Blagajska noć zikra i fikra

Piše: Nusret Abdibegović 

Nema sumnje da hercegovačka manifestacija "Dani mevluda i zikra", koju organizuju Mostarsko muftijstvo, Medžlis Islamske zajednice Mostar i Tarikatski centar Sarajevo, na kojoj učešće uzmu istaknuti alimi iz domovine i inostranstva, zauzima sve značajnije mjesto u životu bosanskohercegovačkih vjernika.

Svake godine se na ovu manifestaciju odazove veliki broj vjernika koji svojim fizičkim prisustvom i duhovnom snagom utisnu stope tevhidskog koračanja u vremenu i prostoru. Nema sumnje da prirodna raskoš okoliša i historijsko bogatstvo tog kraja budi i jača svijest stanovnika Bosne i Hercegovine o njihovoj lijepoj domovini.

Podne-namaz, mevludski program, ilahije, kaside i vazu-nasihat, bit će propraćeni velikim brojem domaćeg stanovništva i onih koji će doći u Blagaj zbog mevluda, tekije, dove a i zbog lijepog grada Mostara koji je dragulj u kruni mape bosanskog turizma.

Ovom prilikom se želimo osvrnuti i ukazati na blagodat noći uoči samog mevluda.

Volio bih kada bi o njoj svi razmišljali i kada bi u narodu živjela i saživjela kao "Blagajska noć zikra i fikra".

Zikr je slavljenje i veličanje Allaha, ustvari, to je čišćenje, poliranje i skidanje natruha pohlepe, materijalizma, zavisti, mržnje, griješenja iz komora srca. U ovom slučaju, jednako mislim na fizičko i duhovno srce. Ono je stvoreno za vjeru i ljubav. Istinska i izvorna ljubav je Allah, sve ostale ljubavi su pretkomorne, da ne kažem, predinfarktne.

Blagajsko polje je po blagorodnosti i plodovima, "mivi (voću) koju daje", misirsko polje. Egipat, Misir je između ostalog prepoznatljiv po faraonskoj vladavini i graditeljstvu te Jusufovskoj iskrenoj vjeri, predanju Bogu i pravednom raspolaganju i upravljanju općim dobrima, finansijama. Kad se ide u Blagaj, sve ovisi o tome kome se ide u pohode i u koga se gleda i zagleda.

Nijet  je važan, ali sve ovisi o opažanju i percepciji. Kur'an kazuje, a on time i opominje. Po svom vremenskom objavljivanju, spuštanju, ima vrijednosni sud početka i kraja Objave. Zato ostaje kao posljednja Objava da kazuje, usmjerava, kanališe i označava vjernikov životni hod. Ta metoda slijeđenja je najraširenija vrsta slijeđenja Objave.

No, priroda je Objava koja govori. Nju treba čuti, razumjeti i na njoj se treba inspirisati i zadržati. Iz  razloga potrebe za meditacijom i stapanja s Objavom, u prirodu se izlazi i odlazi. Tamo treba čuti govor prirode, žubor vode, glas cvrkuta ptice, pojavljivanje namrgođenog oblaka, raspjevani glas vjetra, promjenu godišnjih doba, smjenu dana i noći, vidjeti i osjetiti kapi kiše.

Kao Božiji dar, za onoga ko ga razumije, majska kiša je izdašnija od svih carskih i kraljevskih hazni. Kiša je ajet, znak Božije moći stvaranja i oživljavanja. Kapi kiše oživljavaju zamrlu zemlju, kao što riječi zikra zaustavljaju sunovrat, poniranje čovjeka, osvjetljavajući mu zamrlo srce i tamnu stranu. Kako razumjeti ulogu sove kojoj je tama svjetlo i ulogu čovjeka kojem je svjetlo dana tama.

Čovjekovo svjetlo dolazi iznutra. Niti slušamo kazivanje Kur'ana, kao najlakši vid pamćenja, mada nam ga vazda neko kazuje, niti se trudimo da razumjevamo govor prirode, kao žive Objave. Priroda nas okružuje kao kontinuirano sjećanje i podsjećanje na moć Božijeg stvaranja i oživljavanja.

Kur'an nam kazuje, dok priroda neumorno govori i ponavlja, a čovjek, ima li razuma, volje i snage da sluša, gleda i sve opaža. Da ne bi putovanje do Blagaja bilo zbog zaustavljanja u Jablanici, sjedimo, smjestimo se u hlad Blagajske tekije i pripremimo se za duhovnu gozbu okrijepe.

Voda ispod stijene, tu pored nas, je samo jasna slika (ajet) prolaznosti i nezaustavljivosti tokova života. Noćno svjetlo ibadeta čovjeku može biti sovina svjetlost, koja mu biva moćna snaga da se vidi i osjeti iznutra i opaža jače oko sebe, da vidi gdje je i kamo ide. Zaronimo u dubine naših duša, natopimo ih i osvijetlimo ih zikrom i fikrom. Bog je Milosnik. Ponovimo davno izgovorene riječi duhovnjaka i ašika: "Bože, moji grijesi su kao najveća brda, a tvoja Milost je prostrana i doseže do Neba".

(Preporod.info)