O ljepoti: Estetikom protiv ekstremista

U većini tradicionalnih društava ljepota je bila pravilo a ružnoća je bila izuzetak. Danas je obrnuto. Ružnoća je postala standard i morate zuriti da bi pronašli ljepotu u velikim industrijskim gradovima današnjice. Muslimanske zemlje pate čak i više od prožimanja ružnoće hiper-moderniteta, jer niti mogu sačuvati svoje tradicionalne oblike ljepote, niti u potpunosti prilagoditi modernim načinima prikazivanja stvari. Posljedica je smušenost i obezdomljenost.

Tradicionalna muslimanska društva su izgradila neka od najljepših ljudskih staništa u historiji. Semerkand, Buhara, Bagdad, Isfahan, Širaz, Istanbul, Bursa, Kordoba, Granada, Timbuktu, Fez i Marakeš, između ostalih, utjelovljuju duh islamske estetike i dokazuju činjenicu da ljepota i funkcija, srazmjernost i pokretljivost, mir i produktivnost, materija i forma, samosvjesnost i pluralizam mogu, u urbanoj sredini, živjeti u miru i harmoniji.

IDIŠ-ova ideologija je intelektualno pogrešna, moralno iskvarena i estetski ružna. Najbolji lijek protiv nje je da se oživi islamska intelektualna tradicija sa svojom dubinom, etikom i ljepotom. Ovo je kolektivna dužnost svih muslimana danas.

U svojim različitim oblicima, islamska intelektualna tradicija je držala da se ljepota odnosi na istinu i vrlinu, a to temeljno načelo daje ljepoti egzistencijalnu dimenziju. Sva ljepota ima prisnu vezu sa ljepotom stvaranja. Ljepota pčele i neba raskriva šta je skriveno iza vidljivih oblika. Umjetnost nam omogućuje da razvijemo intelektualna i estetska čula kako bi otkrili šta je skriveno unutar nas i unutar univerzuma. Kao Vrhovni Umjetnik, Bog je načinio sve lijepo i očekuje od nas da također činimo lijepo. Raditi stvari valjano i lijepo je čin približavanja Božanskom.

U krajnjoj liniji, nema ljepote bez istine; sve što je lijepo pojavilo se unutar šireg konteksta intelektualne istine, moralne čestitosti i estetskog ukusa. Umirujuća ljepota palače Alhambra u Granadi, veličanstvena Sultan Ahmetova džamija u Istanbulu, spektakularni Tadž Mahal u Agri, sjajan izgled Kupole na stijeni u Jerusalemu, neprolazni reci Rumija, Hafiza i Hajjama, privlačne minijature Nasuh Matrakčija i Levnija, blistava ljepota kur'anske kaligrafije i iluminacije širom islamskog svijeta, jednostavne a ipak smislene tekstilne šare nomada u centralnoj Aziji i remek djela arapske, perzijske, turske i indijske muzike, sve spomenuto ne može biti viđeno u odvojenosti od kulturno-civilizacijskog okruženja u kojem se pojavilo i cvjetalo. Taj ambijent je bio zasnovan na konceptu ljudske civilizacije koja je bila snažno pod utjecajem božanske istine i ljepote.

Danas, ljepota je komercijalizirana i pretvorena u robu. Uobičajeno držanje predstave da je ljepota skupocjeni luksuz i da pripada bogatim je jedna od najvećih iluzija moderne kulture. Ljepota nije isključivo vlasništvo bilo kojeg staleža. Ona nije luksuz ili suvišna trivijalnost. Ona je suštinski dio naše ljudske prirode i hrani naše umove i čula. Ona ulijeva osjećaj strahopoštovanja, spokoja i sreće da prijeđe preko socio-ekonomskih i kulturnih raznolikosti.

Sagledano u odgovarajućem kontekstu, ljepota njeguje osjećaj za proporciju i gracioznost koji nam pomaže proći kroz iskušenja svakodnevnog života. Ona nas povezuje sa nečim većim od nas i uči nas da budemo ponizni i zahvalni. Ljepota razvija naša čula i disciplinira naše emocije. Njena elegancija produbljuje naše misli i ponašanje. Temeljne premise matematike i logike nisu samo istinite, već isto tako elegantne i lijepe. Od kvantnih čestica do oblikā života, najsloženije i najprefinjenije činjenice nauke sadrže elemente jednostavnosti, ljepote i elegancije. Ljepota sve prodire.

Ne ostaje neiskvarena duša ravnodušna na ono što ljepota označava. Raskrivanje ljepote kao i razmišljanje i uživanje zahtijeva čišćenje i uljepšavanje duše. Rezultat nije jednostavno psihološki osjećaj ili sentimentalni idealizam, već stanje svijesti koje oblikuje naš odnos sa svijetom i drugim ljudima. To ima transformativni utjecaj na nas. Najljepši gradovi u islamskoj historiji su bili najkozmopolitskiji i najpluralističniji. Oni su bili također najkreativniji i najtransformativniji.

Mi trebamo vratiti ovaj osjećaj za ljepotu suočeni sa rastom ružnoće oko nas. Loš ukus, površnost i prosječnost ne mogu biti zamjena za istinsku ljepotu i estetsko ostvarenje. Omalovažavanje umjetnosti i estetike u ime religije je jedan od velikih gubitaka savremenog islamskog svijeta. Neke ekstremističke grupe idu tako daleko da je u potpunosti odbacuju u ime pobožnosti i čistote. Ništa ne može biti dalje od istine. Duboka jednostavnost i neograničena ljepota Kabe stoji kao živo svjedočenje toga. Tako i spokojna veličanstvenost Medine, grada Poslanika islama.

Nasilni ekstremisti u muslimanskom svijetu ponavljaju moderne oblike nasilja, ali koriste religijske oznake da opravdaju svoj barbarizam. IDIŠ-ova ideologija je intelektualno pogrešna, moralno iskvarena i estetski ružna. Najbolji lijek protiv nje je da se oživi islamska intelektualna tradicija sa svojom dubinom, etikom i ljepotom. Ovo je kolektivna dužnost svih muslimana danas.

''Bog je lijep i On voli ljepotu''. Težeći da budemo lijepi, tražimo neposrednu blizinu Božanskom. Nema opakog ekstremizma i komercijalizma koji nas može spriječiti od traženja ovog najplemenitijeg i najljepšeg cilja.

Daily Sabah, januar 2016.

Prijevod: Haris Dubravac