Ženski aktivizam: Gledamo li u istom pravcu?

Proteklo je toliko predanosti, rada, ulaganja, odvajanja i borbe s ciljem činjenja dobra za dobrobit zajednice. Svako je zabilježio onoliko rezultata koliko su prilike, ljudski, prostorni i svi drugi resursi dozvolili. Na području Muftijstva tuzlanskog rezultati su itekako vidjljivi. Rad na terenu, u džematima, u okviru asocijacija, aktiva ili drugih vidova organizacije žena u Islamskoj zajednici konačno idu u pravcu naziranja jasnih kontura ženskog aktivizma i solidarnosti. I danas, nakon jasnih naznaka i rezultata, provuku se, nažalost, određena oprečna mišljenja o ovakvom vidu djelovanja žene. Takva mišljenja se prvenstveno javljaju pri samoj pomisli da koordinatorice, muallime ili vjeroučiteljice osmišljavaju ili potiču na aktivnosti koje su ciljano osmišljene za žene. Nerijetko se stvara pogrešna slika paralelizma u djelovanju a posebno na nivou džemata. Primjer toga su kursevi arapskog pisma. Imami rade odličan posao sa džematlijama i džematlijkama na ovom polju, ali muallime koje odvojeno rade sa ženama i djevojkama će kroz tu edukaciju osmisliti još nekoliko popratnih aktivnosti, osmisliti način kako da uključe i one džematlijke koje nisu zainteresovane samo za vjersku naobrazbu te na taj način učiniti iskorak, bez želje da na bilo koji način prikažu rad imama manje važnim.

Bošnjakinje, kćeri, supruge, majke, sestre, moje uvažene kolegice koordinatorice, koje svakodnevno vakufe svoje vrijeme za dobrobit nas i naše zajednice često nailaze i na poteškoće i nerazumijevanja. Naravno, mnogo je i svijetlih primjera, dobrih partnerskih odnosa, usklađenog rada, harmonije i energije koja je motivirajući primjer djelovanja.

Nerijetko se stvara pogrešna slika paralelizma u djelovanju a posebno na nivou džemata. Primjer toga su kursevi arapskog pisma. Imami rade odličan posao sa džematlijama i džematlijkama na ovom polju, ali muallime koje odvojeno rade sa ženama i djevojkama će kroz tu edukaciju osmisliti još nekoliko popratnih aktivnosti, osmisliti način kako da uključe i one džematlijke koje nisu zainteresovane samo za vjersku naobrazbu te na taj način učiniti iskorak, bez želje da na bilo koji način prikažu rad imama manje važnim.

Kada je 2014. godine održano prvo savjetovanje na temu ženskog aktivizma, pod pokroviteljstvom reisu-l-uleme, otškrinula su se vrata na koja su ušla sva naša iskustva, ideje i želje za djelovanjem. Prvi put se na takvom jednom namjenskom susretu žena iz cijele naše domovine progovorilo o potrebi djelovanja žene u okviru naše zajednice. I sve one Bošnjakinje, koje su se nakon savjetovanja uključile na bilo kakav način djelovanja na polju ženskog aktivizma jasno su poslale poruku da žele svoje vrijeme i znanje ugraditi u našu zajednicu i njenu dobrobiti. Na savjetovanju je istaknuto: “Samo partnerskim radom žena i muškaraca moguće je postići promjene: djelovanje i rad žena kroz mrežu IZ donosi mnogo koristi, ali uključuje i dosta problema. I jedno i drugo moguće je uvidjeti jedino pristupom u kojem će i žene i muškarci partnerski sjediti zajedno: vjernice i muallime i imami, glavni imami i rukovodeći službenici Islamske zajednice.”

Dozvolimo sebi da budemo najbolji primjer činjenja dobra za našu zajednicu. Otklonimo one malodušnosti koje nas svakodnevno prate, otvorimo um u smislu da samo zajedničko djelovanje i rad mogu donijeti dobrobit zajednici, pa i nama samima. Pojedinac može učiniti mnogo, ali pojedinac koji svoje kapacitete udruži s drugim pojedincima u okviru zajednice i za njenu dobrobit može učiniti mnogo više. Proces djelovanja na ovom polju je još u povoju, mnogo je prostora za rad, učenje i napredovanje, ali je ovo i prilika da i muškarci i žene još jednom pokažu da su partneri koji brinu jedni o drugima, koji nesebično dijele savjete, razgovaraju, grade nove prilike, uče i zajedničkim snaga grade ovu specifičnu oblast djelovanja, pa na poslijetku i zajednicu.

Ovo je jedinstvena prilika izgradnje za sve članove naše zajednice. I prije nego se upustimo u razgovor o djelovanju u okviru ženskog aktivizma, pomacima i rezultatima zapitajmo se, poštovane Bošnjakinje, džematlijke, cijenjeni imami i braćo, koliko svako od nas vakufi vremena za našu zajednicu, otkud nam pravo da ocjenjujemo nešto o čemu znamo malo ili nimalo, o nečemu u šta smo uložili nimalo, i: gledamo li mi u istom pravcu, vidimo li isti cilj?! Jesmo li partneri u činjenu pomaka na ovom polju?!