Čupanje panjeva

Piše: Mustafa Bećirović

Jučer sam bio do zuba naoružan: sjekira, krampa, lopata, testera, macola, ašov i trnokop. Bivši vlasnik kuće je u bašti porezao sve voćke, otišao i promijenio „bosanski svijet“, a nije kako treba ni zakoračio u "novi svijet", stoljećima stvaran na tuđoj nesreći i nasilju, kad iznenada preseli na onaj svijet.

Iščupao sam deset panjeva, onih čiji su korijeni i žile istruhli, i poredao ih jedan pored drugog. Ostalo je još pet panjeva kojima obična ljudska snaga ne može ništa.

Naumpao mi je ajet iz sure El-Munafikun:

...oni su kao trupci poslagani...

Ili je možda primjereniji ajet iz sure Ibrahim:

Ružna riječ, ona je poput ružnog drveta iščupanog iz zemlje, tako da ni na koji način ne može opstati.

Ovom pokojnom vlasniku je neko rekao ružnu riječ o Bosni i bosanskom svijetu i ta ružna riječ, koju je poslušao i prihvatio, iščupala ga je iz života, iz svijeta u kojem je imao sve: kuću, baštu, voće, posao, ženu, djecu i komšiluk.

Čitao sam negdje ili slušao jednu mudru riječ o stablu, granama, lišću i korijenu. Jedan mudrac je kazivao da se čovjek u svojoj životnoj borbi ne može osloniti na svijet ili narod. To je mnoštvo, kao što je mnoštvo lišća na granama. Lišće je privremeno – bude  ljeti zeleno, lijepo, odmor za oči, hlad i užitak za težaka i putnika, a potom se osuši, zdrobi u krhotine koje vjetar raznese.

Većina njegovih prijatelja s kojima se druži, zabavlja i posluje su samo grane koje ne mogu izdržati prekomjerni teret. Ako se na njih osloniš svom težinom, bez mjere i opreza, one će se slomiti i zajedno ćeš s njima doživjeti težak i veliki pad.

Čvrsto stablo drže korijeni i žile. Kada se lišće osuši i grane polome, stablo, iako ogoljeno, održi korijen. Nekada ga oluje i snažni vjetrovi saviju do zemlje, a ono se potom povrati i uspravi. To je odnos čovjeka i sudbine.

Sjetih se da sam prošle godine, u vrijeme džume, u haremu Begove džamije gledao u stogodišnju lipu i dvanaest velikih žila koje je čvrsto drže.

Dok sam posmatrao iščupane panjeve i razmišljao koliko su duboki korijeni našeg naroda, kojem gospodari nasilje, a uspijevaju svakih pola stoljeća polomiti grane i osušiti lišće, zove prijatelj iz dijasapore i kaže:

„Ti si s audiosnimkom prijevoda Kur'ana i instaliranjem na YouTube obezbijedio mjesto u Džennetu, pa molim te – upitaj tamo: 'Gdje je Muhamed?'“

Meni naumpade naš doktor Karić, kad sam mu prije nekoliko godina rekao da objavljujem Sabrana djela Nerkeza Smajlagića i da to puno košta, ne bi li me kome preporučio za donaciju, a on će, kao iz topa:

„Bemuste, moj dragi, radujem se – i imaš moju punu moralnu podršku.“

Često se toga sjetim i nasmijem, te rekoh Muhamedu:

„Imat ćeš moju punu moralnu podršku.“

(Preporod.info)