Srpski genocid u Prijedoru: Pravna tišina, povijesni krik

Piše: Mustafa Cerić

Današnja kolektivna dženaza u Prijedoru predstavlja još jedan tužni trenutak nezacijeljenih rana, kolektivnog sjećanja i moralne odgovornosti čovječanstva pred jednom od najmračnijih epizoda u savremenoj povijesti Bosne i Evrope.

Tijela nevino ubijenih Bošnjaka, ekshumirana iz masovne grobnice Tomašica i drugih lokacija, simbol su jednog sistemski planiranog, politički motiviranog, etnički usmjerenog i organizirano provedenog genocida — bez obzira na to što je međunarodno pravosuđe tu riječ odbilo primijeniti na zločine počinjene u Prijedoru.

Povijesni kontekst: Prijedor 1992. 

U proljeće 1992. godine, nakon proglašenja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, vlast u općini Prijedor nasilno je preuzela srpska nacionalistička elita, oslonjena na vojnu silu Jugoslovenske narodne armije (JNA) i kasnije Vojske Republike Srpske (VRS).

Tada započinje plansko etničko čišćenje nesrpskog stanovništva – većinom Bošnjaka ali i Hrvata. Unutar nekoliko mjeseci, Prijedor je pretvoren u jedno od najtragičnijih poprišta zločina nad civilnim stanovništvom u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Kroz logore smrti, kao što su Omarska, Keraterm i Trnopolje, prošle su hiljade ljudi. Mučenja, silovanja, poniženja, gladovanje, prisilni nestanci i masovna pogubljenja postali su svakodnevica.

Prema procjenama, ubijeno je više od 3.000 civila, među kojima je bilo i 102 djece. Hiljade su protjerane. Njihovi domovi, vjerski objekti i kulturna naslijeđa su sistemski uništavani. Ovo je bio akt eliminacije, ne samo fizičke već i kulturološke – brisanje tragova postojanja jednog naroda.

Masovna grobnica Tomašica: Fizička istina genocida 

Masovna grobnica Tomašica, otkrivena tek 2013. godine, nalazi se u blizini Prijedora i predstavlja jednu od najvećih masovnih grobnica otkrivenih na prostoru bivše Jugoslavije. Iz nje su ekshumirani posmrtni ostaci više od 430 osoba, dok se vjeruje da su posmrtni ostaci mnogih prebačeni u sekundarne grobnice kako bi se prikrili tragovi zločina.

Tomašica je fizički dokaz genocidne namjere – sistemsko ubijanje, masovno sahranjivanje i skrivanje tijela s ciljem da se izbrišu dokazi postojanja i eliminacije jednog naroda.

U svakom smislu osim pravnog, Tomašica je mjesto genocida. 

Pravni aspekt: Genocid, ali ne pravno 

Iako je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) dosudio da su zločini počinjeni u Prijedoru zločini protiv čovječnosti – uključujući istrebljenje, ubojstva, deportacije i progon – nisu ih pravno kvalificirali kao genocid.

Suprotno tome, isti sud je zločine u Srebrenici iz jula 1995. godine pravno označio kao genocid, uz jasnu intenciju uništenja zaštićene grupe – Bošnjaka – u toj enklavi. 

Međutim, ako se držimo Konvencije o genocidu iz 1948. godine, koja genocid definira kao čin počinjen s namjerom da se, u cijelosti ili djelomično, uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa, onda je teško iz moralne i faktičke perspektive osporiti da ono što se dogodilo u Prijedoru predstavlja upravo to.

Činjenice svjedoče: ubistva, masovna zatvaranja, logori, silovanja, prisilna raseljavanja i masovne grobnice.

Pravna razlika između Srebrenice i Prijedora leži prvenstveno u dokazivanju konkretne genocidne namjere (dolus specialis) i vremenskom okviru zločina. U Srebrenici je ta namjera jasno definirana kroz eksplicitna naređenja i brzo sprovedena pogubljenja više od 8.000 muškaraca i dječaka u nekoliko dana.

U Prijedoru je isti cilj postignut sistematski, kroz mjesecima planirano i provođeno etničko čišćenje. No pitanje ostaje: ako je ishod isti – uništenje grupe – zašto bi pravni naziv bio različit? 

Moralni imperativ: Zločin jednakog zla 

Moralna težina zločina u Prijedoru ne umanjuje se pravnim kvalifikacijama. Ako je genocid "zločin nad zločinima", onda su događaji u Prijedoru moralno i suštinski jednaki onima u Srebrenici.

Prijedorski Bošnjaci nisu bili manje žrtve, njihova djeca nisu manje nevino ubijena, njihove majke nisu manje patile.

Grobnica Tomašica ne govori tiše od Potočara. Njena poruka je ista: ovdje je počinjen genocid. 

Izostanak pravne kvalifikacije ne smije biti izgovor za zaborav ni za relativizaciju. Pravo, u svojoj institucionalnoj krutosti, često ne može uhvatiti punu dubinu zla. Ali historija, istina i savjest mogu. 

Istina traži riječ koju pravo prešućuje 

Na današnji dan, dok se spuštaju tabuti u zemlju prijedorske doline, ne spušta se i teret moralne istine. Prijedor nosi sve karakteristike genocida.

Nepravda koju su preživjele žrtve i njihove porodice ne leži samo u počinjenim zločinima već i u tome što ti zločini nisu u potpunosti imenovani onako kako bi savjest zahtijevala.

Zadaća nas koji pamtimo, pišemo i govorimo, nije da čekamo da pravo jednom izgovori riječ "genocid". Naša je zadaća da tu riječ upotrijebimo dok istina još boli – jer je samo tako moguće spriječiti da se zaborav pretvori u saučesništvo. 

U Prijedor je bio genocid. Tomašica je masovna grobnica ljudske savjesti. A svako poricanje toga — nastavak zločina drugim sredstvima. 

Milostivi Bože,

Neka tuga bude nada!

Neka osveta bude pravda!

Neka majčina suza bude molitva!

Da se više nikad Prijedor ne ponovi!  Amin!

(Preporod.info)