Pijemo li kahvu, kafu ili kavu?

Piše: Refik Bulić

Naziv za napitak kahvu različit je u različitim jezicima: arapski: qahwa, turski: kahve, francuski: café, engleski: coffee, njemački: Kaffee.

Oblik kahva u bosanski je jezik dospio iz arapskoga posredstvom turskoga jezika. Oblik sa f (kafa) mogao je nastati izmjenom sekvence hv u f, kao u riječi fala (< hvala), a mogao je doći neposredno iz nekoga zapadnoevropskog jezika.

Na našem jezičkom prostoru kao naziv toga napitka upotrebljavaju se tri oblika: kafa, kahva i kava. Ranija srpskohrvatska jezička norma kao „ispravne“dopuštala je oblike kafa i kava, a Pravopis bosanskoga jezika Senahida Halilovića iz 1996. upućuje na oblik kahva (kafa v. kahva; kava v. kahva).

U drugom izdanju Halilovićeva Pravopisa bosanskoga jezika iz 2017. godine nalaze se sva tri fonetska lika: kafa, kahva i kava. Takva preporuka, kao i niz drugih preporuka za riječi bez fonema h, izazvala je niz reakcija, kako upućenih tako i neupućenih.

Oblik kahva izrazita je osobina govora Bošnjaka. To potvrđuju podaci iz Upitnika za ispitivanje bosanskohercegovačkih govora, koji su popunjeni osamdesetih godina dvadesetog stoljeća.

Prema tim podacima, oblik kahva potvrđen u preko 90 % mjesta u kojima je ispitivan govor Bošnjaka, u nekima naporedo s oblikom kafa.

Sam oblik kafa potvrđen je u pet bošnjačkih mjesta: Ugorsko kod Sarajeva, Drum kod Vlasenice, Sopotnica kod Kaknja, Kozarac kod Prijedora i Gornji Kamengrad kod Sanskog Mosta.

Oblik kava, sam ili naporedo s nekim drugim oblikom, zabilježen je u govoru Bošnjaka u sljedećim mjesnim govorima: Odžaku kod Nevesinja, Čukovićima kod Trnova i Gornjoj Drežnici kod Mostara.

Kao što prethodni podaci pokazuju, u govoru Bošnjaka dominira oblik kahva.

Oblik kahva potvrđen je samo u jednom mjesnom govoru sa srpskim stanovništvom – u Ortiješu kod Mostara, dok u govoru Hrvata nije potvrđen. U govoru Hrvata i Srba dominira oblik kava.

Bilježenja oblika kafa ili kava u govoru Bošnjaka te kahva u govoru Srba može biti i pogreška istraživača u odabiru informatora i mogućeg prilagođavanja informatora standardnom jeziku.

Leksema kahva i izvedenice od nje uvijek su bile odlika bošnjačke pisane tradicije (časopisi Behar, Putokaz, Biser, te bošnjačkih pisaca: Bašeskije, Ljubušaka, Nametka, Kikića, Sušića, Kulenovića, Isakovića i mnogih drugih).

To što se danas oblik kahva nekome može učiniti neprikladnim, posljedica je ranije jezičke norme i, s njom, navike kojom su bili potisnuti oblici sa h koji u bosanskom jeziku imaju puno lingvističko opravdanje.

Stoga se u Bosanskom pravopisu sa v. upućuje na oblike s etimološkim h: kahva, kahvedžija, kahvenisati i dr. Oblik kafa ipak se ne može potisnuti iz bosanskog jezika, jer njegovi govornici iz različitih razloga ne odustaju od toga oblika. Kao da kahva kod njih izaziva neki stid (!?), oprosti mi, Bože.

Dakle, možemo piti kahvu, bez obzira na to da li ćemo je zvati doljevuša, dočekuša, razgovoruša, sikteruša, jacijuša, kajmakuša, prileguša, obikuša ili nekako drukčije. Kahva je i kad je bosanska i kad je espreso, pa i kad je sa šlagom. Stoga nije potrebno razlikovanje oblika s obzirom na vrstu kahve: kahva – kafa – kava.

Naravno, ne bi trebalo da nam smeta ni ako neko pije kavu, jer sloboda jezičkih izražajnih sredstava mora biti dopuštena svakome.

Da kažemo i to da u bosanskom jeziku nisu standardizirani oblici kahvana i kahvić, iako ih ponekad neupućeni pripisuju bosanskom jeziku. Riječi kafana i kafić „proizvod“su zapadne kulture i nastale su prema f u nazivu kahve iz zapadnoevropskih jezika.

U bosanskom jeziku postoji riječ káhva (objekt u kojemu se pije kahva). Neke i danas čuvaju ime, kao Lutvina kahva u Travniku.

Prezime može biti Kafedžić i Kahvedžić.

(IIN Preporod)