Novac ne rađa djecu: Prava istina o natalitetu

Piše: Senaid Zajimović

Jutros rano na sehuru pročitao sam tekst na Klixu (20.03.2025.) o padu nataliteta i mjerama koje se poduzimaju u Tuzlanskom kantonu kako bi se zaustavio ovaj zabrinjavajući trend. Odlučio sam napisati svoj osvrt o ovoj važnoj temi.

Demografska kriza u Bosni i Hercegovini nije novost, ali njen intenzitet postaje sve izraženiji. Svake godine gubimo dio stanovništva kroz migracije, a istovremeno, broj novorođenih beba se smanjuje alarmantnom brzinom. Tuzlanski kanton, kao i ostatak zemlje, bilježi negativan prirodni priraštaj, što predstavlja ozbiljan socioekonomski izazov.

Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u 2024. godini u Federaciji Bosne i Hercegovine rođeno je 15.375 djece, dok je umrlo 20.195 osoba, što rezultira negativnim prirodnim priraštajem od 4.820.

S obzirom na ovakve podatke, postavlja se pitanje – da li su mjere koje vlasti preduzimaju dovoljne da preokrenu ovaj zabrinjavajući trend?

Jednokratne naknade – lijep poklon, ali ne rješenje

Odluka Vlade Tuzlanskog kantona da za treće i svako naredno dijete rođeno u 2025. godini dodijeli jednokratnu pomoć od 1.500 KM može se posmatrati kao pokušaj stimulacije nataliteta. Međutim, postavlja se pitanje koliko je ova mjera zaista efikasna? Ne vjerujem da će 1.500 KM motivisati ženu da rodi. Iako finansijski podsticaji nisu loša ideja, njihova učinkovitost je upitna.

Da su ekonomski faktori ključni, bogate zemlje ne bi imale problem s niskim natalitetom. Međutim, vidimo da i u njima broj novorođenih opada, dok se u siromašnijim zemljama bilježi znatno veći prirodni priraštaj. Dakle, nije novac taj koji motiviše ljude da imaju djecu, već kultura, vrijednosti i način života.

Ekonomska nesigurnost – uključujući stambenu situaciju, nestabilno tržište rada i nedostatak podrške za roditelje – igra određenu ulogu u padu nataliteta, ali nije ključni uzrok. Mladi ljudi odlaze u inostranstvo u potrazi za boljim uslovima života, dok oni koji ostaju nailaze na izazove poput niskih primanja, skupih stanova i nesigurnih poslova.

Ipak, činjenica da i ekonomski razvijene zemlje bilježe pad nataliteta ukazuje na to da finansijska sigurnost nije presudan faktor. Pitanje nataliteta mnogo je kompleksnije i uključuje društvene vrijednosti, stavove prema roditeljstvu i braku, te promjene u načinu života.

Stoga, jednokratna novčana pomoć može biti korisna, ali ni izbliza dovoljna da dugoročno riješi ovaj problem. Ona može biti simboličan gest vlasti prema novorođenčetu, slično tradicionalnom daru koji naš narod naziva 'na čelo'.

Sebičnost modernog čovjeka i strah od braka – bježanje od odgovornosti

Pored ekonomskih faktora, jedan od glavnih uzroka pada nataliteta jeste i promjena društvenih vrijednosti. Moderni čovjek postaje sve više okrenut sebi, želeći da sva bogatstva i životne privilegije zadrži za sebe. Karijera, materijalna sigurnost i osobni komfor postaju prioritet, dok se roditeljstvo često odlaže ili potpuno izbjegava. Ovakav način razmišljanja doveo je do smanjenja broja djece u porodicama, a samim tim i do demografskog pada.

Također, pomjeranje granice zasnivanja braka, kao i izbjegavanje braka zbog, navodno, mnogih neuspjelih brakova u našem okruženju i loših primjera u našim porodicama, dodatno doprinosi ovom problemu. Sve su to izgovori koji prikrivaju strah od odgovornosti i obaveza koje brak nosi.

