Između Prvog amandmana i kraja slobodnog svijeta

U samo nekoliko mjeseci novog Trumpovog mandata, ostvarila se i bojazan da će, zapravo, sama demokratija u SAD-u biti pod snažnim udarom. To nije začudilo, jer je Trump, uz one koje je i oko sebe okupio, uvijek pokazivao izvjesne autokratske tendencije, bez obzira što se i sam uveliko referiše na demokratske tekovine SAD-a.

Međutim, i percepciju Trumpove autokratije moguće je posmatrati i u kontekstu kulturalnih ratova (woke i anti-woke). Ipak, činjenica je da su se Trumpovom reizboru za predsjednika SAD-a ponajviše obradovali političari desnog spektra širom svijeta.

Trumpov je ponovni izbor za predsjednika bilo znakovito posmatrati i u svjetlu prethodnog mandata Joe Bidena, posebno u odnosu na djelovanje u pogledu ruske agresije na Ukrajinu i izraelskog genocida nad Palestincima u Gazi. Biden, kao i brojni svjetski lideri, našao se na udarima kritika zbog podrške Izraelu i nesprečavanja genocida u Gazi. U kritikama američke vlasti poseban odjek su imali propalestinski protesti na univerzitetima širom SAD-a.

Trump je u svojoj kampanji vrlo jasno igrao na tu kartu isticavši da će on, u slučaju novog mandata, okončati ratove i sukobe. To mu je osiguralo izvjesnu podršku i onih koji su, ustvari, mogli očekivati da će se snaga njegove političke pesnice osjetiti u njihovim životima.

U već nagriženoj američkoj demokratiji i općem porastu politika desnice u svijetu, političaru poput Trumpa i nije bilo teško doći na vlast.

Pri tome je u mnogome pomognut narativom koji grade uglednici/biznismeni, a pri tome milijarderi, poput Elona Muska. U tom kulturalnom ratu protiv woke pokreta, što, svakako, recimo, predstavlja i zajednički sadržilac Trumpa i Muska, pojavljuje se - naravno nimalo čudno – paradoks: Zapravo, zagovornici slobode govora i američkog načina života podrivaju i ono što je ostalo od demokratije u SAD-u. Također, kada su posrijedi njihovi politički ili ekonomski interesi, tu slobodu je, svakako, nužno suzbiti. Pri tome se ne libe da zloupotrijebe institucije zemlje, zakone ili, pak – kažimo i to – kredibilitet vlastite zemlje, bez obzira na njegovu narušenost.

SAD klizi prema autoritarizmu

„Od kako je ponovo preuzeo predsjedničku funkciju, Donald Trump već predstavlja izazov za ustavni poredak Sjedinjenih Američkih Država. U sedmicama nakon preuzimanja dužnosti, Trump je pokrenuo lavinu izvršnih odluka koje nisu samo promijenile politiku, već su, u mnogim slučajevima, dovele u pitanje ključne principe savremene američke demokratije“, naglašeno je u istraživanju Bright Line Watch objavljenog u februaru, a koje ispituje nivo demokratije u SAD-u.

Između ostalog, proveli su istraživanje i među 520 političkih eksperata, kao i među 2.750 američkih građana. Na skali od 0 do 100 izmjeren je najniži nivo vrijednosti otkad vrše ovo istraživanje (2017): 55 prema ispitivanju eksperata i 53 prema ispitivanju javnosti. U novembru je, prema ispitivanju eksperata, ta vrijednost iznosila 67. Procjena stručnjaka je da će do 2027. godine ta vrijednost pasti i ispod 50. U najkraćem, zaključuje se da SAD klizi prema autoritarizmu.

Spomenimo i istraživanje V-Dem instituta pri Univerzitetu iz Goteborga, objavljeno u martu, čiji rezultati govore da se i dalje na globalnom nivou bilježi pad demokratije.

U 2024. godini 45 zemalja je pokazuje znakove autokratizacije, što je povećanje u odnosu na 12 zemalja prije 20 godina te 42 zemlje 2023. godine. Iz Instituta naglašavaju da na to nisu imune ni zemlje Sjeverne Amerike i Evrope. Najviše pogođena je sloboda izražavanja: sloboda medija, uznemiravanje novinara i sloboda javne rasprave.

