Kako je protekla nedavna posjeta Gazi Husrev-bega i Ahmed Džezzar-paše Bosni?

Piše: Hamza Karčić

Zamislite da su u proteklih nekoliko sedmica Gazi Husrev-beg i Ahmed Džezzar-paša bili u posjeti BiH. Boravili su u zemlji koju su davno napustili i pojavili se kao anonimni posjetioci da vide kako izgleda i kakvo je stanje zemlje i naroda nakon tako dugog vremena. Putovali su po BiH, pratili vijesti preko portala i društvenih mreža, prisustvovali različitim događajima i, pri odlasku, rezimiraju utiske. Utiske rezimiraju najveći vakif i najpoznatiji komandant.

Šta bi uočili? Gazi Husrev-beg bi prethodno vidio da u rodnom Serezu, nedaleko od Soluna u Grčkoj, danas nema puno tragova nekadašnjeg muslimanskog prisustva i naslijeđa. Ali su vakufi, koje je prije svog preseljena ostavio u Sarajevu, ostali i opstali. Vidio bi da su ti vakufi centar starog dijela glavnog grada međunarodno priznate države. Ispred tih vakufa danas se slikaju i japanski turisti i studenti iz zapadne Evrope na Erasmus+ razmjeni u Sarajevu. Čuo bi i čitao o tome kako je njegova zaostavština odškolovala generacije i generacije od kojih su mnogi postali lideri u različitim sferama društva. Čuo bi da se njegovo ime spominje prije džuma-namaza u džamiji koja nosi njegovo ime te da generacije koje su došle mnogo poslije njega znaju za njegov doprinos.

Ali, primjetio bi i nešto što bi ga iznenadilo i razočaralo. Najveći vakif bi uočio koliko često funkcioneri naroda u zemlji u kojoj je nekada živio traže pomoć od drugih, i kada treba, ali i kada ne treba. Googlirajući malo tu zabrinjavajuću pojavu da vidi kada je to počelo i kako to uopšte objasniti, Gazi Husrev-beg bi se iznenadio koliko često se to dešava. Uočio bi da već dugi niz godina funkcioneri traže donacije za različite potrebe i to neosnovano često.

Vidio bi i da ima mnogo manifestacija gdje se on afirmativno spomene u gradu i zemlji gdje je nekada živio. Primjetio bi da manifestacije obogaćuju društveni i kulturni život ovog prostora, ali bi i stekao dojam da se, čim se završi jedna manifestacija, već najavi naredna. Nakon što bi prisustvovao na nekoliko takvih manifestacija, primijetio bi da manje-više isti ljudi manje-više istim publikama govore ono što znaju i oko čega se slažu. Zapitao bi se Gazi Husrev-beg gdje prestaje forma i ceremonija, a gdje i kada počinje suština.

Bio bi pozitivno iznenađen činjenicom da je Islamska zajednica izgradila 42 stambena objekta u Siriji i da se iz ove zemlje mogu pomoći i oni unesrećeni u drugim dijelovima svijeta. Prisjetio bi se vremena kada je i sam, 1531, a potom 1537. godine, slično učinio ostavljajući svoju imovinu koja mu više neće trebati generacijama koje tek dolaze.

Pitao bi Gazi Husrev-beg Ahmed Džezzar-pašu o njegovim utiscima nakon ove posjete. Džezzar-paša bi bio impresioniran što je opstao narod i zemlja koju je davno napustio kada je krenuo za Istanbul, Egipat i potom današnji Liban. Obišao bi glavne lokalitete značajne za odbranu Sarajeva i drugih gradova. Posjetio bi i saznao više o odbrani Mostara i drugih dijelova njegove rodne Hercegovine. Razgovarao bi s pripadnicima Armije RBiH i Bošnjacima koji su preživjeli genocid.

Sagledavajući nepovoljne regionalne i međunarodne okolnosti nakon sticanja nezavisnosti RBiH 1992. godine te posebno UN-ovog embarga na oružje i vojne nadmoći susjeda u tom vremenu, Džezzar-paša bi zaključio da je to zaista bilo čudo bosanskog otpora.

Ali, primijetio bi i nešto što bi ga iznenadilo i razočaralo. Čovjek koji je zaustavio Napoleona 1799. u Akki iznenadio bi se koliko često funkcioneri naroda kojem je pripadao očekuju i traže pomoć drugih u vremenima krize, a neki čak i misle da će ih stranci braniti u slučaju eskalacije.

Kako to, pitao bi se Džezzar-paša, da funkcioneri naroda koji je pružio otpor dvostrukoj agresiji prije malo više od tri decenije ulažu nadu u takvo nešto, kada dobro znaju kako je to izgledalo ranih 1990-ih? Googlirajući malo tu zabrinjavajuću pojavu da vidi kada je to počelo i kako to uopšte objasniti, Džezzar-paša bi se iznenadio koliko često se to dešava. Bilo bi iznenađujuće Džezzar-paši to oslanjanje na druge i prisjetio bi se vremena kada je u Akki organizovao odbranu i tada, u poznim godinama, porazio Napoleona. Zapitao bi se Džezzar-paša kako je moguće da današnji funkcioneri misle da su tvitovi evropskih činovnika o BiH uopšte vijest ili podrška, a on davno u Akki porazio njihovog najpoznatijeg generala.

I Gazi Husrev-beg i Ahmed Džezzar-paša bi zaključili da je impresivan opstanak njihovog naroda na ovim prostorima i da, uprkos nepovoljnim okolnostima, zemlja i narod bilježe rezultate. Ali bi obojici zasmetalo to oslanjanje na druge i traženje pomoći.

Nije Gazi Husrev-beg kontinuirano tražio pomoć od drugih da bi napravio rezultat. Već je svoj rezultat ostavio drugima. Nije se Ahmed Džezzar-paša oslanjao na pomoć drugih da opstane, već je sam organizovao svoj opstanak i porazio Napoleona.

(IIN Preporod)