Državu stvaraju, grade i čuvaju ljudi

Piše: Enver Išerić

Bosna i Hercegovina je u periodu agresije 1992–1995. godine bila izložena najbrutalnijem ubijanju i progonu njenog stanovništva.

Najviše stradalih u napadu na našu državu bilo je u bošnjačkom narodu. Nad njima su vršeni neviđeni ratni zločini. Nad njima je izvršen genocid. Za njih je otvoreno stotine logora. Bošnjaci su držani u najmasovnijim logorima koji su poznati u svijetu. Sarajevo je bilo najveći koncentracioni logor u kojem su civili ubijani iz zadovoljstva.

O tome govori više od 11.500 ubijenih njegovih građana, a od toga 1.601 dijete. Bio je to klasični genocid koji nije presuđen pred međunarodnim sudovima. Na području cijele države otvoreno je oko 750 masovnih grobnica, kako bi se prikrili počinjeni zločini. Sve se to dešavalo samo zbog jednog cilja; ubijanje i raseljavanje što većeg broja Bošnjaka kako bi se sveli na broj koji u ukupnom sastavu stanovništva neće predstavljati nikakav značajan politički faktor i, na kraju, podjela Bosne i Hercegovine po već postignutom sporazumu Miloševića i Tuđmana.

U zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenica počinjen je genocid. Potvrdili su to i međunarodni sudovi i Generalna skupština Ujedinjenih nacija.

Pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Američkih Država zaustavljena je agresija i zaključen Dejtonski mirovni sporazum. Taj Sporazum, odnosno, njegovi pokrovitelji, imali su plemenite namjere. Zaustaviti ubijanje. Ali, u taj isti Sporazum ugradili su mehanizme blokada rada državnih institucija. I sve je nekako, i pored tih mehanizama blokada, funkcioniralo, dok je međunarodna zajednica budno pratila implementaciju tog Sporazuma i dok je visoki predstavnik sankcionirao političare koji su pokušavali zloupotrebaljavati mehanizme blokada i koji su kršili i Ustav Bosne i Hercegovine i cjelokupan Dejtonski mirovni sporazum.

Kako je slabila pažnja međunarodne zajednice, proporcionalno tome jačale su separatističke i antidržavne snage.

U takvim okolnostima, bošnjački političari su s političkim strankama koje su predvodile te antidržavne aktivnosti sklapali koalicione sporazume i dijelili vlast. Bilo je to razumljivo, jer su te političke stranke postizale izborne rezultate koji su ih "preporučivali za partnere".

Međutim, Bošnjaci su bili toliko nemarni za državu i njene institucije da su udovoljavali skoro svim zahtjevima političkih stranaka s kojima su bili u koalicijama. Međutim, SNSD i HDZ Bosne i Hercegovine, stranke s najdužim periodom učešća u vlasti, bile su nezajažljive i uvijek su tražile više. Uslovljavali su i postavljali ultimatume.

A, Bošnjaci?

Bošnjaci su velikodušno udovoljavali skoro svakom zahtjevu. Uveden je princip rotacije na mjestu predsjedavajućeg Vijeća ministara. Uveden je paritet u Vijeću ministara. A i jedno i drugo nije dejtonsko rješenje. Godine 2016. uveden je sistem koordinacije za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji, s 36 radnih grupa i preko 1700 članova, čime je obesmišljena ulogu Ustavom i zakonima predviđenih državnih organa u tom procesu važnom za državu.

Vršili su raspodjelu ključnih pozicija u državnim organima i agencijama za provođenje zakona suprotno Ustavu, koji propisuje: "Funkcioneri imenovani na položaje u institucijama Bosne i Hercegovine, u pravilu, odražavaju sastav naroda Bosne i Hercegovine", a na štetu Bošnjaka. Pristali su na raspodjelu prihoda od PDV-a na štetu Federacije, a u koristi Republike srpske. Predali su ministarstvo pravde i ministarstvo finansija i na državnom nivou i na nivou Federacije Bosne i Hercegovine HDZ-u Bosne i Hercegovine. Uspostavili su ustavni običaj da predsjednik Federacije uvijek bude Hrvat, a predsjednik Vlade Bošnjak. Skoro je ustaljena praksa da određenim ministarstvima rukovode Bošnjaci, a nekim drugim Hrvati i Srbi. Tako su i organi uprave pretvoreni u stranački i plijen određenog naroda.

Kadrovska politika je dovedena do nepodnošljive tačke, koja je prijetila, ne samo funkcioniranju, već i opstanku države. Na ministarske pozicije su postavljani ljudi koji vrlo često nisu imali nikakvog dodira s pitanjima koja treba da rješava organ kojim rukovode. Neki su godinama mijenjali ministarske stolice i parlamentarne klupe.

Ljekari su imenovani za predsjednike i članove Komisije za ustavna pitanja. Jedan od bivših ministara u državnoj vladi hvalio se da mu je iz četverogodišnjeg mandata najupečatljivija ostala vožnja gradovima susjednih država pod uključenim rotacijama.

Funkcioniranje države i vladavina prava velikom broju njih je bila jednačina s više nepoznatih. Njihovi lični interesi bili su prioritet. A Platon, grčki filozof (427–347. p.n.e.) koji se smatra jednom od najznajnijih ličnosti zapadne civilizacije, u svom djelu Država, zastupao je stajalište da državom trebaju upravljati najmudriji (najpametniji), a ne najbogatiji i najlukaviji. Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: Allah vam naređuje da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite! Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi (En-Nisa’, 58). Ova naredba je toliko značajna za cijelo čovječanstvo da je s njenim neizvršavanjem povezan i nastanak Sudnjeg dana.