– Sloboda izražavanja često je prva na udaru tokom procesa autokratizacije, a podaci pokazuju da je cenzura medija omiljeno oružje vlasti u borbi protiv demokratije u 45 zemalja koje se autokratiziraju. Uz to, polovina tih zemalja sve više koristi dezinformacije, plasirane od strane vlade, kako bi oblikovala javno mnijenje – kaže Staffano I. Lindberg iz Instituta V-Dem. 

Ipak, kako su naglasili, među dobrim vijestima je da je u 19 zemalja demokratski nivo porastao.

Izvještaj nije uzeo u obzir događaje s početka 2025. godine, ali su iz Instituta naglasili da aktuelna situacija u SAD-u daje „dodatno tamnu sliku“.

– Sjedinjene Američke Države sada se, čini se, kreću prema napuštanju demokratskog poretka pod predsjednikom Trumpom. Po mom mišljenju, posljedice toga su - i bit će - ogromne širom svijeta – zaključuje profesor Lindberg. 

Zatvaranje studenata i obračun s univerzitetima

Svoj najavljeni obračun s ilegalnim migrantima Trump je ubrzo počeo, no, u tom pohodu neće poštediti ni studente s važećim boravišnim dokumentima ili zelenom kartom, a koji su predvodili/učestvovali u propalestinskim protestima na američkim univerzitetima. I upravo je to jedan od indikatora poraza američke demokratije, koji se ne bi smio zanemariti.

Takva dva slučaja, koja su privukla pažnju svjetske javnosti, odjeknula su u martu kada su agenti priveli Mahmuda Halila i Rümeysu Öztürk. Riječ je o osobama s važećom dokumentacijom, nikada kažnjavanima. Mahmud je bio jedan od predvodnika propalestinski protesta na Univerzitetu Columbia, a Rümeysa je, između ostalog, svoju podršku iskazala kao koautorica članka u studentskom listu na Tufts Univerzitetu, gdje pohađa doktorske studije.

Mahmuda Halila su federalni imigracioni agenti uhapsili 8. marta u neposrednoj blizini njegovog stana, a s njim je bila i njegova supruga. Uhapšen je bez pokazanog naloga za hapšenje.

Ispostavilo se, nakon više od mjesec dana i Halilovog pritvora u Imigracionom centru u Louisiani, daleko od kuće, da naloga za hapšenje uopće i nije bilo. Nadao se da će biti oslobođen u vrijeme kada njegova žena bude porađala njihovo prvo dijete, no, to se nije desilo. Početkom aprila, imigracioni sudija je presudio da Halil može biti deportovan s obzirom da „prijeti vanjskoj politici“SAD-a. Halilovi advokati ističu da je upravo nepostojanje naloga za hapšenje razlog zbog čega bi trebao biti oslobođen.

„Ovo je, očito, još jedan očajnički pokušaj Trumpove administracije da opravda svoje nezakonito hapšenje i pritvor branioca ljudskih prava Mahmuda Halila, koji je sada, prema vladinom prešutnom priznanju, politički zatvorenik Sjedinjenih Država“, kazano je u jednom od saopćenja Mahmudovih advokata.

Inače, Halil ima zelenu kartu, a oženjen je američkom državljankom.

Rümeysa Öztürk je uhapšena 25. marta na ulici, također, u blizini mjesta boravka, pri polasku na iftar. Međutim, u tome je spriječilo šest maskiranih federalnih imigracionih agenata na ulici. U SAD-u boravi kao student doktorskih studija s F-1 vizom, koju su vlasti opozvale. Federalna sutkinja iz Massachusetsa blokirala je njenu deprotaciju dok sud utvrđuje da li ima nadležnost. Međutim nakon više od šest sedmica u pritvoru, puštena je uz kauciju 10. maja, nakon odluke federalnog sudije.

Polovinom aprila je uhapšen i Muhsin Mehdavi, još jedan student koji je učestvovao u propalestinskim protestima na Univerzitetu Columbia. Uhapšen je prilikom razgovora za dobijanje američkog državljanstva. Ipak, nakon dvije sedmice i odluke federalnog sudije, pušten je na slobodu uz kauciju.

