Referendum Milorada Dodika kroz prizmu teorije igre poznate kao "Zatvorenikova dilema"

„Zatvorenikova dilema“ je klasični primjer iz teorije igara koji ilustrira kako dva ili više aktera donose odluke u situacijama gdje su interesi pojedinca i kolektiva u sukobu.

Piše: Mirela Imširović/Iges.ba

Koristeći tu teoriju u nastavku će biti prikazani mogući ishodi Dodikove političke avanture kada je u pitanju održavanje referenduma o odcjepljenju manjeg bh. entiteta RS. U najjednostavnijoj teorijskoj verziji ovaj model uključuje dva zatvorenika koji su uhapšeni i odvojeni. Svakom je ponuđeno: Priznati zločin protiv partnera ili šutjeti. Ishod ovisi o odluci obojice:

• Ako oba šute, kažnjeni su minimalno.
• Ako jedan prizna, a drugi šuti, zatvorenik koji prizna dobija nagradu (oslobađanje), dok onaj koji šuti biva maksimalno kažnjen.
• Ako oba priznaju, svaki od njih dobija srednju kaznu.

Ova dilema pokazuje ključni princip igre da racionalna odluka pojedinca ne mora dovesti do najboljeg kolektivnog ishoda. Iako bi saradnja bila korisnija za sve, individualni interes često vodi do nepovoljnog rezultata za obje strane. Suština je da onaj koji povuče potez ne zna reakciju onog drugog, pa samim tim ne može biti siguran ni u konačni ishod. U političkom kontekstu, „Zatvorenikova dilema“ pomaže razumjeti ponašanje država ili lidera, gdje strateške odluke jednog aktera (u našem slučaju potencijalni Dodikov referendum) mogu imati neočekivane posljedice za sve uključene strane, čak i za pokretača referenduma čija je namjera očuvanje vlastite moći ili političke pozicije.

Podsjetimo se riječi bivšeg člana Predsjedništva BiH dr. Harisa Silajdžića, koji je rekao da se procesi mogu započeti, ali se ne mogu kontrolirati njihovi izhodi, pa tako na isti način Dodik se trudi pokrenuti proces čiji ishod može biti kontraproduktivan i za njega lično i za entitet u čije ime više ne može zakonski nastupati.

Retroaktivna perspektiva referenduma

Milorad Dodik, bivši predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta RS, u posljednje dvije decenije s vremena na vrijeme kao politički instrument koristi najave održavanja referenduma po raznim pitanjima. Na taj način testira strpljenje međunarodne zajednice a i domaće javnosti, kako bi u konačnici održao onaj ključni referendum za odcjepljenje manjeg bh. entiteta od Bosne i Hercegovine.

On se poziva i na referendume u republikama bivše Jugoslavije iako to poređenje nema nikakvih dodirnih tačaka s onim što on želi, jer entitet kojim je upravljao niti je republika niti se po ustavu BiH, čiji je sastavni dio, ima pravo odcjepiti. Primjeri izglasavanja odcjepljenja Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine početkom 1990-ih su imali punu podršku međunarodne zajednice izražene kroz Badinterovu komisiju, što potvrđuje i masovno priznavanje nezavisnosti tih republika od strane supersila i drugih država sa svih kontinenata.

Čak i u tom slučaju, iako su republike imale snažnu podršku međunarodnih i vojnih faktora, tadašnji beogradski režim je pokrenuo razarajuće ratove u Hrvatskoj i BiH, dok je Slovenija prošla nešto bolje sa desetodnevnim ratnim sukobom. Danas, međutim, Dodikov potencijalni referendum nema ni ustavno uporište niti međunarodnu saglasnost kao što je to bio slučaj u Jugoslaviji 1990-tih. Institucionalni i međunarodni mehanizmi ograničavaju stvarnu moć ovakvih odluka, tako da ostaje nejasno kako Dodik i oni koji mu daju podršku nisu toga svjesni.

Prijetnja referendumom umjesto jačanja manjeg bh. entiteta, može postati prijetnja samoj egzistenciji entiteta koji je tek jedna administrativna jedinica unutar cjelovite i suverene BiH. Ako se tome dodaju trenutne geopolitičke pozicije Srbije i Rusije od kojih Dodik očekuje podršku, a koje su u suprotnosti sa interesima Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije i Velike Britanije, kao i mnogih drugih zemalja svijeta, onda je skoro izvjesno da bi takav referendum bio put u katastrofu i za Dodika i za entitet čiji je bio predsjednik.

Također, postavlja se pitanje da li je stvarno interes Rusije na Balkanu uopće usklađen sa planovima unutarnje politike Dodika.

