Sa svakim od vas vaš Gospodar će razgovarati bez tumača

"Sa svakim od vas vaš Gospodar će razgovarati bez tumača. Pogledat će čovjek desno i vidjeti samo djela koja je pripremio i pogledat će lijevo i vidjeti samo što je pripremio. Pogledat će onda ispred sebe i vidjeti Vatru! Čuvajte se Vatre, pa makar i polovinom hurme!" El-Ameš kaže da mu je prenio Amr ibn Murra od Hajseme slične riječi s tim što je na kraju dodao: "... makar i lijepom riječju!"

Komentar hadisa o strahopoštovanju: Sa svakim od vas vaš Gospodar će razgovarati bez tumača...
Iako je strah sam po sebi negativan osjećaj kojeg bi musliman i muslimanka, koji vole svoga Gospodara i koji su potpuno predani Njegovoj volji i odredbi, trebali biti oslobođeni, jer islam donosi mir, sigurnost, rasterećenje, ipak je strah vrlo važan u cjelovitom formiranju ličnosti istinskog vjernika i vjernice.

Gledajući s psihološkog aspekta strah je intenzivan i neugodan negativan osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost, bila ona realna ili nerealna, jer uglavnom paralizira i sputava čovjeka. Strah sprečava normalno djelovanje naše fiziološke i mentalne sfere. Pod uticajem straha nastaju promjene u disanju, u normalnim otkucajima srca, u krvotoku itd. Ništa manje nije ugrožen ni naš mentalni život. Zabilježeni su slučajevi kada čovjek za jednu noć osijedi, ili čak u jednom trenu izgubi razum.

Postoji cijeli raspon mogućih negativnih osjećaja ovisno o situaciji u kojoj se čovjek nalazi:

- kada čovjek može izbjeći opasnost, on osjeća strah;

- kada nije siguran da može izbjeći opasnost, javlja se panika;

- a kada je siguran da ne može pobjeći od opasnosti, spopadaju ga histerija i užas.

Međutim, strah nije nefunkcionalan, on poput boli, čiji je cilj zaštititi tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intenzivnom neugodom i fokusiranjem na izvor straha, koncentrira ljudsko biće na odbranu od opasnosti, postavlja ga u stanje pripravnosti i potiče na pažljivo posmatranje onoga od čega prijeti opasnost, zbog čega je vrlo važan kako bismo uopće preživjeli, a u konačnici kako bismo dokučili smisao života i što kvalitetnije živjeli.

Strah od pogrešnih rasuđivanja, krivih zaključaka, loših postupaka, zastranjivanja i lošeg kraja čini nas opreznijim i obazrivijim prema svakoj riječi koju izgovorimo, svakom koraku kojeg napravimo i svakom djelu koje učinimo.

Adijj ibn Hatim, r.a., prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:

عَنْ عَدِيِّ بْنِ حَاتِمٍ، قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم ‏:‏ مَا مِنْكُمْ أَحَدٌ إِلاَّ سَيُكَلِّمُهُ رَبُّهُ، لَيْسَ بَيْنَهُ وَبَيْنَهُ تَرْجُمَانٌ، فَيَنْظُرُ أَيْمَنَ مِنْهُ فَلاَ يَرَى إِلاَّ مَا قَدَّمَ مِنْ عَمَلِهِ، وَيَنْظُرُ أَشْأَمَ مِنْهُ فَلاَ يَرَى إِلاَّ مَا قَدَّمَ، وَيَنْظُرُ بَيْنَ يَدَيْهِ فَلاَ يَرَى إِلاَّ النَّارَ تِلْقَاءَ وَجْهِهِ، فَاتَّقُوا النَّارَ وَلَوْ بِشِقِّ تَمْرَةٍ ‏‏‏.‏ قَالَ الأَعْمَشُ وَحَدَّثَنِي عَمْرُو بْنُ مُرَّةَ عَنْ خَيْثَمَةَ مِثْلَهُ وَزَادَ فِيهِ ‏:‏ وَلَوْ بِكَلِمَةٍ طَيِّبَةٍ ‏‏‏. (البخاري و مسلم)

"Sa svakim od vas vaš Gospodar će razgovarati bez tumača. Pogledat će čovjek desno i vidjeti samo djela koja je pripremio i pogledat će lijevo i vidjeti samo što je pripremio. Pogledat će onda ispred sebe i vidjeti Vatru! Čuvajte se Vatre, pa makar i polovinom hurme!" El-Ameš kaže da mu je prenio Amr ibn Murra od Hajseme slične riječi s tim što je na kraju dodao: "... makar i lijepom riječju!"

Kada su u pitanju vjernik i vjernica, onda govorimo, prije svega, o strahopoštovanju prema Allahu, dž.š., i ono je rezultat svijesti o Allahovoj, dž.š., Veličini, Snazi, Svemoći i odgovornosti koju svako od nas ima prema životu kojeg mu je Allah, dž.š., darovao i nastojanju da se on živi kako bi s nama naš Stvoritelj i Gospodar koji nas konstantno posmatra bio zadovoljan. Budući da neizmjerno volimo našeg Gospodara, ne želimo ni na koji način da Ga povrijedimo i rasrdimo.