Uz vijest o Halilovom pritvaranju, Marco Rubio je na svom X nalogu naglasio da će opozvati vize ili zelene karte „podržavaocima Hamasa u Americi, tako da mogu biti deportovani“. Nakon Halilovog hapšenja, Ured Nacionalne sigurnosti SAD-a također je na X-u objavio da je Mahmud uhapšen, što je dio podržavanja Trumpovih izvršnih naredbi „kojima se zabranjuje antisemitizam”, te dodaju da je “vodio aktivnosti povezane s Hamasom, organizacijom koja je označena kao teroristička”. Pored Mahmuda i Rümeyse, uhapšeno je još studenata.

Međutim, u većini slučajeva sudovi nisu presudili deportaciju. Znakovito je da Trumpova administracija naglašava da je predsjednik taj koji odlučuje o vanjskoj politici, a ne sud, koji, prema njima, nema prava na to, kako je to 14. aprila kazao sekretar Rubio.

U najkraćem, američka se administracija poziva na Akt o imigraciji i nacionalnosti iz 1952. godine. Zakon je u doba Hladnog rata bio usmjeren na borbu protiv komunističke ideologije. Konkretnije, Trumpova se administracija poziva na sekciju 237 (a)(4)(C) ovog akta, kojim se daje autoritet državnom sekretaru da deportuje strance u slučaju da imaju „razumski osnov za vjerovanje da bi njihovo prisustvo ili aktivnost potencijalno moglo imati štetne posljedice po vanjsku politiku Sjedinjenih država“.

Pravni stručnjaci su upozorili na proizvoljno tumačenje ovog zakona, odnosno, da pritvaranje Mahmuda narušava slobodu govora i u direktnoj je koliziji s Prvim amandmanom: „Kongres ne smije donijeti zakon kojim se utvrđuje religija ili zabranjuje njezino slobodno prakticiranje; ili ograničava sloboda govora ili medija; ili pravo naroda na mirno okupljanje i podnošenje peticija Vladi za rješavanje pritužbi“.

Ubrzo su došli na red i sami univerziteti, kojima su zamrznuti ogromni iznosi federalnog finansiranja: Harvard (oko 2,26 milijardi) dolara, Cornell (oko 1 milijarde), Northwestern (oko 790 miliona), Brown (oko 510 miliona) Columbia, koji je među prvim pogođenim ovom odlukom (oko 400 miliona), zatim Princetom (oko 210 miliona), Pennsylvania, 175 miliona (AP). I niz je drugih univerziteta pogođeno ovim restrikcijama.

Ovakve odluke Trumpova administracija pravda optužbama da univerziteti nisu dovoljno uradili na suzbijanju antisemitizma, posebno u kontekstu porpalestinskih protesta, zatim zbog provedbe programa za raznolikost, jednakost i inkluziju. Pojedini univerziteti su se odlučili na ispunjenje zahtjeva Vlade, međutim, drugi se opiru.

Univerzitet Columbia je među prvim bio na udaru, kao jedno od središta studentskih propalestinskih protesta. Općenito, upozorava se da se ovim odlukama vrši političko uplitanje u rad ovih institucija, narušavaju akademske slobode i autonomija univerziteta i, generalno, pravo na slobodu izražavanja. Osim toga, upozorava se, svakako, da će to u mnogome utjecati na istraživački razvoj univerziteta.

Harvard je prvi univerzitet koji se tužbom usprotivio Trumpovoj administraciji, a, zapravo, zamrznuta finansijska sredstva u slučaju ovog univerzitetu dosegla bi i 9 milijardi dolara. Osim toga, Vlada je najavila i ukidanje poreskog statusa Harvarda kao neprofitne institucije.

Rektor Alan Graber je u saopćenju istakao da je ovo zamrzavanje „nezakonito i iznad ovlasti Vlade“. Posebno je upozorio da će zmrzavanje sredstava utjecati na brojna istraživanja, posebno iz oblasti medicine.

Pored toga, osvrnuvši se na Vladino opravdanje da su odluke poduzete, jer Univerzitet nije adekvatno odgovorio na pojave antisemitizma, Graber je naglasio da je kao Jevrej i Amerikanac svjestan „opravdane brige zbog porasta antisemitizma“. Uz to, kako ističe, da bi mu se suprotstavili, „potrebni su razumijevanje, namjera i budnost“.

