Predsjednica Ustavnog suda BiH Seada Palavrić: Sadašnju situaciju ne mogu riješiti institucije BiH same, potrebna im je međunarodna pomoć

Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine su konačne i obavezujuće, poručila je u intervjuu za Preporod.info predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić, poručivši da njihovo provođenje ne smije biti upitno!

Predsjednica Ustavnog suda BiH za naš portal osvrnula se na aktuelna dešavanja u našoj zemlji,a time i odluke, odnosno zakone koji su usvojeni u Narodnoj skupštini RS-a.

Predsjednica Palavrić dotakla se i posljednje sjednice NSRS-a na kojoj je usvojen sporni prijedlog za pristupanje donošenju novog entitetskog ustava koji sadrži niz antiustavnih članova, odnosno članova koji se kose s Ustavom Bosne i Hercegovine.

– Ustavni sud će o tome govoriti kroz svoju odluku, ukoliko i kada dođe do usvajanja novog Ustava entiteta Republika Srpska i to pod uvjetom da ovlašteni subjekat iz člana VI/3.a) Ustava BiH pokrene takav zahtjev pred Ustavnim sudom BiH – kazala je Palavrić.

Razgovarala: Amina Nuhanović

Preporod.info: Uvažene predsjednice Palavrić, odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obavezujuće. Šta će se desiti ukoliko se nadležni u entitetu RS ogluše o odluku Ustavnog suda BiH, ko je dužan i kako reagirati da bi se poštovala odluka najveće, najvažnije pravosudne instance u državi?

Palavrić: S obzirom na situaciju u vezi s izvršenjem odluka Ustavnog suda koja traje izuzetno dugo, pogotovo kada je riječ o entitetu Republika Srpska, naročito posljednjih 20-ak dana, moramo se prisjetiti da su "Strane", među kojima su i Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska potpisnice Aneksa 10 – Sporazuma o civilnoj provedbi Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH.

Tim sporazumom, tj. Aneksom 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, Strane, među njima i Republika Srpska, sporazumjele su se da provedba civilnih aspekata mirovnog rješenja obuhvata, između ostalog, i uspostavu političkih i ustavnih institucija u Bosni i Hercegovini, promicanje poštivanja ljudskih prava i povratak prognanika i izbjeglica te održavanje slobodnih i poštenih izbora.

Zbog kompleksnosti s kojima su suočene, Strane su zahtijevale postavljanje visokog predstavnika, kako bi im olakšao napore, pokrenuo i, ako je prikladno, usklađivao aktivnosti organizacija i agencija koje su angažirane u civilnom aspektu mirovnog rješenja. Dakle, civilni aspekti mirovnog rješenja obuhvataju i odluke Ustavnog suda BiH, odnosno njihovo prešutno ili izričito neizvršavanje ili negiranje.

Nadalje, članom 239. Krivičnog zakona BiH, neizvršenje odluke, između ostalog, Ustavnog suda BiH, uključujući i odluku o privremenoj mjeri (što je sadašnja situacija), propisano je kao krivično djelo za koje će se službena osoba koja ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje konačnu i obavezujuću odluku Ustavnog suda BiH ili koja spriječi, odnosno na drugi način omete primjenu, provođenje ili izvršenje takve odluke, kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, uz veoma teške pravne posljedice osude.

Također, članom 12. Zakona o Tužilaštvu BiH propisana je nadležnost Tužilaštva BiH za provođenje istrage za krivična djela za koja je nadležan Sud BiH, te za gonjenje počinilaca pred Sudom BiH, u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine i drugim primjenjivim zakonima.

Članovima 16. i 17. Zakona o krivičnom postupku BiH, propisano je da se krivični postupak može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu Tužitelja te da je Tužitelj dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo.