Nasuprot ovim stavovima i naredbi, danas na sceni imamo političare koji izjavljuju da "u politici nekada moraš slagati i prevariti".

O katastrofalnim zakonskim rješenjima da i ne govorimo. Sjetimo se samo ukidanja P2 obrasca, kojim je bilo omogućeno izbjeglim i raseljenim licima da glasaju u mjestu iz kojeg su protjerani. Sjetimo se i Zakona o prebivalištu kojim je onemogućeno, zbog strogih uslova, da se ta lica prijave na svoje ranije adrese.

Zašto smo bili tako nemarni prema povratnicima u entitet RS i njihovom pravu na liječenje u Federaciji?

Šta nas je to sprečavalo da najbolje studente zapošljavamo u najvažnije institucije i da tako spriječimo njihov odlazak iz države? Zar nismo mogli osnovati ministarstvo za dijasporu i pojačati vezu države s Bosancima u svijetu? Da li je ikome od nas pocrvenio obraz zbog katastrofalnog materijalnog položaja penzionera i zbog odnosa najniže i najviše plate koji je 1:10.

Velika je lista pitanja koja nismo riješili, a još veća lista pitanja koja smo rješavali na pogrešan način. Uz sve to, Bošnjaci su otvorili nekoliko borbi i međusobnih političkih ratova, a sve zbog pozicija u vlasti koje nose visok stepen privilegija i skoro nikakvu odgovornost. Svojim koalicionim partnerima tolerisali su djelovanja koja su suprotna i Ustavu i Dejtonskom mirovnom sporazumu. Podnosili su Bošnjaci zahtjeve za ocjenu ustavnosti zakona koji ruše pravni poredak. Ali, presude Ustavnog suda se nisu provodile. Danas je sve došlo na naplatu.

Napad na ustavni poredak i napad na državu doživio je svoj vrhunac.

Milorad Dodik, koji je osuđen zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika, više se ne odaziva na pozive Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine. Četrdeset dana agencije za provođenje zakona nisu u stanju izvršiti nalog za njegovo privođenje. Da li to govori u prilog tvrdnji Milorada Dodika da država Bosna i Hercegovina ne postoji?

Jer, država postoji ako postoji njen suverenitet. A suverenitet države postoji ako je vlast države najveća na njenoj teritoriji. A, ako je državna vlast najveća na svojoj teritoriji, onda nikome ne bi palo na pamet da postavlja pitanje rizika hapšenja lica koja ruše ustavni poredak Bosne i Hercegovine, već bi ta lica bila uhapšena i privedena pravdi po hitnom i kratkom postupku. Suverenitet države mora postojati bez obzira na različite političke borbe različitih društvenih grupa u državi. Suverenost i vladavina prava su konstitutivni elementi države. Državna vlast mora biti suverena u donošenju i primjeni zakona. A zakoni se moraju odnositi i pravedno primjenjivati na sve njene institucije i građane.

Ovaj težak napad na ustavni poredak naše države upućuje nas na zaključak da se moramo probuditi, redefinisati naše stavove i konačno se osvijestiti. Kako je moguće da Trojka (SDP, NIP i NS), koja je u vlasti na nivou države, nije definirala sve poteze i postupke prije nego što su obznanili da prekidaju koaliciju sa SNSD-om? Da li su oni uopšte računali na neraskidivu vezu Dodika i Čovića?

Da li je njima situacija malo jasnija nakon nedavne posjete Plenkovića, premijera Hrvatske, HDZ-u Bosne i Hercegovine (7. aprila 2025), nakon čega je izjavio da Hrvatska neće uvoditi sankcije Dodiku i dodao: "Mi, s te strane, želimo slati umirujuće poruke, poruke koje će ohrabrivati  dijalog i vraćati stvari na pravo mjesto. A, pravo mjesto znači da se među političkim strankama i institucijama Bosne i Hercegovine nalaze rješenja za budućnost zemlje".

Tako će se, po njegovim uputama, ponašati i Dragan Čović. Oni predlažu da se rješenja za budućnost države traže s njenim rušiteljima. Traže da se s njima pregovara o ukidanju i Suda i Tužilaštva i ko  zna kojih još institucija Bosne i Hercegovine. Čović je, koristeći napad na državu od strane Milorada Dodika, postavio novi ultimatum Trojki: položite prvi test i usvojite Izborni zakon kako mi tražimo. Poslije toga ćemo pregovarati s našim partnerom Dodikom, kako bismo ukinuli suverenitet države na području entiteta RS, u zamjenu za njegovo odustajanje od donošenja formalne odluke o otcjepljenju tog entiteta i proglašenja nezavisnosti.

Bošnjačke stranke, kao i one koje se ne smatraju bošnjačim strankama (SDP, Naša stranka i druge "građanske stranke"), vode potpuno neodgovornu i suicidnu politiku.

I to, ne samo za svoje stranke nego i za državu Bosnu i Hercegovinu. To je tako očigledno! Samo to niko od njih neće priznati. Možda toga nisu ni svjesni!?

Da su svjesni te činjenice i stanja u kojem se nalazimo, preispitali bi partnerski odnos, ne samo sa SNSD-om već i s HDZ-om Bosne i Hercegovine, a potom formirali zajednički front za odbranu države.

Taj front se ne stvara iz vaše ljubavi prema državi i vaših korektnih međusobnih  odnosa. To je front koji morate stvoriti iz nužde. Jer bez toga neće biti ni države ni vas samih.

 (Preporod.info)