Mi u ramazanu i ramazan u našem životu
Kroz ovaj tekst ćemo nastojati približiti kako bi pravovjerni, doista, trebali razumijevati blagoslovljeni mjesec posta. U teološkim spisima Ramazan je označen kao sveto vrijeme u kojem kulminira Božanska milost, oprost, i spasenje. No, kod nas određeni broj vjernika nemaju dovoljno jasnu izgrađenu percepciju islamskog posta (savma), te se razumijeva u čisto tehničkom smislu kao apstinencija od jela, pića ostalih tjelesnih užitaka od pred zoru do iza zalaska sunca, kako se islamski post definira u šerijatsko-pravnoj nauci. Islamski post ili kur'anskim rječnikom označen kao savm ili sijam, u svojoj duhovnoj dimenziji, nudi svu svoju raskoš i duhovne plodove koji, ukoliko se pravovremeno prepoznaju i konzumiraju, donose mnogostruke koristi u postramazanskom periodu. Prije svega ovdje želimo apostofirati samo semantičko znakovlje koje se smiruje u pojmu savma, a kojeg Kur'an navodi u kontekstu blagoslovljene Merjeme. Ono je za nas izuzetno važno, jer razumijevanje dara posta u čisto tehničkom smislu, zamagljuje njegovo značenje i umanjuje njegovu duhovnu aromu koju postač kuša tokom posta. Kako Hafizović ističe, post kroz navedena dva termina "naviješta razdoblje u kojem zašućuje ilovačna maska ljudskoga bića, kako bi progovorili duhovni organi stvarne, suštinske fizionomije ljudskoga bića." Dakle, na post prije svega treba posmatrati kao period duhovnog aktivizma, u kojem čovjekova zemaljska dimenzija treba zašutjeti (savm), jer samo na taj način postač će istinski osjetiti sve čari posta koje će mu pomoći u rehabilitaciji njegove duhovne (metafizičke) strane koja biva narušena tokom godine oslabi, odnosno pod utjecajem grijeha izgubi svoju uravnoteženost.
Kada islamski posta razmatramo u duhovnom kontekstu, trebamo biti svjesni da post kao takav označava post cjelokupnog čovjekovog bića. Nažalost, često smo u prilici vidjeti kako kod pojedinaca za vrijeme posta su prisutne pojave koje su dobar indikator kako ta osoba nezrelo posmatra na post, i nezrelo ga prakticira. Post ili sijam se ogleda u apstinenciji ne samo od jela i pića, te tjelesnih užitaka od pred zoru do iza zalaska sunca, nego i od svega što bi u duhovnom smislu moglo biti kvalificirano kao ružno kao što je laž, ogovaranje, ružan i bestidan govor, nedolično ponašanje, i sl. Onaj ko na ovaj način post ne bude doživljavao, govorio je Blagoslovljeni Muhammed, nema potrebe da se pati izgladnjivanjem i žednjenjem, od koje nikakve koristi u vjerskom, duhovnom, eshatološkom smislu neće imati. Jer prije svega post valja razumijevati kao sredstvo postizanja svijesti o dragome Bogu ( pog. kur'anski ajet o postu 2:183.). Ta svjesnost o Božijoj sveprisutnosti koja se postiže činom posta, kao i obavljanjem namaza ( Kur'an 20:14) ima za cilj poboljšanje čovjekove produktivnosti na društvenom planu. Jer ukoliko (za)dobivenu svjesnost o Bogu ne pretočimo u činjenje dobra, to će nas dovesti do bigotizma (lažne pobožnosti) jer nema vjerovanja bez djela, kao ni djela bez vjerovanja, uči nas blagoslovljeni Poslanik Islama u jednome svome pravorijeku.
Pored vođena računa o ponašanju u ramazanskog svakodnevnici (koje treba da se protenžira i na cijelu godinu), ramazansko blagoslovljeno vrijeme u kojem se djela višestruko nagrađuju treba iskoristiti na način da nastojimo što više dobra učiniti. Ovdje prikladnim nam se čini navesti par temeljnih aktivnosti koje treba realizirati:
Post iako se podrazumjeva, ipak ćemo navesti i ovdje, naročito kako bi istakli negativne tendencije koje su prisutne kod nas. Ukoliko želimo objektivni i prema sebi iskreni biti, primjećujemo svake godine veliki broj nepostača, naročito naše omladine. Često smo u prilici slušati prije samog nastupanja Ramazana razna pokušaja opravdanja za izostavljanje ove temeljne islamske dužnosti. Velika odgovornost je prije svega roditelja da svojoj djeci ukazuje na obavezu posta, ali se trebamo zapitati kako ćemo to učiniti ukoliko smo mi sami nepostači, tj. ako svojim ličnim primjerom ne pokazujemo to što od njih tražimo.