Mladi danas zaboravljaju da svaki brak ima svoju vlastitu nafaku, svoju vlastitu životnu putanju i svoju vlastitu priliku da ga oblikuju kako oni žele. Nijedan brak nije unaprijed osuđen na neuspjeh, niti se iskustva drugih moraju ponavljati. Zašto bi nečije loše bračno iskustvo unaprijed određivalo sudbinu drugih? Svaki brak je jedinstvena priča koju supružnici sami pišu, i ne postoji pravilo po kojem bi neuspjesi iz prošlosti morali biti prepreka budućnosti.

Ako su naši preci, uz sve izazove koje su imali – ratove, siromaštvo, nesigurnost – imali hrabrosti da osnuju porodice i da se ne boje budućnosti, zašto su onda današnje generacije toliko opterećene sumnjama i strahovima? Da su naši preci bili toliko sebični, ne bi bilo ni nas danas.

Oni nisu tražili savršene uslove, niti su koristili izgovore, već su se oslanjali na rad, zajedništvo i vjeru. Zašto su onda mladi danas tako škrti kada je u pitanju brak i porodica? Umjesto da traže savršen trenutak i izgovore za odgađanje, trebali bi shvatiti da je porodica temelj društva i da upravo od njih zavisi budućnost zajednice. Sve su to izgovori i bježanje od odgovornosti, koji dugoročno vode samo u osamu i društvenu dekadenciju.

Društvo sve manje vrednuje zajedništvo, solidarnost i porodične vrijednosti, dok potrošačka kultura nameće individualizam kao osnovni cilj života. U takvom okruženju, djeca se sve češće posmatraju kao finansijsko opterećenje, umjesto kao blagoslov i budućnost društva. Bez promjene ovog mentaliteta, ni ekonomske mjere neće biti dovoljne da podstaknu veći natalitet.

Dugoročne mjere su nužne

Ako želimo ozbiljno pristupiti problemu nataliteta, neophodne su dubinske reforme koje će obuhvatiti:

– Sigurnija radna mjesta i veće plate – Mladi se neće odlučivati na proširenje porodice ako nemaju siguran posao i primanja koja omogućavaju dostojanstven život.

– Stambena politika za mlade porodice – Subvencionisani stambeni krediti ili povoljne rente za mlade parove mogli bi značajno doprinijeti razmišljanju o povećanju nataliteta.

– Duža i bolje plaćena porodiljska odsustva – Majke i očevi moraju imati sigurnost da će za vrijeme porodiljskog odsustva moći prehraniti porodicu bez straha od gubitka posla.

– Bolja mreža vrtića i subvencionisana briga o djeci – Dostupnost i finansijska pristupačnost vrtića mogu značajno olakšati roditeljima balansiranje između posla i porodičnih obaveza.

– Promocija porodičnih vrijednosti i podrška roditeljima – Stvaranje društvene svijesti o važnosti porodice i roditeljstva kroz edukativne kampanje i programe može pomoći u mijenjanju demografskih trendova.

– Mladi moraju sami pronaći hrabrost za ulazak u brak i roditeljstvo – Potrebno je raditi na ohrabrivanju mladih da brak i roditeljstvo vide kao prirodan dio života, a ne kao teret ili odlaganje obaveza.

– Priznavanje statusa majkama sa djecom – Majke koje odgajaju djecu trebale bi imati zakonski regulisan status osiguranih osoba, slično zaposlenima, uz određena primanja i beneficije.

Situacija u kojoj se nalazimo nije slučajna – ona je rezultat dugogodišnjih ekonomskih i društvenih problema koji se ne mogu riješiti jednokratnim finansijskim podsticajima. Potrebne su strateške, dugoročne mjere koje će osigurati stabilan, siguran i dostojanstven život mladim porodicama.

Pored toga, društvo mora preispitati svoj odnos prema porodici i roditeljstvu, jer bez promjene svijesti o vrijednosti djece i zajedništva, ni ekonomske mjere neće biti dovoljne da zaustave demografski pad.

(Preporod.info)