Opomene iz jula, nada i ponos u augustu

Piše: Muhamed Okić

Jučer je, 24. jula, obilježena 33. godišnjica zločina u logoru Keraterm kod Prijedora. U njemu je ubijeno tri stotine sedamdeset i jedan logoraš.

Samo nekoliko dana prije, 20. jula, u Memorijalnom centru u Kozarcu obavljena je kolektivna dženaza i ukop sedam Bošnjaka. Jedanaestog jula u Memorijalnom centru u Potočarima održana je komemoracija i obavljena dženaza, također, za sedam ubijenih Bošnjaka. Time je obilježena 30. godišnjica genocida počinjenog nad Bošnjacima ovog kraja.

Imajući u vidu ove dvije godišnjice, agresija na nezavisnu i međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu počela je zločinom etničkog čišćenja, s elementima genocidne namjere, u Prijedoru 1992. godine, a kulminirala genocidom nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. godine. U Prijedoru su Bošnjaci, nažalost, vjerovali krvoločnim komšijama i ni u primisli nisu imali ono što su im spremali, dok je u Srebrenici Bošnjake "čuvala" međunarodna zajednica.

Čemu nas to uči tri decenije poslije? Na koga se, uistinu, možemo osloniti i u koga pouzdati?

Da je do komšija iz Zvornika, Bijeljine, Prijedora… i odnosa međunarodne zajednice s početka 1992. godine, svi bi Bošnjaci veoma brzo skončali u "Liplju", "Batkoviću", "Keratermu", "Omarskoj", "Trnopolju"… i sličnim logorima smrti. Time bi i agresija na Bosnu i Hercegovinu promptno bila završena.

I dok s golemom tugom ispraćamo i ovaj juli sjećajući se mučki ubijene naše braće i sestara, s velikom nadom i ponosom dočekujemo august.

U ovom mjesecu ćemo putem mnogih manifestacija podsjetiti najprije sebe, ali i druge, na ključ našeg opstanka u periodu od 1992. do 1995. godine.

Već početkom augusta, više od dvadeset godina, prizivamo u sjećanje i pamtimo herojsku borbu i odbranu Bosne i Hercegovine na Igmanu (manifestacija "Odbrana Bosne i Hercegovine – Igman"). U Bužimu ćemo odmah poslije, sve do polovine augusta, obilježavati "Slobodarske dane viteškog grada Bužima". I na kraju mjeseca, na sjevernoj kapiji domovine, u Gradačcu, proučiti "Dovu za domovinu Bosnu i Hercegovinu". Ovim aktivnostima pokriveni su svi dijelovi naše lijepe domovine Bosne i Hercegovine i nude trajnu lekciju Bošnjacima, inspirisanu našim šehidima i njihovom borbom: braniti nas neće niko ukoliko to sami ne učinimo.

Ne znam da li je general Izet Nanić znao za riječi Muhammeda, a. s., koji je upozoravao muslimane na duhovnu bolest, "vehn" – pretjeranu ljubav prema materijalnim užitcima i strah od smrti – ali je svojim borcima poručivao da pet stotina onih koji su spremni ići u borbu, ne bojeći se smrti i spremni jedino da se ne vrate, vrijedi kao i pet hiljada onih koji nisu odlučni položiti svoj život za Bosnu i Hercegovinu. Suštinske razlike u ovim porukama nema. Očuvati svoj toprak za Bošnjaka muslimana znači sačuvati svoj din.

Posljednju svoju džumu general Nanić je klanjao 4. augusta 1995. godine. Svjedoci kažu da je poslije tog namaza mnogo zikrio. Sutradan je u borbi svoj život dao za voljenu zemlju. Tajni nadimak koji je imao bio je Igman. Kažu da mu je to bio san, njegova vojnička vizija, da preko Igmana sa svojim borcima uđe u Sarajevo. 

Heroji i nadahnuća, nama i našoj djeci, moraju biti ljudi poput njega. Oni nam moraju biti uzor.

Koliko god to bolno bilo, našoj omladini najdirektnije treba pričati da će biti suočeni s onim s čime su se susreli njihovi roditelji prije trideset i tri godine: etničkim čišćenjem, logorima, zločinom, silovanjima… na koncu genocidom, ukoliko ne budu sve radili da državu Bosnu i Hercegovinu učine snažnom da ih ona brani.

Pa, zar nam se to svakodnevno, na direktan i indirektan način, ne poručuje?

Od najezde zla, koje nam se ponavljalo i svoju najstrašniju formu zaimalo prije trideset godina, može nas sačuvati samo Bog dragi i snažna država. Zato je svima onima koji vole ovu zemlju imperativ, koliko god to teško bilo, koliko god se umorili, da, uz Božiju pomoć, svako na svoj način da doprinos u ostvarenju tog cilja. U učeničke i studentske kurikulume nužno se moraju unijeti sadržaji koji će trajno čuvati sjećanje na Prijedor, Zvornik, Bijeljinu, Srebrenicu… ali i na Igman, Bužim, Gradačac…

Postavimo zastave ispred svoje kuće i na istaknutim mjestima u našim gradovima. Pišimo i pjevajmo patriotske pjesme. Svoju porodicu i prijatelje iz drugih država odvedimo u Srebrenicu i Prijedor, ali i kod "Ratne džamije" na Igmanu, spomenika "General Mehmed Alagić" na Vlašiću, "Krila slobode" na Žuči, "Spomenika pobjede i ponosa Armije Republike Bosne i Hercegovine" u Bužimu, "Ljiljana" u Gradačcu… to su naši izvori snage i duhovnosti s kojih se i danas napajamo.

Nadiđimo efemerne razlike, a okupimo se oko onog što je svima nama sveto, krvlju šehida natopljena zemlja. Budimo međusobno bliski i s dobrim namjerama upućeni jedni na druge. Poslije suza i julskih "kiša", neka nas žarko sunce domovine (u)grije.

(Preporod.info)