Hadž za rahmetli sina: Hadžijska priča Derviša Dizdarevića

Svaki hadžija nosi svoju jedinstvenu priču, tihu, emotivnu i često neispričanu. Među stotinama hadžija, kriju se dove majki i očeva za svoju djecu ili osmijesi ljudi koji cijeli život čekaju poziv od Allaha kako bi posjetili sveta mjesta.

Drugi put na hadžu, ali ovaj put drugačije, teže i tiše, Derviš Dizdarević iz Zenice, na sveta mjesta je došao kao bedel – u ime svog sina koji je preselio prije nešto više od dvije godine.

Sinov život prekinut je iznenada i prerano. Derviš je imao želju da sina pošalje na hadž, ali Božija volja je bila drugačija. Sada, kao otac i bedel, ispunjava ono što mu je ostalo neispunjeno – želju da njegov sin bude među hadžijama.

– Došao sam ovdje iako nisam planirao. Moj sin je poginuo prije 27 mjeseci, a 2009. godine, kada sam prvi put bio na hadžu, rekao sam da više neću dolaziti, nego da ću svom sinu pomoći da dođe, jer je imao nijet obaviti hadž. Allah je dao drugačije, i čim su mi rekli da moj sin ne može preživjeti, odmah sam sebi obećao da ću za njega obaviti hadž. Elhamdulillah na svemu – kaže nam Derviš Dizdarević, hadžija iz Zenice.

Hadž je za njega ove godine duboka i nijema dova, poklon sinu kojeg više nema, ali čije prisustvo, kako kaže, osjeća na svakom koraku. Dojmovi i osjećaji su posebni.

– Za razliku od 2009. godine, ogromne su promjene. Puno toga se uradilo i sve je odlično. I danas, kao i tada, imam velike emocije prema Mekki, prema haremu Kabe i prema svemu što ovo putovanje čini jednim od najposebnijih na svijetu – dodaje Derviš napominjući da želi da svaki čovjek doživi ovaj osjećaj.

Naše hadžije su sa sobom u Mekku ponijele različite životne priče, motive, ali isti nijet i želju – približiti se svome Gospodaru, vidjeti Kabu, dostojanstveno i propisno obaviti obrede hadža. Da bi im to bilo omogućeno i da sve prođe sigurno i bez poteškoća, brine se organizacija na terenu, složen sistem ljudi koji funkcioniše gotovo neprimjetno, ali besprijekorno. Hadžija Derviš itekako cijeni rad Ureda za hadž i umru Rijaseta Islamske zajednice.

– Mislim da niko nema pravo reći bilo šta za organizaciju ovog putovanja. Svaki segment je pokriven, od vodiča, ljekara, smještaja, prijevoza, medija koji nas prate. Ma, apsolutno sve. Ovo je kompleksan sistem, a Ured za hadž i umru je besprijekorno odgovorio ovom izazovu – poručio je Derviš Dizdarević, hadžija iz Zenice.

Iako na hadž dolazimo fizički sami, u srcima i dovama nosimo svoje najbliže, najdraže i one koji više nisu s nama. Derviš Dizdarević je ove godine to pokazao svojim primjerom, došao je kao bedel za sina te dostojanstveno, u punini vjere, obavio hadž za onoga od koga se prerano rastao a koji mu neizmjerno nedostaje.

(Preporod.info)