Dursum-ef. Dervišević: Zdrav razum ne može shvatiti razmjeru zločina u Biljanima

Dursum-ef. Dervišević, imam džemata Biljani kod Ključa, bio je gost jutarnjeg programa Radija Bir u kojem je govorio o obilježavanju 33. godišnjice monstruoznog zločina u kojem su pripadnici Vojske RS-a 10. jula 1992. godine ubili 258 bošnjačkih muškaraca, žena i djece.

Dursum efendija je rođeni Biljanin, imamsku dužnost obavlja od 1996. godine, a njegova dva brata su ubijena u masakru 1992. i svoj smiraj su našli u Biljanima.

– Pogledamo li historiju ovih zločina, odnosno genocida u džematu Biljani, možemo kazati da su to prvo isplanirali – sistematski, dakle, sjeli su i onda su te vojne formacije, koje su djelovale na području općine Ključ, precizno odredile lokacije s kojih će stanovništvo dovesti ovdje, pred osnovnu školu u Biljanima. Nisu se libili da pokupe svo stanovništvo; osim muškaraca, pokupili su i žene i djecu i doveli ih tu pred školu – započeo je svoje sjećanje Dervišević. 

Dodao je da je 10. juli 1992. godine bio izuzetno krvav, navodeći da su muškarce uveli u školu, a žene i djecu ostavili da gledaju zločine. Da gledaju svoju braću, djeca da gledaju svoje roditelje, da svjedoče zvjerskim i brutalnim zločinima koji su nad njima vršeni.

– U školi su se čuli jauci, škola je bila sva krvava od ubijanja i batinjanja. Nakon toga, izvodili su određen broj ljudi, civila, te ih iza okolnih kuća na svirep način ubijali. Bilo to klanjem, bilo to pucanjem – dakle, na raznorazne načine su ih ubijali. Međutim, u džematu Biljani su srušili dva mekteba, jedan u Jabukovcu, drugi u Botonjićima. Srušili su i džamiju. Nju su zapalili i minirali. Cilj im je bio da, na neki način, svo stanovništvo isele iz ove mjesne zajednice, iz našeg džemata Biljani – ističe Dervišević.

Razmjera zločina u Biljanima, kazao je sagovornik Radija Bir, može se okarakterisati kao zločin s elementima genocida, koji je počinila Vojske RS-a, odnosno njihove komšije.

– Oni su priveli svoje komšije Bošnjake i učestvovali u tim zločinima. Ubili su djevojčicu Amilu koja je imala samo nekoliko mjeseci, ubili su starce Peću i Abida, koji su imao preko 80 godina. U Botonjićima su, u jednom objektu, zapalili žive ljude – žene i djecu. Onda su rušili kuće, palili kuće, pljačkali imovinu i vršili mnoga druga zlodjela, koja su, po međunarodnom pravu, prepoznata kao elementi genocida. Namjera im je bila da stanovništvo koje nije srpsko, dakle, nesrpsko stanovništvo – u ovom slučaju tadašnji Bošnjake – protjeraju iz ovih mjesta, s ovih lokacija, s naših ognjišta, iz našeg džemata – navodi Dervišević, dodavši da je jedan autobus ljudi iz Biljana prevezen na Manjaču. Poslije su ih s Manjače, kako nije bilo mjesta, vratili na Lanište, gdje su i pronađeni posmrtni ostaci.

 – Sve ubijene su pokupili ovdje i bacili u taj bezdan čija je dubina bila veća od 20 metara. Danas je to mjesto obilježeno – da svjedoči. Dakle, nakon što su tu bacili i zatrpali ubijene, onda su doveli od 50 do 70 ljudi i bacili ih dolje žive. Potom su bacali bombe, pucali i tako su ljudi u teškim mukama dolje umirali i po nekoliko dana. Krvavi, u neopisivom strahu – dodaje Dursum efendija.

Kazao je da, jednostavno, zdrav razum ne može shvatiti razmjere tih zločina, istakavši da zločince, koji su planirali i počinili ovaj masakr, treba pitati zašto su to uradili.

Iako je imao surove namjere, agresor nije uspio u svojim nakanama. Danas Bošnjaci žive u Biljanima, u svom Ključu, obnovljene su džamije, mektebi. Veliku ulogu u svemu tome igra i Islamska zajednica koja je svake godine nosilac aktivnosti obilježavanja ove godišnjice, na čelu s Medžlisom Ključ.

Dursum-ef. Dervišević je od 1996. godine imam u Biljanima te je svjedočio obnovi ovog džemata.

– Valjalo je, što bi kazali, zasukati rukave i naporno raditi. Pod brojem jedan: obnavljati infrastrukturu, dakle, da imamo krov nad glavom; pod brojem: dva da imamo gdje klanjati, praviti džamiju; pod brojem tri: da imamo egzistenciju, dakle od čega ćemo živjeti i pod brojem četiri: bio nam je cilj i nijet da pronađemo sve naše žrtve, da klanjamo dženazu, da ih ovdje ukopamo te da ovo mjesto bude mjesto trajnog sjećanja. Kao imam mogu da kažem da je uloga Islamske zajednice od 1996. veoma značajna. Od prvoga ubistva, odnosno zločina – genocida u svim našim džematima na području Medžlisa – donijeli smo jednoglasnu odluku u vezi s obilježavanjem stradanja Bošnjaka na ovim prostorima. Mi smo pristupili realizaciji te odluke, odnosno dali zaduženja svim imamima da s džematlijama pronađu određeni datum i da ponude određene sadržaje obilježavanja svih zločina na ovom području. Mislim da smo, po tome, jedinstveni na području Bosne i Hercegovine – kazao je Dervišević.

Istakao je i da se programi obilježavanja uglavnom realiziraju tokom ljeta, počinje se od juna, a završava krajem augusta.

– Ta tri mjeseca 1992. godine bila su krvava za našu općinu Ključ, za naš Medžlis, za nas, muslimane. Dakle, bila su krvava i mi nikada nećemo prestati s obilježavanjem. Islamska zajednica je upravo ta koja planira i koordinira aktivnosti obilježavanja i na neki način pokreće i ostale institucije države koje trebaju biti predvodnici u njegovanju kulture sjećanja na agresiju na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine, odnosno obilježavanja zločina i genocida – ističe Dervišević.

Sve muslimane iz Bosne i Hercegovine, ali i dijaspore, Dursum efendija pozvao je da 10. jula prisustvuju dženazi u Biljanima. Kako ističe, to treba uraditi zbog same vrijednosti sjećanja i kako bismo pamtili i prenosili činjenice o počinjenim zločinu, kako se on nikada ne bi ponovio niti zaboravio.

– Sutra je planiran džuma-namaz koji će predvoditi banjalučki muftija u penziji Edhem-ef. Čamdžić, a zatim će biti održana promocija knjige "U Srebrenici ostavih srce svoje", autora Dževada Ponjevića, u Vakufskoj zgradi Medžlisa Ključ, s početkom u 19.30 sati. Zatim će 9. jula, nakon ikindije-namaza, biti organiziran obilazak masovnih grobnica. Nakon ikindija-namaza, 10. jula, počet će program obilježavanja ispred mezarja u Biljanima – dodao je Dervišević.

(Tarik Dautović/Preporod.info)