Dvostruki agenti u Parlamentu Bosne i Hercegovine

Piše: Nedim Hrbat 

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je, na prijedlog Marinka Čavare (HDZ), u drugom krugu glasanja usvojio izmjene Zakona o finansiranju institucija Bosne i Hercegovine. Na taj način će biti omogućena isplata plata u gotovini osobama s američke crne liste, budući da su im računi blokirani.

Prijedlog je podržalo 14 zastupnika, među kojima zastupnici HDZ-a BiH, SNSD-a i opozicije iz entiteta RS. Suzdržani su bili zastupnici DF-a, Naše stranke i dva zastupnika NiP-a, a Denis Zvizdić (NiP) je glasao za. Protiv su bili zastupnici SDP-a i NES-a, dok je dio zastupnika SDA bio protiv, a dio suzdržan.

Parlamentarna matematika ne poznaje neutralnost, objasnio je u komentaru Damir Arnaut, ambasador BiH u Njemačkoj. I oni koji su bili suzdržani omogućili su usvajanje ovog zakona: "Zakoni u državnom parlamentu prolaze ako je više glasova za od glasova protiv. Suzdržani tako direktno pomažu onima koji su za. U ovom slučaju zakon je usvojen jer je 14 bilo za, a 12 protiv. Da su dva poslanika NS umjesto suzdržano glasali protiv, zakon bi pao. Isto vrijedi i za sve druge suzdržane".

Ova parlamentarna anomalija, zloupotreba ovlasti i subverzija pravnog sistema može imati dalekosežne posljedice za stabilnost države.

Usvajanjem ovakvog zakona, koji su svojim glasom ili suzdržanošću podržali i oni koji nam godinama sole pamet o značaju ustava i institucija te o patriotizmu, država sankcionisane pojedince ne tretira kao subjekte pod međunarodnim mjerama, već kao radnike na crno. Faktički ih štiti i omogućava im nastavak finansijskih transakcija van legalnih tokova.

Na međunarodnom planu, ovakvo ponašanje uništava povjerenje saveznika i strateških partnera, obesmišljava sankcije SAD-a i moglo bi otvoriti niz drugih problema.

Kako očekivati podršku i saradnju kada država otvoreno sabotira međunarodne sankcije koje je sama formalno prihvatila? Ako sankcije, koje su najstroži oblik međunarodne opomene, mogu biti zaobiđene uz pomoć političkih saveznika, šta to znači za međunarodni kredibilitet naše zemlje? Kako obrazložiti zahtjeve za putem u Evropsku uniju ili fondove ako se sankcije tretiraju kao prazna formalnost?

Ako svaka buduća sankcija može biti "isključena" u Parlamentu, država postaje nesposobna za bilo kakav međunarodni dijalog.

No, država ovdje ne gubi samo kredibilitet pred međunarodnim partnerima, ona gubi i samu sebe. Parlament, umjesto da bude brana prava, pretvorio se u odvodni kanal za subverziju. To više nije politička kriza, to je stanje u kojem država postaje vlastiti neprijatelj, u kojem se zakoni tretiraju kao oruđe, a ne kao pravila igre.

Pokušaji pravdanja ove sramotne logike samo potvrđuju da je riječ o zatvorenom krugu transakcija, odnosno, da političari zakone razumijevaju ne kao sredstvo legitimiteta, nego manipulacije. Trgovina utjecajem je normalizovana. Odluke se ne donose zbog njihove vrijednosti, već kao “protuusluga”.

Nadalje, do usvajanja ovog zakona dolazi u jeku udara na ustavni poredak od vlasti u entitetu RS, što je veoma opasno.

Čini se da kombinacija političkih kalkulacija i subverzije prava postaje modus operandi. Nije više riječ samo o političkim krizama, već o sistematskom rastakanju države, udruženom političkom poduhvatu razgradnje države i njenih institucija.

"Čavarin zakon" je tiha logistička podrška Dodikovim zakonima u entitetu RS, a parlamentarci djeluju kao dvostruki agenti – čuvari sistema koji ga istovremeno destabilizuju.

Kratkoročna funkcionalnost institucija ne može nadoknaditi dugoročnu štetu koja nastaje ovakvim odlukama. Kada se temelji države prilagođavaju trenutnim političkim interesima i kalkulacijama, postavlja se pitanje kakva budućnost uopće preostaje.

Država ne propada postepeno, ona nestaje u realnom vremenu. Pitanje više nije može li se oporaviti, već hoće li ostati šta da se spasi.

(Preporod.info)