"To ti je dobro djelo, ne moraš ići u džamiju"

Uz sve što sa sobom donose, društvene mreže su pune primjera učinjenog dobročinstva. Ponekad su to primjeri samopromocije, iako ima i onih u kojima je dobročinstvo prepoznato "sa strane", snimljeno i objavljeno. 

Bez ulaženja u namjere jednih ili drugih, zanimljivi su i ilustrativni njihovi komentari.

Uglavnom pozitivni – čak rijetki primjeri saglasnosti velikog broja korisnika društvenih mreža, bez oprečnih mišljenja i uvreda. 

Uz ovu opću sliku, možda bi trebalo skrenuti pažnju na potrebu da se prokometariše i religioznost. Jedna od takvih rečenica je istaknuta u samom naslovu: "To ti je dobro djelo, ne moraš ići u džamiju".

Kao da se praktična pobožnost i činjenje dobročinstva međusobno isključuju, pa je bolje činiti jedno nego drugo. Psiholozi bi ovakve komentare, pretpostavljam, tumačili s nekoliko aspekata – nastojanje da se opravdaju vlastiti neodlasci u džamiju i(li) korištenje primjera dobročinstva kako bi se umanjila posvećenost vjernika praktičara, čak stavio znak pitanja na njihovo svakodnevno dobročinstvo. 

Nećemo reći ništa novo niti revolucionarno, ako podsjetimo na kur'anske konstrukcije u kojima se "vjerovanje i činjenje dobra" spominju zajedno ili ako naglasimo da su dolasci u džamiju motivacija za korisnije djelovanje izvan nje.   

Niti izvršavanje farzova oslobađa obaveze činjenja dobra prema drugim ljudima, niti činjenje dobra oslobađa obaveze izvršavanja farzova. 

Tragom ovog pojašnjenja, podsjećamo na izjavu glavnog imam Medžlisa Zavidovići Izet-ef. Čamdžića, koji je, u razgovoru s novinarima Media centra Islamske zajednice, podsjetio na razliku između dobrog i korisnog djela.

Razlikuje ih, upravo, spomenuta povezanost vjerovanja i djelovanja. 

– Dobro djelo se definira kao djelo koje je učinjeno u ime Allaha, dž. š. Dakle, osnovni motiv zašto neko to čini jeste da bude s Njegovim imenom, a shodno tome je odmah korisno. Ako neko skloni smetnju s puta, u ime Allaha, dž. š., učinio je dobro djelo koje je, u isto vrijeme, i korisno. Osnovni uvjet da bi djelo bilo primljeno jeste ihlas, da je učinjeno isključivo radi Allaha, dž. š. Predmet nagrade ili kazne na Sudnjem danu bit će ona djela koja smo uradili svojom voljom. Ne mogu se djela dijeliti na velika ili mala, svako djelo je veliko s obzirom na mogućnosti onoga ko ga čini – istakao je Čamdžić u svom pojašnjenju. 

Dakle, ukoliko želimo biti komentatori ovakvih objava, značajno je da se suzdržimo od procjena i komparacije učinjenih dijela.

Međutim, treba biti sudionik njihovog činjenja. 

(N.G./Preporod.info)