Imamo situaciju – kad je riječ o posljednjim događanjima – da je Ustavni sud BiH 7. marta 2025. godine na vanrednoj plenarnoj sjednici, odlučujući o zahtjevima Kemala Ademovića, Denisa Bećirovića i Denisa Zvizdića, donio tri odluke o privremenoj mjeri i to broj: U-6/25, U-7/25 i U-8/25, kojima su privremeno stavljeni van snage osporeni zakoni i druga akta, počev od njihovog stupanja na pravnu snagu pa do konačne odluke Ustavnog suda o meritumu zahtjeva za ocjenu ustavnosti.

Također, tim je odlukama privremeno zabranjeno svim zakonodavnim, izvršnim i sudskim institucijama u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim licima u tim institucijama Republike Srpske ili jedinicama lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službenim ili odgovornim licima iz Republike Srpske koja obavljaju dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine da preduzimaju bilo kakve radnje na osnovu zakona i drugih akata koji su privremeno stavljeni van pravne snage.

Sve tri odluke su stupile na snagu odmah, 7. marta 2025. godine. I sve su istog dana dostavljene, kako podnositeljima zahtjeva tako i rukovodstvu Republike Srpske. Iz svega navedenog možete i sami zaključiti da je na Tužilaštvu BiH obaveza da procijeni jesu li postupci osoba na koje se odnose ove tri odluke Ustavnog suda BiH o privremenoj mjeri na tragu poštivanja i provođenja tih odluka ili je riječ o njihovom neizvršenju, odnosno postoje li dokazi da je učinjeno krivično djelo neizvršenje odluke Ustavnog suda BiH.

Ukoliko je Tužilaštvu BiH ili bilo kojoj drugoj instituciji BiH potrebna pomoć u obavljanju njegovog posla, onda je tu visoki predstavnik za BiH jer sve ovo spada u provedbu civilnog aspekta mirovnog rješenja, kako bi domaćim institucijama olakšao napore, pokrenuo i, ako je prikladno, usklađivao aktivnosti u civilnom aspektu mirovnog rješenja.

Stoga je odluka na koji način će djelovati u konkretnoj situaciji na Tužilaštvu BiH i na visokom predstavniku za BiH. Hoće li tužitelj zaključiti da postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo neizvršenje odluke Ustavnog suda i preduzeti krivično gonjenje? Hoće li visoki predstavnik čekati zahtjev Tužilaštva za pomoć ili će sam, u skladu sa svojim ovlastima, preduzeti mjere koje smatra potrebnim? To je, zaista, na njima. Ali ono što je očigledno jeste činjenica da sadašnju situaciju ne mogu riješiti institucije Bosne i Hercegovine same. Da, institucije BiH prvenstveno, ali im je neophodna pomoć međunarodne zajednice.

Preporod.info: S obzirom na to da aktuelno rukovodstvo u RS-a, na čelu s Miloradom Dodikom, ne priznaje ni Ustavni sud, a time ni njegove odluke, mogu li biti kažnjeni i na koji način?

Palavrić: Kad je riječ o nepriznavanju Ustavnog suda, podsjećam da je Ustavni sud, na sjednici održanoj 23. januara 2025. godine, odlučio o apelaciji Saveza nezavisnih socijaldemokrata – SNSD broj AP-3179/24, koja je podnesena 26. jula 2024. godine. Ranijih godina se i sam predsjednik Republike Srpske obraćao Ustavnom sudu BiH, zahtjevima za ocjenu ustavnosti i apelacijama u ličnom svojstvu, dakle kao Milorad Dodik.

Pored toga, odbrana gospodina Dodika u postupku pred Sudom BiH tražila je i dobila informacije o broju apelacija građana i pravnih osoba iz RS-a pred Ustavnim sudom BiH. Dakle, rukovodstvo u Republici Srpskoj priznaje Ustavni sud BiH kad ocijeni da je to u njegovom interesu. Ne priznaje ga kad je riječ o potrebi imenovanja nedostajućih sudija koji bi mogli odlučivati o apelacijama građana i kada je riječ o interesima države Bosne i Hercegovine i interesima građana RS-a koji se obraćaju Ustavnom sudu BiH za pravdu.