Nepojmljivo je da neko bude vjernik, a da se ne boji Allaha, dž.š., makar onim najnižim stupnjem straha. Otuda proizlazi da je nedovoljan strah od Uzvišenog Allaha najbolji dokaz Njegovog nedovoljnog poznavanja, a time i nedovoljno jakog imana vjernika, jer Uzvišeni naređuje: "I samo se Mene bojte," tj. bojte Me se i dobro pazite šta radite – šta smijete, a šta ne smijete činiti! U ajetu je potvrda da se istinski vjernik boji samo Allaha. Uzvišeni, također, veli: "Onima koji se boje (jahševne) Gospodara svoga, i kad ih niko ne vidi, pripada oprost i nagrada velika!

Zbog toga se u Kur'anu, a.š., kaže da se "Allaha istinski boje od podanika Njegovih – učeni". Ibn Abbas, r. anhuma, o ovom ajetu je kazao: "Oni su ti koji znaju da je Allah u mogućnosti da uradi sve što hoće". Ibn Kesir komentirajući ovaj ajet kaže: Riječi Uzvišenog: Istinski Ga se boje učenjaci, koji Ga poznaju, jer, što je poznavanje Veličanstvenog, Moćnog, Sveznajućeg, Opisanog osobinama savršenstva i lijepim imenima potpunije i znanje o Njemu veće, veće je i strahopoštovanje prema Njemu.

Imam Kušejri, k.s., pojašnjava šta Uzvišeni Allah želi od podanika kada ga potiče na strah i kaže: "Podsjećati se na strahote Allahove, dž.š., kazne zapravo znači biti svjestan da je Allah, dž.š., moćan da te kazni gdje god i kako želi te da si ti kao podanik potpuno ovisan o Njemu i biti svjestan da te On stvorio, dao ti opskrbu i uputio te na Pravi put, a ti si u stanju griješenja prema Njemu."

Osjećaj strahopoštovanja prema Allahu, dž.š., uvijek treba dovoditi u vezu s Allahovom, dž.š., pravdom. Osjećamo izraženo strahopoštovanje prema Allahu, dž.š., jer, s jedne strane, snažno se oslanjamo na Njega i bezrezervno uzdamo u Njegovu milost, budući da je "On utočište svemu", a, s druge strane, stalno smo svjesni da Allah, dž.š., žestoko i brzo kažnjava!

U čemu se ogleda stvarni strah vjernika?

Veliki alim i jedan od učitelja El-Kušejrija, k.s., Ibn Furek, r.h., u djelu El-Ibana strah definira s obzirom na razinu svijesti onih koji ga osjećaju, pa kaže: "Strah grešnika je strah od kazne. Strah pobožnog (abida) je strah od oholosti (kibura) zbog učinjenih ibadeta. Strah učenog (alima) je strah od skrivenog širka u robovanju Allahu, dž.š., a strah zaljubljenoga (ašika) je strah da na dunjaluku i ahiretu bude lišen Allahove, dž.š., ljepote."

Ebu Talib el-Mekki, k.s., u djelu Kutul-kulub kaže: "Strah od Allaha, dž.š., se kod običnih ljudi manifestira na dva načina: prvi način je da podanik čuva od grijeha glavu i organe čula, kao što su oči, uši, jezik… Drugi način je da čuva od harama ostale organe na tijelu: ruke, noge, stomak, stidna mjesta i druge. Strah Allahovih, dž.š., odabranih podanika ogleda se u napuštanju skupljanja imetka koji neće potrošiti i napuštanju gradnje kuća u kojima neće živjeti. Oni ne padaju u nemar (gaflet) spram Uzvišenog Stvoritelja, i nisu nemarni po pitanju stjecanja ahiretske opskrbe.”

Ebul-Abbas el-Mursi, k.s., muršid Ibn Ataullaha el-Iskenderija, k.s., i autor djela Letaiful-minen kaže: "Dvije su vrste straha od Allaha, dž.š.: strah običnih ljudi i strah odličnjaka. Obični ljudi se boje da im tijelo ne gori u džehennemu, a odličnjaci strahuju da odoru pokornosti koju im je odjenuo Voljeni ne zaprljaju mrljama suprotstavljanja."

Ibrahim ibn Edhem, k.s., rekao je: "Prohtjevi nefsa kvare čovjeka, čine ga bolesnim. A strah od Allaha, dž.š., ga liječi. Ono što gasi strasti u srcu jeste svijest da te Allah, dž.š., vidi."

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam pojašnjava da istinski strah (havf) potiče podanika na pokornost, i kaže: "Vjernik je između dva straha. Prvi je strah za dio života koji je već prošao, jer ne zna kako će Allah, dž.š., presuditi za njega. Drugi je strah za preostali dio života, jer ne zna kakva je Allahova odredba o njemu."

