Dužnost je koristiti silu da bi se zlo obuzdalo

Piše: Ekrem Tucaković

U Bosni i Hercegovini aktivirano je institucionalno zlo koje osvaja i razjeda javni prostor i društvene institucije putem političkog djelovanja Milorada Dodika i njegovih sljedbenika. Moguće posljedice su nesagledive, a patnje i stradanja izvjesni. Dakako, ako mu se dopusti da potpuno ovlada javnom scenom.

Zlo se samo od sebe nikada ne povlači i ne nestaje. To je njegova temeljna karakteristika. Ono se mora vanjskim aktivnostima spriječiti i izolirati. Doduše, najbolje je ne približavati se zlu i ne uključivati ga u društveni život. Ne dati mu priliku da se razvije.

Kur'an govori da je distanciranost najbolja prevencije za neke grijehe (kao što je blud). Dakle, da im se uopće ne približava. Jer, poput vatre, približavanje i blizina zlu čini ranjivim i zlu podložnim blisko okruženje.

Vremenom, bez nadzora i kontrole, zlo raste i buja.

Norveški filozof Laš Fr. H. Svensen, autor knjige "Filozofija zla" (Geopoetika, Beograd, 2006), tvrdi da "zlo uglavnom ulazi na mala vrata", potkrepljujući to činjenicom da većina najužasnijih genocida nije počela tako ekstremno, ali je ubrzo zadobila enormne proporcije zato što nije naišla ni na kakav otpor.

Stoga, on insistira na dužnosti da se poduzmu koraci da se zlo spriječi, smatrajući to moralnom obavezom, u suprotnom pojedinac i društvo postaju moralni saučesnici u zlu. "Mi koji živimo u demokratijama, imamo obavezu da prijavimo zločin. U demokratskoj državi je onaj ko šuti saučesnik – onaj ko ima priliku da protestuje javno, ali to ne učini, saučesnik je samim tim što ne protestuje."

Štaviše, on smatra da su SAD i niz drugih država izbjegle da 90-ih godina događaje u Bosni ili Ruandi nazovu genocidom, prvenstveno zato što bi u tom slučaju "prihvatili moralne, političke i pravne obaveze da se umješaju" protiv zla.

Poduzimanje agresivnih i nasilnih mjera protiv naraslog zla postaje neminovnost, pa Svensen naglašava da međunarodna zajednica mora angažirati i slati vojne snage kada to zahtijeva situacija, radi suprotstavljanja zlu "kako se ne bi ponovila Srebrenica iz 1995, kada su snage UN-a ostale pasivne i bile svjedoci ubistva 7.000-8.000 muškaraca i dječaka i deportacije 23.000 žena, djece i starih." Također, on dodaje: "Ne možemo ostati neutralni u odnosu na takav masakr i moramo biti spremni na to da vojnici mogu poginuti u pokušaju da spriječe takva nedjela. Čisto neintervencionistička linija podrazumijeva da dopuštamo da se zlo razvija neometano."

Prema autorovom stavu, kršenje ljudskih prava treba da podrazumijeva osudu, u ozbiljnijim slučajevima sankcije, a u najtežim slučajevima intervencije.

U Bosni i Hercegovini svi su dužni, bez izuzetka i kalkulacija, aktivno i potpuno angažirano suprotstaviti se zlu i međusobno sarađivati u tom poduhvatu. Međutim, to je obaveza i svih drugih faktora i pojedinaca izvan Bosne i Hercegovine, inače rizikuju da postanu, u najmanju ruku, moralni saučesnici zla. Šutnja i nečinjenje je zauzimanje strane zla. Stoga je moralno neprihvatljiv stav visoke predstavnice EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaje Kallas, izrečen u Briselu tokom susreta s ministrom vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedinom Konakovićem, da, kako su je citirali mediji: "Evropska unija nije spremna koristiti EUFOR-ove trupe za hapšenje Milorada Dodika. Nismo spremni rizikovati živote naših vojnika."

Nema sumnje, svi su dužni boriti se protiv zla. Oni koji imaju najviše resursa imaju i najveću odgovornost. Inače, zlo će nadvladati i neometano se razvijati.

U religijskim tekstovima postoje brojne slike i opisi uništavanja čitavih zajednica i društvenih grupa pošto su svaku mjeru i granicu u zlu prevršili. Nakon što su nepovratno moralno posrnuli i u zlo ogrezli, pojedinci i narodi ignorirali su sva druga objašnjenja i upozorenja, te je Bog posegnuo za radikalnim mjerama, tj. uništenjem cijelih naroda.

Sredstva kažnjavanja bila su različita: vjetar i kiša, poplava, strašan zvuk i dr. Tim kaznenim mjerama uspostavljani su uvjeti za dolazak nove ili druge generacije, drugih ljudi i zajednica koji bi živjeli u miru i dobru.

Koketiranje i udobroljavanje, konsultacije i dijalog sa zlom prije nisu bile, a nisu ni danas, adekvatne mjere.

Zlo se mora lokalizirati i izvlastiti, oduzeti mu se sredstva da svoju zlu ideologiju širi i nameće društvu. Naravno, u tome je vrijeme veoma bitan faktor. Oklijevanje ne ide u prilog. Jer, zlo ne oklijeva, nego zauzima nove prostore i, uništavajući prepreke, utvrđuje svoje pozicije.

(Preporod.info)