Već je rečeno na koji način to rukovodstvo uopće može eventualno biti krivično procesuirano i kako pojedinci mogu biti kažnjeni, zapravo, to su rekli Krivični zakon BiH i Zakon o krivičnom postupku BiH.

Preporod.info: Izvršenje odluke Ustavnog suda ovim zakonima veoma je važno, s obzirom na to da se na njihovo neprovođenje gleda kao na udar na državu. Da li će Ustavni sud od Tužilaštva tražiti hitnu reakciju ako odluka Suda ne bude ispoštovana?

Palavrić: Ne, Ustavni sud je za sada svoj posao okončao donošenjem odluka o privremenoj mjeri. Njegova sljedeća zadaća je donošenje odluka o meritumu zahtjeva u kojima su, 7. marta 2025. godine, donesene tri odluke o privremenoj mjeri.

Preporod.info: Kako gledate na to da do sada brojne odluke Ustavnog suda BiH, koji je, između ostalog,neustavnim proglasio Zakon o neprimjenjivanju odluka visokog predstavnika u RS-u, ali i obilježavanju 9. januara uprkos odluci Ustavnog suda BiH, nisu ispoštovana, a Tužilaštvo BiH još nije reagovalo?

Palavrić: Tužilaštvo BiH, po samom Zakonu o Tužilaštvu BiH, djeluje samostalno kao poseban organ Bosne i Hercegovine i nije dužno podnositi izvještaj o svojim postupcima Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

Preporod.info: Kako gledate na napade na sudstvo, posebno na Ustavni sud BiH koji čuva državu i čuva Ustav BiH koji je, kako možemo vidjeti, također napadnut?

Palavrić: Niti jedan napad na sudstvo nije prihvatljiv niti je po mjeri Ustava. Sudstvo mora biti nezavisno i ne smije se stavljati pod pritisak bilo koje vrste. U protivnom, sudstvo neće moći odgovoriti svojoj ustavnoj zadaći, a upravo to se ne smije tolerirati. Napad na Ustavni sud Bosne i Hercegovine predstavlja napad na čuvara Ustava BiH koji osigurava ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine i najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ustavni sud je neosporno čuvar Ustava Bosne i Hercegovine i njegovih načela. Jedno od najvažnijih ustavnih načela je načelo vladavine prava koje proizlazi iz odredbe člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine prema kojoj svi zakoni, drugi propisi, kao i postupci nosilaca vlasti moraju biti u skladu s Ustavom. Osim toga, to načelo zahtijeva da svi entitetski i kantonalni ustavi, zakoni i drugi propisi koji se donose moraju biti usklađeni s Ustavnom Bosne i Hercegovine. To znači da pravni sistem u Bosni i Hercegovini počiva na hijerarhiji pravnih akata, počevši od Ustava kao najvišeg pravnog akta pa do podzakonskih akata.

Mi, kao Ustavni sud, nažalost, stalno smo u situaciji da branimo samu instituciju, a time i državu. Mislim da nije potreban nikakav komentar o onima koji napadaju Ustav i Ustavni sud vlastite države. Odnosno, to je nezamislivo u bilo kojoj državi.

Ali, mi istrajavamo i odgovaramo svojoj ustavnoj zadaći. I ne istrajavaju samo sudije Ustavnog suda. Pravni eksperti u Ustavnom sudu BiH, koji su prije 30 godina bili djeca i koji svoje djetinjstvo ne pamte ni po čemu, osim po strahu od granata, gladi, hladnoće, daju sve od sebe kako njihova djeca ne bi prošla ono što je njih zadesilo i kako oni ne bi proživljavali ono što su njihovi roditelji prije 30 godina proživljavali.

Preporod.info: Imamo i situaciju da iz RS-a ne žele strance u Ustavnom sudu BiH, te da se Ustavni sud  suočio s problemom neimenovanja Srba? Kako riješiti tu situaciju, s obzirom na konstatacije iz RS-a da su "odluke bez legitimiteta"?