Istakli smo već da se dobra djela naročito vrednuju u ovom mjesecu. Poznato nam je, na temelju Poslanikovih naputaka, da se dobrovoljna djela u Ramazanu (sunnet) vrjednuju kao obaveza (farz), dok obaveza kao sedamdeset obaveza izvan ovog mjeseca. Za post je sasvim drugačije, vrijednost posta je nemjerljiva jer je on Božiji, kako se navodi u svetom pravorijeku, i Bog će za njega zasebno nagrađuje.
Naredna aktivnost jeste molitva - namaz. Tokom ovog mjeseca potrebno je dodatno se angažirati i nastojati pored obaveznih, što više dobrovoljnih namaza obavljati. Oni koji namaz redovno ne obavljaju, tokom ovog mjeseca se trebaju istinski pokajati i nastojati što više namaza obaviti kako bi smanjili onaj broj sa negativnim predznakom (broj propuštenih namaza). Noćni namaz je rangiran odmah nakon obaveznih namaza, i teravih-namaz je prilika koju valja iskoristiti. Odlazak u svoje mahalske džamije, ili obilazak džamija u svom okruženju sa svojom porodicom bi trebala biti lijepa praksa koja će posebno ostati u sjećanjima naših najmilijih.
Mjesec Ramazan je mjesec Kur'ana i dobrih djela. Iako svakodnevno kroz namaz se susrećemo s Kur'anom, to druženje u ovom mjesecu treba posebno intenzivirati. Tokom učenja Kur'ana trebamo se osvrnuti i na njegovo značenje s ciljem da poruke, savjete i naloge našeg Gospodara razumijemo i u djelo pretočimo. Velika je nagrada obećana za učenje Kur'ana. Poslanik ističe da za svako slovo (harf) će biti učaču upisana jedna nagrada. A taj broj se u ovom mjesecu najmanje udesetorostročuje. No nagrada slijedi i za slušaoce učenja Svete Knjige. Iz tih razloga u našim džamijama se Kuran javno uči (mukabela), i ukoliko nismo mi u prilici da Kur'an učimo na izvornom jeziku, onda dakako jesmo u prilici da redovnim praćenjem učenja Kur'ana u džamijama u ovom mjesecu preslušamo cjelokupni njegov tekst. Za svaku je pohvalu da u pored učenja u pojedinim džamijama imami i prevode učenje te ga kratko komentarišu.
Kur'anskim tekstom naznačeno je da postizanje dobročinstva je jedino moguće kroz izdvajanje i udjeljivanje onoga što volimo (Kur'an 3:92). S toga izdavajanje sadake koja predstavlja izraz našeg istinskog življenja vjere u mjesecu Ramazanu je naročito pohvalno. S toga bi trebali odrediti iznos, koji smo u mogučnosti izdvojiti, za naš ramazanski budžet. Uvijek na umu treba da znamo da ono što udijelimo - sebi smo udijelili. Poznata je priča kada je majci otete djevojčice, u momentu saznanja, došao siromah i zatražio komad kruha koji se nalazio u njenim rukama s kojim je trebala svoje djete da nahrani. Ona u takvom stanju daje taj kruh radi Božijeg zadovoljstva, da bi nedugo zatim otmičar njene kćerke vratio je majci živu i zdravu. Pritom joj je kazao da je lično on više djece oteo, ali da je u momentu dok je vodio njenu kćer, Bog dragi u srce ulio milost i uputu, te s toga je odlučio joj djevojčicu vratiti.
Zajednički iftari su idealna prilika za okupljanja u posebnom ozračju, gdje se u radosti vjere trebamo družiti, da naše eventualne nesporazume sa našom rodbinom i prijateljima izgladimo, zatražimo halal i krenemo dalje. Pa čak i kad znamo da krivica nije na nama, trebamo uložiti napor i 'progutati gorku pilulu' radi zadovoljstva našeg Gospodara, i prvi pružiti ruku pomirenja.
Iako Ramazan u sebi nosti još mnogo poruka, te aspekata za naše djelovanje, na kraju ovog teksta ćemo spomenuti dovu.
Božiji Poslanik, alejhi's-selam nas je podučio da se dova postača ne odbija. A ako pogledamo ajet koji nas potiče na činjenje dove: ... i kada te za Me Moji robovi upitaju - reci im da Sam blizu i da se odazivam onom ko Me zove... vidjet ćemo da se nalazi u između ajeta koji govore o postu. Učenjaci ističu da Božija mudrost postavljanja dove u kontekst o postu, upravo označava da je za vrijeme posta vrijeme kada se dove izrazito primaju.
Pred nama se nalazi novi početak, novi Ramazan. Iskoristimo ovo blagoslovljeno vrijeme da iz sebe izbacimo sav "mentalni otpad", da istinski poradimo na rekonstrukciji naše duhovnosti, te da bajramske dane doživimo sa istinskom radošću - zbog spoznaje da su naši grijesi, ako Bog da, odriješeni.
mr. sc. Haris Islamčević
