Hudejbijja: ko prepozna promjene, oblikuje budućnost

Piše: Senad Hevešević

Političko-diplomatska aktivnost formativnog perioda islama, tj. u vrijeme Muhammeda, a. s., određena je civilizacijskim duhom četiri događaja: Ugovor na Akabi, Medinska povelja, Ugovor na Hudejbijji i Oslobođenje Mekke.

Svaki od ovih događaja sadrži brojne dvojbe, ali Ugovor na Hudejbijji ističe se kao događaj koji se izdvaja po svojoj složenosti i unutrašnjoj napetosti. Tokom šeste godine po Hidžri, Muhammed, a. s., i ashabi dolaze iz Medine kako bi obavili umru, ali ih Kurejšije zaustavljaju i prisiljavaju na pregovore.

Rezultat je desetogodišnji mirovni sporazum čije su pojedine odredbe – poput one da se muslimani te godine moraju vratiti bez obavljene umre – djelovale ponižavajuće i nepravedno.

Činilo se kao da se snaga islama povukla pred političkom dominacijom plemena Kurejš, da se pregovaralo s pozicije slabosti i da su napravljeni ustupci na račun principa.

Omer ibn Hattab, r. a., tada utjelovljuje glas vjernika koji čezne za pravdom koja je trenutna, jasna i bez kompromisa.

Vremenom se pokazalo da je Hudejbijja bila takmičenje u dalekovidnosti i strateškoj pronicljivosti – ko razumije širu sliku, ko vidi dalje od trenutka.

Izaslanici i pregovarači u ime Kurejšija propustili su vidjeti koliko se njihov svijet mijenja i postavljali su potcjenjivačka pitanja u kojima su izražavali sumnju u to da muslimansko društvo sadrži vrijednost.

Nije im bilo jasno kako je moguće da pripadnici različitih plemena, ujedinjeni vjerom, mogu tvoriti čvrstu zajednicu i donijeti boljitak svijetu. Najjednostavnije rečeno: predvodnici plemena Kurejš uopće nisu razumjeli promjene koje su se događale pred njihovim očima, postavljali su pitanja s visine, a temelji svijeta su se mijenjali pod njima.

Posljedica tog nerazumijevanja bio je gubitak utjecaja i povjerenja, dok su se novi akteri nametnuli kao nosioci narativa. Onaj ko ne razumije promjene, vremenom bude nadjačan – ne uvijek silom, nego propuštanjem prilike da djeluje u skladu s vremenom.

Temeljna osobina današnjeg svijeta jeste to što stari obrasci više ne vrijede, a novi su još uvijek nejasni i neuhvatljivi. U takvim vremenima, strateška priprema i promišljeno djelovanje postaju ključni za navigaciju kroz neizvjesnost.

Kako li je samo teško bilo djelovati Muhammedu, a. s., u ovom trenutku visokih očekivanja, a njegov put djelovanja nije bio put u skladu s očekivanjima široke mase!

Omer, r. a., pita: "Zar ti nisi Allahov poslanik? Zar nismo mi na Istini, a oni u zabludi?", a Muhammed, a. s., mu je odgovorio: "Ja sam Allahov poslanik, nisam Mu neposlušan i On će mi pobjedu dati". 

Ove riječi Muhammeda, a. s., nisu izraz naivne i slijepe vjere, već su izraz čvrstog oslonca u moralnim načelima koji su muslimansku zajednicu doveli do Hudejbijje.

Ovdje se radi o ljudima u šestoj godini poslije Hidžre. Oni su sebe i društvo izgradili kroz mekkanski period objave, a zatim pristupili izgradnji medinske zajednice na načelima Ugovora na Akabi i načelima Medinske povelje.

To medinsko društvo je sačuvano vrhovnim iskušenjem Bitke na Bedru. Ti ljudi su uzeli pouke iz grešaka Bitke na Uhudu i imali na umu izazove Bitke na Hendeku. Uz navedene i brojne druge događaje, moralna načela Kur'ana su izvor pouzdanja za Muhammeda, a. s.

Upravo zato je Hudejbijja lekcija – ne samo o diplomatiji već i o duhovnoj zrelosti da se podnese ono što izgleda kao korak unazad, a zapravo vodi ka još čvršćem temelju.

Danas, u svijetu brzih reakcija, brzih sudova i sve plićih analiza, Hudejbijja se doima kao zaboravljena vrlina.

Ko još ima strpljenja za tišinu kada svi viču?

No, kao i tada, oni koji ne razumiju promjene pred sobom, riskiraju da se zatvore u obrasce prošlosti, nesposobni da vide budućnost čak i kad im se primakne. U toj situaciji, ko bi imao vremena govoriti o važnosti unutarnje kohezije? A upravo je očuvanje unutarnje kohezije ashaba bio prvi korak Muhammeda, a. s., u izuzetno emotivno zahtjevnoj situaciji.

Ashabi, čak ni nakon tri poziva Muhammeda, a. s,. nisu ustali da prinesu svoje kurbane nakon što je sklopljen Ugovor na Hudejbijji. Po savjetu Ummu Seleme, r. a., Muhammed, a. s., izlazi i uzima svoj kurban, ličnim primjerom pokazuje šta se treba činiti. On pokazuje da je najvažnije sačuvati unutarnju koheziju, čak i kad to nije lahko, zbog izazovnog emocionalnog stanja.

Hudejbijja nas uči da postoji vrsta pobjede koja se ne slavi povicima, već strategijom. To je pobjeda onih koji vide dalje od trenutka. U vremenu kada se traže brzi odgovori i jasne strane, možda je najveći izazov ostati uz ono što izgleda nejasno, ali je istinito, dugoročno i najčvršćih temelja. Neophodno je tražiti ovu vrstu zrelosti od svih utjecajnih društvenih faktora. To je nešto što svako od nas može tražiti od odgovornih ljudi.

Na kraju, neizbježno je spomenuti da je Muhammedu, a. s., na povratku s Hudejbijje, objavljen dio Kur'ana koji mu je bio draži od cijeloga svijeta.

Direktan plod Hudejbijje su ajeti koji počinju riječima: Mi smo ti, doista, podarili jasnu pobjedu (Feth, 1).

Temelji pobjede su postavljeni, pobjeda je već ostvarena, samo je preostalo da se stvari odvijaju onako kako su strateški pripremljene.

(Preporod.info)