Postavljanje teorije “Zatvorenikova dilema” u model

Model zasnovan na teorijskom okviru „Zatvorenikove dileme“ nastoji sagledati potencijalne ishode referenduma koji Dodik najavljuje i to od same mogućnosti njegovog održavanja, pa sve do političkih i društvenih posljedica unutar bh. entiteta RS, kao i reakcija na međunarodnoj sceni.

Ključno pitanje jeste da li će referendum uopšte biti održan i, ukoliko do njega dođe, da li će imati isključivo simboličan karakter ili će biti usmjeren direktno protiv odluka institucija Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu se nameće potreba da se razmotri kakve bi stavove i mjere zauzela međunarodna zajednica.

Osim toga, na koji način, i da li bi se, u cijeli proces uključile Srbija i Rusija koje u regionalnim dinamikama imaju ne samo političku, već i stratešku ulogu. U tom smislu, ovaj model omogućava dublje razumijevanje složenih odnosa između unutrašnjih političkih procesa i geopolitičkih refleksija.

Predloženi model u teoriji: „Scenario – matrica vjerovatnoće“

U središtu analize nalazi se nekoliko mogućih scenarija koji bi mogli proizaći iz ideje o referendumu. Za razliku od klasičnog modela sa dva aktera, „Zatvorenikova dilema“ je ovdje prilagođena na tri igrača: Bh. entitet RS, Bosnu i Hercegovinu i međunarodnu zajednicu.

Ovakav okvir daje realniju sliku političke dinamike, jer interakcija između bh. entiteta RS i BiH gotovo nužno otvara prostor i za međunarodne reakcije. Time se jasno ocrtava da referendum može Dodiku u kratkom roku donijeti određeno učvršćivanje pozicije unutar njegovog entiteta, ali dugoročno nosi rizike od destabilizacije i međunarodne izolacije do mogućeg slabljenja podrške saveznika i uvođenja sankcija što može biti kobno ne samo za Dodika već i za manji bh. entitet. Tabela kojom se model prikazuje dodatno oslikava te odnose.

Po redovima su raspoređene varijante od simboličnog do konfrontacijskog referenduma, pa i mogućnost njegovog potpunog odustajanja, dok kolone prate reakcije međunarodne zajednice, od ignorisanja do sankcionisanja. Na taj način vizualno je istaknuta ključna poruka: Simboličan referendum može donijeti kratkoročne koristi, ali dugoročno otvara znatno veće rizike za bh. entitet RS i njenog lidera.

Akter 1: Bh. entitet RS referendum

Akter 2: Država BiH

Akter 3: Međunarodna zajednica

Zaključak

Sagledavanjem ukupnog stanja u zadatim međunarodnim okolnostima ukazuje na činjenicu da potencijalni Dodikov referendum nije instrument s istom pravnom i političkom težinom kao referendumi u bivšoj Jugoslaviji. Iako privremeno simbolički jača njegovu političku moć, neadekvatna procjena međunarodnih i regionalnih okolnosti može ga pretvoriti u ozbiljno ugrožavanje samog entitetskog uređenja BiH.

Primjenom teorije igara i modela scenarija jasno je da određeni potez pojedinca (u ovom slučaju Dodika) ne mora rezultirati najboljim kolektivnim ishodom (u ovom slučaju bh. entitet RS), čime referendum postaje tipičan primjer političkog “mača sa dvije oštrice”. Međunarodni poredak nakon 1990-ih doživio je značajne geopolitičke promjene, pa samim tim i okolnosti u regiji Balkana nisu više iste.

Ratovi u bivšoj Jugoslaviji bili su odraz, prije svega globalnih kretanja i transformacija, čije su posljedice naročito pogodile najslabije karike u Evropi. Danas ne postoje tako dramatične političke promjene u Evropi, kao što su „konačna pobjeda liberalizma nad komunizmom“ koje bi mogle izazvati sličan odjek kao u posljednjoj dekadi 20. vijeka. Istina je da ishod rata u Ukrajini u određenoj varijanti može uticati na situaciju u Jugoistočnoj Evropi ukoliko to jeste strateški cilj predsjednika Rusije Vladimira Putina.

Međutim u svim varijantama Dodik bi prije mogao biti iskorišten i platiti političku cijenu, nego ostvariti bilo kakvu korist za širu zajednicu za koju tvrdi da je predstavlja. On bi trebao znati, kao i ljudi oko njega, da Putinov primarni fokus ostaje sprječavanje širenja NATO-a u blizini granica Rusije, a ne eskaliranje sukoba na Balkan nakon tri godine iscrpljujućeg rata u Ukrajini, što bi bilo zahtjevno čak i za Rusiju.

(Preporod.info)