Kada je naša majka Aiša, r. anha, upitala Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.: “O Allahov Poslaniče! Da li se ajet:

وَالَّذِينَ يُؤْتُونَ مَا آتَوا وَّقُلُوبُهُمْ وَجِلَةٌ أَنَّهُمْ إِلَىٰ رَبِّهِمْ رَاجِعُونَ

'… i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru...' odnosi na one koji kradu, čine blud i piju alkohol?”, Allahov Poslanik, s.a.v.s., joj je odgovorio: “Taj ajet govori o onima koji klanjaju, poste i daju sadaku, a zatim strahuju da im djela neće biti primljena.”[10]

Kada se Muazu ibn Džebelu, r.a., primakla smrt, rasplakao se, pa ga upitaše: "Zašto plačeš, kada si jedan od ashaba Poslanika, s.a.v.s., i mnogo toga si učinio za islam?" Reče: "Ne plačem zbog straha od smrti, niti zbog toga što ostavljam dunjaluk, već plačem zbog dvije skupine, a ne znam od koje sam ja: od stanovnika dženneta ili stanovnika džehennema!“[11]

Kćerka Er-Rebia ibn Hajseme pitala je svoga babu: "Babo, zašto ne spavaš kad svi ljudi spavaju?" Odgovorio je: "Kćeri, džehennemska vatra mi ne da spavati."

Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu kaže: Kaži podanicima Mojim, da sam Ja uistinu Onaj Koji prašta i da sam milostiv. Ali i da je kazna Moja, doista bolna kazna![12]

Jedan od velikih sufija prvog perioda islama Jahja ibn Muaz er-Razi, k.s., u vezi s ravnotežom straha i nade, kaže: "Strah i nada su kao dva krila vjernika. Kada se jedno spusti, odmah pada i drugo. Ptica leti samo ako su oba krila ravnomjerno podignuta. Ukoliko jedno nedostaje, ptica ne može letjeti. Ako pak nema nijednog krila, ptica je osuđena na smrt."[13]

O nužnosti straha od Allaha, dž.š., i opasnosti gubljenja nade u Allahovu, dž.š., milost, govore nam i riječi Lukmana, a.s., kojima je savjetovao svoga sina: “Sine moj, boj se Allaha takvim strahom koji ne gasi nadu u Njegovu milost. A nadaj se Njegovoj milosti nadom koja ne donosi sigurnost od Njegove kazne.”[14]

One koji zaboravljaju žestinu kazne oslanjajući se samo na nadu i ljubav, Zunun el-Misri, k.s., opominje riječima: “Neće se napiti iz čaše ljubavi onaj u čijem srcu se nije upotpunio strah (havf). Strah od džehennemske vatre onih koji vole Allaha, dž.š., u odnosu na strah od odvojenosti od Gospodara je kao kapljica u odnosu na more.”[15]

A za one koji čine grijehe i ne čineći tevbu govore: “Allahova milost je velika, zasigurno će oprostiti”, nalazi se opomena u kudsi hadisu u kojem nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi da je Uzvišeni Allah rekao:

وعزَّتي لا أجمَعُ على عبدي خوفَيْنِ وأمنَيْنِ إذا خافني في الدُّنيا أمَّنْتُه يومَ القيامةِ وإذا أمِنَني في الدُّنيا أخَفْتُه يومَ القيامةِ

"Tako mi časti Moje, ni kod jednog Moga podanika neću sastaviti dva straha i dvije sigurnosti. Ko Me se bude bojao na dunjaluku, na Sudnjemu danu ću ga učiniti sigurnim. Ko bude siguran od Mene na dunjaluku, na Sudnjemu danu ću ga ostaviti u strahu."[16]

عينانِ لا تمسَّهُما النارُ أبدًا : عينٌ بكتْ منْ خشيةِ اللهِ، و عينٌ باتتْ تحرسُ في سبيلِ اللهِ

Prvak poslanika Resulullah, s.a.v.s., donosi radosnu vijest mu’minima koji osjećaju strah pa kaže: "Dva oka džehennemska vatra nikada neće dotaći: oko koje je plakalo u noći iz straha od Allaha, dž.š., i oko koje je čuvalo stražu noću u borbi na Allahovom putu.”[17]

Najljepše stanje u kojem čovjek može biti je stanje između straha i nade, popraćeno stalnom pokornošću. Pretjerana nada rezultira lijenošću u ibadetima i otvara put griješenju, dok pretjeran strah narušava psihološku ravnotežu. Jedna od glavnih karakteristika vjernika jeste uravnoteženost između ovo dvoje.

Svjesni smo da je Allah, dž.š., dobar i želi dobro Svojim stvorenjima, ali, s druge strane, jasno im je ukazao na pravilan način življenja i insistira na njemu. Oni koji na pravilan način razumiju Božije upute dobijaju Božije zadovoljstvo i uspješan život na oba svijeta, a oni koji te upute ignoriraju ili ih potcjenjuju bivaju ostavljeni na margini povijesti, zaboravljeni i na ovom i na budućem svijetu. Otuda nas pravilno razumijevanje Božije dobrote i Njegove spremnosti da kazni čini odgovornijima prema vremenu koje nam je dao na raspolaganje i životu kojeg živimo samo jednom.

Autor: Zuhdija Hasanović

(islam.ba)