čime se ugrožava ekonomski razvoj države i životi njenih građana, onda je potrebno da se konačno probude sve države institucije, a prvenstveno Centralna izborna komisija, i sankcioniraju pojedince i političke stranke koje su postale ozbiljna prijetnja, ne samo ustavnom poretku već i miru i sigurnosti u cijeloj državi.

(Preporod.info)