"Šamija svaka k'o ruža rosna" – Poetsko obećanje mlađe generacije

Piše: Nedim Gondžić

Oduvijek sam mislio da ima nešto posebno u omladinskim horovima. Doduše, kako su godine prolazile, mijenjale su se moje perspektive, pa i pogledi na same horove.

Sad bih, u retrospektivi, mogao izdvojiti tri ugla posmatranja. Prvi je dječački, gledao sam jednobrazno odjevene momke i djevojke, bio oduševljen melodijom i pokušavao slušati tekst. Gledao sam ih nekako "odozdo".

Drugi pogled pripada učeniku medrese, koji će pratiti stasavanje mladih članova novih horova, njihova upjevavanja, izbor kaisda, tremu pred nastup i dojam ostavljen tokom nastupa: da treme nikad nije bilo. U ovoj fazi je izostajalo dječačko divljenje – ono što nam je blizu nekako postane podrazumijevajuće.

Horove ću sretati i kasnije, a kako me godine i društveni konteksti budu udaljavali od njih, ponovo ću prepoznavati vlastito oduševljenje.

Ovogodišnje izdanje Specijalnog programa Media centra Islamske zajednice povodom Kurban-bajrama snimali smo u Mostaru, a među gostima u našem programu nastupio je i hor Karađoz-begove medrese.

Vizuelno, opis njihove pojave bi ličio na onu dječačku perspektivu, iako mi to nije prva asocijacija na ovu grupu mladih. Nekoliko dana nakon toga sam, gotovo nesvjesno, pjevušio stihove: Mi ćemo ovdje svjedoci biti / šamija svaka k'o ruža rosna / imanom naše avlije kitit / od te ljepote miriše Bosna. Napisao Mirsad Puce, interpretirao hor ove škole.

Moj doživljaj kaside nije odudarao od ustaljenog hoda – prvo oduševljenje melodijom, a potom razumijevanje teksta.

Tekst ću, nakon melodije, doživjeti kao jednu vrstu omladinskog obećanja. Ustvari, obećanja onog dijela omladine koja je, uz svu slobodu izbora današnjice, odlučila živjeti islam.

Mi ćemo ovdje svjedoci biti: Da, mlade generacije muslimana će svjedočiti vlastitu svakodnevnicu, doživjeti je u punini, biti svjesni njene nesavršenosti. Pred njom neće zatvarati oči, ali na njihove životne izbore će utjecati ideali.

Šamija svaka k'o ruža rosna: Jedan od životnih izbora će im biti i način oblačenja, hidžab za žene i pristojna odjeća za muškarce. Kao i s ružama, iskorištenim u poređenju ovog stiha, to će im biti zaštita, ali i način uljepšavanja okruženja.

Imanom naše avlije kitit: Uz pojavnu dimenziju, okruženje se uljepšava i samim ponašanjem. Obećavajuća je slika novih generacija muslimana u čijem društvu mnogi žele biti – zbog njihovog imana i prijatnog ponašanja.

Od te ljepote miriše Bosna: Ovaj širok završetak refrena sugeriše da su ovakvi mladi ljudi potencijalni pokretač i cijele države. Umjetnost ne mora pričati istinu, ali može govoriti o potencijalima istine – ovaj potencijal uliva nadu.

Prva dva stiha ovog refrena izvode djevojke, dok im se na druga dva pridružuju i muški glasovi. Na nivou dojma – sve, zaista, zvuči kao jedno poetsko obećanje mlade generacije.

I da, svaka generacija Karađoz-begove medrese ima svoju himnu.