Sehurski program RTV BIR “Zapostimo zajedno”: Empatija u ljudskim relacijama – Mrvice dobra

Gošće dvanaestog izdanja jedanaeste sezone Sehurskog programa RTV BIR “Zapostimo zajedno”, koje uređuje i vodi prof. dr. Zehra Alispahić, bile su mr. Sabrija Mehmedović – pedagogica u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji u Sarajevu i urednica/voditeljica emisije “Porodica i zajednica” na Radiju BIR, te Azra Ibrahimović – psiholog i voditeljica psihološkog savjetovanja Centra za edukaciju i istraživanje “Nahla”.

Kao psiholog i referirajući se na kur’anska kazivanja o empatiji i dobročinstvu, Azra Ibrahimović kazuje da bez empatije ne možemo ispravno izgraditi bilo kakav odnos.

– Ako izostavimo empatiju u našem pristupu drugima, ne možemo razumijeti druge niti koji oblik pomoći drugi trebaju. Empatija je, ustvari, saosjećanje bez preuzimanja tuđih emocija na sebe, a uz razumijevanje kako se osjeća osoba u određenoj situaciji. Uz empatiju možemo doći do stepena solidarnosti, razumijevanja i pomoći. Empatija je ta koja nekako uvijek stoji u pozadini prijateljstava i oslonaca jednih na druge, mada se još uvijek vodi rasprava da li je empatija osobina ili psihološki konstrukt. Ali, ako se referiramo na Kur’an i govor o empatiji – empatija je nešto što se može naučiti, izgraditi i nije nužno osobina – obrazložila je Ibrahimović.

Mr. Mehmedović govori kako su prisustvo empatije i oslanjanje jednih na druge nešto na čemu se uvijek treba i mora raditi.

– Mnogi ajeti iz Kur’ana nam govore da trebamo da budemo podrška jedni drugima, kad god možemo i koliko možemo. Jer, mi ne znamo kada ćemo doći u situaciju u kojoj će nama biti potrebna neka vrsta takve pomoći. Možemo reći da je empatija prirodno stanje čovjeka, tj. da smo podrška, prijatelji, da saosjećamo i podržavamo jedni druge. Sve što izlazi izvan toga dovodi nas do stanja kojima Allah, dž. š., nije zadovoljan. Na puno mjesta u Kur’anu se spominje i vjerovanje, ali i činjenje dobra – što je u uskoj vezi – rekla je mr. Mehmedović.

U toku razgovora Ibrahimović komentira kako izostanak empatije može značiti tragediju za porodicu, a najzad i zajednicu.

– Čim imamo narušene međuljudske odnose u porodici i društvu, za očekivati je da postoji manjak empatije. Izostanak zdrave emotivne veze uzrokuje izostanak empatije te zbog toga i dolazi do narušenih odnosa, kako u porodici tako i u društvu. Time uvijek štetimo i sebi i drugima. Uvijek trebamo imati na umu da svaki čovjek zaslužuje poštovanje i odnos prema njemu s određenim dostojanstvom. Poštovanje jednih prema drugima je preduslov za stabilne odnose – kazala je Ibrahimović.

Također, mr. Mehmedović ukazuje da je, kada su u pitanju porodica i porodični odnosi, na scenu došao tzv. “popustljivi odgoj”.

– To je nepostojanje granica u odgojnom procesu. Ako mi imamo empatiju prema svom djetetu i ako ga bezgranično volimo, to ne znači da mu trebamo sve da dopustimo. Roditelji često prelaze te granice, a, s druge strane, ne pokazuju toliko emotivne bliskosti koju bi trebali imati s djecom. Takvi roditelji smatraju da su, ako svojoj djeci obezbijede sve materijalno, time ispunili svoju roditeljsku obavezu. S druge strane, negdje se nameće slika društva koja treba da se prikaže na društvenim mrežama – gubi se suština, a uhvati momenat – te na taj način izostaje istinska povezanost s djetetom. Nije empatija dozvoliti djetetu sve, nego razumijeti kako se dijete osjeća, prihvatiti njegova osjećanja, prihvatiti njegovo mišljenje, ali ostati na nekim granicama – objasnila je mr. Mehmedović.

Mr. Mehmdović je naglasila da činjenje dobra doprinosi, kako drugima tako i nama.

– Činjenje dobra utiče na samopuzdanje, a to je posebno važno u potrazi za identitetom. To će sigurno ojačati nas kao osobe. Biti dobar i urnek drugima kakav treba biti, čini nas stabilnim ličnostima – zaključila je mr. Mehmedović.

Ibrahimović je za kraj poručila kako je  lakše je biti dobar čovjek i činiti dobro, nego biti loš i činiti zlo.

Cijelu emisiju možete pogledati u prilogu:

(Asim Zukić / Preporod.info)