Palavrić: Najprije, dopustite da podsjetim na odredbu člana VI/1 Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj se Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastoji od devet članova. Četiri člana bira Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH, a dva člana Narodna skupština Republike Srpske. Preostala tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacije s Predsjedništvom. Sudije će biti istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda, a sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne države.

Kao što vidite, svaka riječ ima svoj duboki smisao. Na ovakvu definiciju, odnosno sastav Ustavnog suda BiH pristale su sve strane ugovornice mirovnog sporazuma prije 30 godina u Dejtonu.

Dakle, ovaj sastav Ustavnog suda BiH izvorni je Dejton. I ovaj sastav omogućuje domaćim sucima, kojih je 6 u odnosu na 3 međunarodna, da svaku odluku donesu sami, bez glasova međunarodnih sudaca, s obzirom da je za odluku potrebno 5 glasova.

Očito su svi na pregovorima u Dejtonu još tada bili svjesni da se domaće snage same neće moći nositi s izazovima poslijeratnog perioda. I to se pokazalo tokom proteklih 28 godine od uspostave Dejtonskog Ustavnog suda BiH. Bez međunarodnih sudija, Ustavni sud ne bi mogao ostvarivati svoju osnovnu zadaću kad je riječ o zaštiti ustavno-pravnog poretka. I nije bez smisla dogovoreno da to troje sudaca ne mogu biti niti državljani BiH niti susjednih država. To su ljudi koji dolaze iz zdravih sredina u kojima niko ne osporava vlastitu državu.

Dolaze iz zemalja koje nisu imale rat nakon Drugog svjetskog rata, tj. dolaze iz sredina u kojima se građani i političke stranke bore za bolji život građana, a ne da odbrane kontinuitet svoje države. I potpuno sterilni od onoga što se događalo tokom ratnih godina u bivšoj Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini. Ali, zato puni znanja o ustavno-pravnom poretku – sadašnje svo troje univerzitetski su profesori iz oblasti relevantnih za ustavno sudstvo. Imaju veliko iskustvo i praksu iz Evropskog suda za ljudska prava jer su svi bili sudije tog Suda. I ponašaju se kao da je u pitanju zaštita njihove države i kao da čuvaju Ustav vlastite domovine. Tako da su još uvijek nezamjenjivi. I to upravo potvrđuju i posljednja događanja.

Pored toga, Ustavni sud nema problem s neimenovanjem „Srba“. Ja sam zato insistirala na predstavljanju ustavne odredbe iz koje možete vidjeti da ona ne poznaje etničku pripadnost sudija.

Ona poznaje izbor četvoro sudaca od strane Zastupničkog doma Parlamenta FBiH i dvoje sudaca od Narodne skupštine RS-a. Neizbor sudaca iz RS-a ne čini Ustavni sud nelegitimnim. Sve dok ima više od 5 sudaca, koliko je potrebno za kvorum i donošenje odluka. A Ustavni sud BiH ima 7 sudaca. Nedavno su u prilog ovakvom viđenju govorili i eksperti ustavnog prava.

Ali, činjenica da Narodna skupština RS-a ne vrši svoje ustavno pravo i obavezu, pa ne bira dvoje sudaca, šteti prvenstveno građanima Bosne i Hercegovine. Zbog neimenovanja to dvoje sudaca, Ustavni sud je prinuđen svaki predmet razmatrati na plenarnoj sjednici. A to podrazumijeva prevođenje svakog dokumenta kako bi se mogla donijeti odluka. I takav rad je doveo do više od 10.000 neriješenih apelacija svih građana iz Bosne i Hercegovine, među njima i građana iz Republike Srpske.

Vjerujem da su u Narodnoj skupštini RS-a, odnosno u rukovodstvu RS-a svjesni činjenice da je Ustavni sud BiH sasvim legitiman i da ni sami ne vjeruju u ono što govore. Ali, da sam ja član Narodne skupštine Republike Srpske, ja se ne bih ponosila činjenicom da ne služim građanima koji su me birali. Mene bi bilo sramota, pa bih makar šutjela.

(Preporod.info)