– Prije nego što poduzme kaznene mjere, zakon zahtijeva da se savezna vlada uključi u dijalog s nama o načinu na koji se borimo – i nastavit ćemo se boriti – protiv antisemitizma. Umjesto toga, zahtjevi iz pisma od 11. aprila pokušavaju nametnuti kontrolu nad tim koga zapošljavamo i šta predajemo – istakao je. 

Tom je prilikom najavio objavljivanje izvještaja radnih grupa za borbu protiv antisemitizma i antiizraelskih predrasuda te za borbu protiv antimuslimanske, antiarapske i antipalestinske pristrasnosti, osnovanih prošle godine.

Preplitanje interesa i narativa

Ostaje da se vidi koliko dugo i kakav će biti pritisak Trumpove administracije te da li će univerziteti popustiti i pristati na zahtjeve Prema viđenom, jasno je da je riječ o nastavku, kako kulturalnih ratova u SAD-u tako i gušenja propalestinske podrške koja je, zahvaljujući i studentskim protestima, bila snažno izražena u ovoj zemlji. S te strane, i ovaj slučaj se da raščlanjivati, ali se veoma snažno nameće pitanje proizraleskog utjecaja u svijetu. O tome smo ranije pisali u prethodnom periodu.

No, događaji u SAD-u zapravo su pokazatelj dalekosežnosti takvih utjecaja. Baš kao što je obostrano istaknuto snažno savezništvo SAD-a i Izraela, tako je prilično jasan i utjecaj izraleske propagande u SAD-u i, generalno, u svijetu. Međutim, čini se da se to ne percipira kao maligni utjecaji, naprimjer, Kine ili Rusije, pa čak ni u ovom slučaju, kada su na udaru pravo na slobodu govora, akademske slobode i sama perspektiva akademskog razvoja i naučnih istraživanja najprestižnijih svjetskih univerziteta. Štaviše, ne moramo govoriti o direktnom utjecaju na odluke Trumpove administracije, ali na primjerima iz prethodnih godinu i po, naprimjer, osvjedočili smo se koliko su najsnažnije svjetske demokratije, zapravo, pogođene takvim utjecajem, bilo da je riječ o proizvoljnom tumačenju antisemtizma, političkim i drugim uslovljavanjima ili nizu tradicionalnih i savremenih alata za uspostavljanje proizraelskog narativa.

Ipak, potrebno je ukazati da se postupci Trumpove administracije u značajnoj mjeri, ako ne i primarno, daju tumačiti kao širi okvir njegove političke metodologije i strategije u čijem središtu je, zapravo, moć, kontrola i novac.

I u ranijem i u aktuelnom mandatu Trump je pokazao da je i u političkom svijetu ostao snažan biznismen naviknut na poslovne dogovore, autoritativnog i beskompromisnog stava u pohodu na vlastite interese. Otuda ne iznenađuju njegovi politički potezi ni unutar ni izvan zemlje. U tom smislu, on ne mora biti vođen „višom idejom“, već, naprosto, prilično materijalizovanim interesom. S tim da se u spomenutom slučaju savršeno isprepliću takve vrste interesa s opštom društveno-političkom atmosferom.

U međuvremenu, dok čekamo na koji način će se američki univerziteti izboriti za svoja prava i da li će SAD zaista skliznuti u autokratiju, izraelska vlast, protiv čijeg genocidnog pohoda su svoj glas digli i američki studenti različitog porijekla, nastavlja ostvarivati političke i vojne ciljeve u Gazi i šire.

U vezi s tim, američki univerziteti će, vjerovatno, nastojati sačuvati svoj najuži interes, kako u odupiranju tako i u pristajanju na Vladine zahtjeve, ali budućnost slobode govora i, općenito, budućnost samog antiratnog i antizločinačkog povika je upitna. U SAD-u se to odvija ovako, u drugim zemljama, više ili manje demokratskim/autokratskim, drugačije. Ko prvi podigne zidine pred takvim naletom, učinit će dobro svijetu.

Za sad su to, uglavnom, oni najranjiviji u političkom, socijalnom i ekonomskom smislu. Stoga se mnogo očekuje od američke javnosti i političara, i to mnogo prije negoli se Trump odluči da zanegira i ovlasti sudova.

(Hasan Hasić/IIN Preporod)