Evropa pred strateškim raskolom: Budućnost NATO saveza
Piše: Hikmet Karčić
Prije nekoliko dana najprestižniji vanjskopolitički magazin Foreign Affairs objavio je članak pod naslovom Europe’s Two-Front War: Putin, Trump, and the Future of NATO (Evropski rat na dva fronta: Putin, Trump i budućnost NATO-a).
Zbog važnosti članka za razumjevanja trenutačnih geopolitičkih pitanja, ovdje donosimo kratak pregled članka i najvažnije teze.
Evropa se danas nalazi u nezahvalnoj i historijski opasnoj poziciji: suočena je s dvostrukim izazovom. S jedne strane, prijeti kontinuirana agresija Rusije, a s druge – možda još destabilizirajuće – neizvjesnost oko buduće uloge Sjedinjenih Američkih Država u evropskoj sigurnosnoj arhitekturi, posebno zbog povratka Donalda Trumpa na vlast.
Za razliku od hladnoratovskih kalkulacija, gdje je neprijatelj bio jasno definiran, današnja prijetnja je kompleksnija i dolazi iznutra transatlantskog saveza. Trump je u svom prvom mandatu već pokazao da NATO ne doživljava kao vrijednosni savez, već kao transakciju. Njegov povratak, kako ističu Gideon Rose i Erik Jones, mogao bi ubrzati proces erozije povjerenja između Washingtona i evropskih prijestolnica.
Temelj poslijeratne sigurnosne arhitekture bio je jednostavan: Amerika pruža sigurnost, a Evropa podržava liberalni međunarodni poredak. Taj "deal" Trump dovodi u pitanje optužujući evropske države za besplatno uživanje pod američkim nuklearnim kišobranom. Istovremeno, ne skriva divljenje prema autokratskim liderima i otvoreno relativizira američku posvećenost kolektivnoj sigurnosti.
Upravo tu nastaje ono što autori nazivaju "dvostrukim frontom" za Evropu: dok se na istoku brani od ruske vojne prijetnje, na zapadu mora razmatrati mogućnost da ključni saveznik postane nepouzdan ili čak neutralan u slučaju nove krize.
U tom kontekstu, ne treba čuditi sve češće rasprave unutar Evropske unije o strateškoj autonomiji, jačanju zajedničkih vojnih kapaciteta i razmatranju evropske nuklearne opcije. Potezi poput imenovanja komesara za odbranu i svemir, jačanja evropske odbrambene industrije te povećanja nacionalnih vojnih budžeta, više nisu deklarativni – postaju realna politika.
Naravno, konačan razlaz unutar NATO-a nije nužan. Mnogo toga zavisi od ishoda američkih izbora i budućih samita Alijanse. No, već sama činjenica da se ozbiljno razmatraju scenariji "strateškog razvoda" između Evrope i SAD-a, govori koliko su se odnosi promijenili.
Najoptimističnija vizija budućnosti pretpostavlja da Evropa jača vlastite kapacitete, ali zadržava transatlantsko partnerstvo u uravnoteženijem obliku. Najpesimističnija – i ne tako nezamisliva – predviđa kolaps savezništva i povratak geopolitičke fragmentacije s opasnim posljedicama.
U vremenu kada se sile poput Rusije i Kine sve otvorenije suprotstavljaju Zapadu, Evropa više ne može sebi priuštiti luksuz geopolitičke nezrelosti.
Mora odlučiti: hoće li čekati američke izbore ili će konačno početi graditi sopstvenu sigurnosnu odgovornost.
(Preporod.info)
