Od petka do petka: Armin Muzaferija

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega lično i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 6. do 12. juna 2025. godine, za čitatelje portala Preporod.info piše Armin Muzaferija, bosanskohercegovački interpretator duhovne muzike.

Petak, 6. juna 2025.

Bajramsko jutro i beskrajna zahvalost Gospodaru na svemu. Ovaj put i ljepši i jači osjećaj jer smo već od ramazana sa stalnom adresom u mojim Mulićima. Volim Sarajevo, ali babovina je merak srcu.

Poslije bajram-namaza i obilaska mezarja, idemo na čuvenu maslanicu kod nane Raze. Ovaj put sam otkazao sva jutarnja bajramska gostovanja i svoje vrijeme ljubomorno sačuvao za svoje najbliže i za poslove oko kurbana.

Već poslije podne polazim na put. Bajram je naš blagdan u kojem srca osvježavamo ilahijama i veseljem – a to je moja misija.

Subota, 7. juna 2025.

Drugi dan Kurban-bajrama započinjem u Sandžaku, u Novom Pazaru, na doručku s dugogodišnjim prijateljima. Iza mene je nekoliko napornih i iscrpljujućih, ali duši milih dana. Još nisam "sredio i rasporedio" emocije po srcu nakon bajramskog koncerta u Crnoj Gori, ali i posebne noći i koncerta u Brusa-bezistanu, koji je imao za cilj prikupljanje sredstava za dom u kojem borave majke Srebrenice. Koncert je bio u rekordnom roku rasprodan i to me veseli. Ne kao umjetnika, nego kao čovjeka. Bošnjaci su veliki narod.

Vakat je da se krene za Vitez. Večeras ćemo na gradskom trgu početi učenjem Kur'ana, a nastaviti izvedbom ilahija... prvi put nakon 35 i više godina.

S hajrom je sve prošlo. Preko 3.000 ljudi kao jedno srce. Neopisivo.

Nedjelja, 8. juna 2025.

Moja umjetnost nije samo u vezi s  ilahijama i sevdalinkama, nego i s domovinom. Domovina se voli i pjesmom, a voljeti domovinu je od imana.

Jutro započinjemo opsežnim pripremama za obilježavanje godišnjice pobjede Armije RBiH na brdu Žuč.

Nedavno smo snimili pjesmu "Hadžija", koja se pjevala u opkoljenom Sarajevu, a posvećena je rahmetli Hasanu Čengiću. Mama kaže da bi bilo grehota da se ta pjesma ne pjeva na Žuči. Tako i bi. Bilo je veoma emotivno.

Nisam tu stigao ni da uživam u momentu i ponosu, a već smo bili na putu za Zagreb.

Ponedjeljak, 9. juna 2025.

Večeras imamo posebnu misiju. Ilahije i Kur'an u dvorani "Vatroslav Lisinski" u Zagrebu. Ilahije su veće od toga i moramo ih predstaviti svijetu kao svjetsku umjetnost, jer to i jesu.

Vidjeti veliki broj ljudi koji, ozarenih lica, slušaju i gledaju hfz. Alilija kako uči Kur'an, poseban je osjećaj.

Sve je proteklo veoma lijepo. Posebno me veseli što ovakvim programima prisustvuju ljudi i drugih konfesija, a duše im uživaju u duhovnoj sofri.

Utorak, 10. juna 2025.

Napokon dan odmora nakon 15 dana intezivnog rada i obaveza. Ovdje se vodim onom čuvenom izrekom Ibrahima ibn Edhema: "Kad gladujemo, gladujemo kao ljudi, a kad jedemo, jedemo kao ljudi". Tako ja s vremenom – kad radimo, radimo kao ljudi, a kad odmaramo, odmaramo kao ljudi.

Planirao sam krenuti prema kući prijepodne. Ali, Gospodar me je počastio mnoštvom prijatelja i u Zagrebu. Moramo ih ispoštovati.

Krenuli smo nazad pred ikindiju.

Srijeda, 11. juna 2025.

Danas je vrijeme za prikupljanje energije i punjenje baterija. To znači igra s djecom i rad po avliji.

Uz svu želju i merak da budem aktivniji u avlijskim poslovima, jednostavno ne stižem. Sreća, babo je tu i dobro me pokriva. Da je samo do mene, jabuke ne bi rodile, a travnjak bi izgorio bez navodnjavanja.

Ipak, da pokažem da cijenim sve to, moram se danas uhvatiti posla kako znam. Neka ostale obaveze čekaju.

Četvrtak, 12. juna 2025.

Danas se vraćamo u realnost i nastavljamo s pripremama za koncertne aktivnosti. Naredni koncert nam je u Gornjem Vakufu i moramo se dobro spremiti. Bez obzira na dugogodišnje iskustvo i profesionalizam, uvijek je tu blagi osjećaj brige jer mi je stalo. Stalo mi je da uvijek bude dobro i kvalitetno.

Ako s probama završim ranije, imam nijet da stignem i u tekiju na zikr. Fali mi.

(Preporod.info)