A zašto baš ova konferencija?

Piše: Senaid Zajimović

Već danima se u domaćim i stranim medijima komentira otkazivanje jedne konferencije u Sarajevu – Konferencije evropskih rabina. Pišu se analize, oglašavaju ambasade, iznose teške riječi na račun grada, njegovih institucija i građana.

A istovremeno, s naše strane – gotovo refleksno – stižu brojna izvinjavanja. Ali zašto? Čemu tolika potreba za izvinjenjem ako ne znamo ni zašto se konferencija tačno otkazala, ni ko ju je, zapravo, otkazao? I kome se sve to objašnjava i opravdava?

Zar nije legitimno pitati: zašto se oko jedne otkazane konferencije podigla tolika bura? Zašto se ne otvaraju ista pitanja kad se otkažu brojne druge – važne, pa čak i možda važnije – konferencije, koje prođu gotovo neprimijećeno?

I još važnije: je li moguće da su neki akteri – svjesno ili ne – željeli baš ovakav ishod? Da se Sarajevo prikaže kao netolerantan grad, kao mjesto gdje se guši dijalog? Možda je neko i računao s tim da će moralna nelagoda izazvati reakciju i da će se onda ta reakcija pretvoriti u optužnicu protiv cijelog jednog grada. Ako je tako, onda ovo više nije priča o jednoj konferenciji, nego o pokušaju da se Sarajevo diskredituje.

U tom kontekstu, posebno vrijedi istaći dostojanstven i principijelan stav reisul-uleme dr. Huseina-ef. Kavazovića. Njegov glas razuma bio je svjetionik usred buke – odmjeren, jasan i odgovoran. On nije vrijeđao niti zatvarao vrata, već ih otvorio za stvarni dijalog – onaj koji počinje poštovanjem i razumijevanjem domaće zajednice.

Sarajevo je grad vjerskog suživota. Poštuje sve vjere jer zna da sve dolaze iz istog Izvora. Ovdje su ljudi u najtežim vremenima čuvali jedni druge, bez obzira na vjeru. Ali isto tako, Sarajevo zna kada mu se nešto pokušava nametnuti – bez dijaloga, mimo osjećaja zajednice, bez uvažavanja trenutka.

I nije ovo prvi put da Sarajevo prepozna razliku između iskrenog dijaloga i površne simbolike. I zna reći „ne“ – ne iz mržnje, nego iz savjesti.

Zato se možda treba pitati: šta to u ovoj priči zaista izaziva toliku nelagodu? Možda sama činjenica da Sarajevo još uvijek zna dostojanstveno i mirno sačuvati svoj integritet?

I da zaključimo jasno: kada se u Sarajevu bude željela održati konferencija koja zaista teži međuvjerskom dijalogu, ona će uvijek imati otvorena vrata. Kroz zvanične institucije, na transparentan način, s poštovanjem prema građanima ovog grada i države Bosne i Hercegovine.

Do tada, ostaje pitanje: otkud tolika buka i kome je ona, ustvari, bila potrebna?

(Preporod.info)