Smrt na Vlašiću: Zločin na Korićanskim stijenama

Piše: Hikmet Karčić

Dana 21. augusta 1992. godine, na lokalitetu Korićanskih stijena na Vlašiću, počinjen je jedan od najmasovnijih zločina nad civilima u Bosni i Hercegovini. Više od 200 muškaraca, uglavnom Bošnjaka iz Prijedora, izvedeno je iz autobusa pod izgovorom razmjene zarobljenika. Na rubu ambisa postrojeni su u grupama, rečeno im je da kleknu "kao da se mole Bogu" i streljani su.

Nekolicina je pokušala spasiti život skokom u provaliju. Mali broj je uspio preživjeti i kasnije svjedočiti o onome što se dogodilo. Mnogi drugi, ranjeni i onesposobljeni padom, bili su naknadno ubijeni. Preživjeli su posvjedočili da su nakon pucnjave i pada u bezdan, vojnici i pripadnici policijskih formacija silazili do tijela, tražili one koji daju znakove života i likvidirali ih.

Tijela ubijenih nisu ostavljena u miru. Najprije su opljačkana: vojnici, a potom i lokalni mještani iz obližnjih srpskih sela, dolazili su i uzimali vrijedne predmete i odjeću. Nakon toga, prema svjedočenjima i kasnijim istraživanjima, vojnici su pokušali prikriti tragove zločina: tijela su posipali kiselinom kako bi ubrzali raspadanje, a zatim su preostale ostatke sakupljali na jednu gomilu i prekrivali eksplozivom, stvarajući improvizovanu "kamenu grobnicu".

Zločin na Korićanskim stijenama sudski je dokazan. Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), pripadnik prijedorskog Interventnog voda Darko Mrđa priznao je učešće i osuđen je na 17 godina zatvora. Domaći sudovi u Bosni i Hercegovini donijeli su i druge presude protiv učesnika. Sudski procesi jasno su potvrdili da se radilo o sistematskom ubistvu nenaoružanih civila.

Ipak, pored pravnih procesa, ostaje pitanje društvenog odnosa prema ovom zločinu. Korićanske stijene su i danas bez adekvatnog spomen-obilježja, a komemoracije koje svake godine organizuju porodice žrtava ostaju glavni način očuvanja sjećanja. Obilježavanje uključuje bacanje ruža u provaliju; simboličan čin kojim se podsjeća da su na tom mjestu životi nasilno prekinuti i da su počinjena ne samo ubistva već i pokušaj brisanja tragova.

Ovaj zločin pokazuje nekoliko ključnih dimenzija agresije na Bosnu i Hercegovinu: plansko uklanjanje civila, brutalnu metodu masovnog pogubljenja, pokušaj potpunog uništavanja identiteta i postojanja žrtava; od ubistva, preko pljačke, do namjernog skrnavljenja i prikrivanja tijela. Korićanske stijene stoga su i primjer sistematskog pokušaja da se izbriše trag zločina.

Uloga svjedoka i preživjelih ostaje presudna; zahvaljujući njihovim iskazima, činjenice su postale dio sudskih presuda i historijskog zapisa. No, sjećanje i učenje o Korićanskim stijenama ne može se svesti samo na sudske spise. Potrebna je institucionalna memorijalizacija, jasna edukacija i javno priznanje. Bez toga, postoji opasnost da se zločin relativizira, a žrtve ponovo gurnu u zaborav.

(Preporod.info)