"I ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali"

Piše: Ekrem Tucaković

Proteklih dana na društvenim mrežama dijelilo se obraćanje bosanskim vojnicima rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića iz 1994. godine. U njemu predsjednik Izetbegović kaže da je to bio posljednji genocid nad Bošnjacima.

Otpor Bosne se čuje do neba i Bosna nije šutke pala kao 1939, kako su, vjerovatno, njeni djelitelji i agresori mislili da će biti, pojasnio je Izetbegović. Međutim, bosanski otpor je sve iznenadio jer su Bošnjaci odlučili da se brane i odupru agresiji i genocidu. Zato je predsjednik Izetbegović smatrao da je to bio posljednji genocid, jer je vjerovao da Bošnjaci nikada više neće dopustiti da budu nespremni ili da dođu u situaciju da se nad njima sprovede novi genocidni projekat.

U vrijeme intenzivne retoričke agresije na državu i prijetnji da se pređe na konkretna nasilna djela, važno je prisjetiti se "čuda bosanskog otpora" koji je visoko nadišao projektirani bezizlaz i nestanak države i naroda. Bosanskom hrabrošću, odlučnošću i pameću projektirani nestanak pretvoren je u fascinantni trijumf koji se ogledao u međunarodnom priznanju države i odbranjenoj slobodi sa svim elementima za razvoj i jačanje nacionalnih i državnih institucija.

"Čudo bosanskog otpora" je Bosnu stavilo na globalnu mapu slobodnih nacija i država čija je herojska odbrana demokratskih humanističkih principa i u najtežim trenucima borbe privukla nepodijeljene simpatije i podršku slobodoljubivog svijeta.

Ovo je vrijeme da se na tradiciji "čuda bosanskog otpora" fašizmu i genocidu ponovo udruže sve raspoložive snage kako bi se ugasio požar koji danas prijeti bosanskoj kući. Razum i pozitivna praksa nalažu da se u vrijeme pripreme ili izbijanja požara sve snage mobiliziraju prvenstveno da se opasnost otkloni i požar ugasi, a tek poslije se utvrđuju uzroci i odgovornosti.

U gašenju požara svi priskaču upomoć, nema političke ni ideološke pozicije ili opozicije, postoje samo spasioci (vatrogasci) i palikuće.

Stoga ovo nije vrijeme međusobnih rasprava, sumnjičenja i optuživanja, jer to samo odmaže i suštinski slabi front odbrane. Kur'an kaže: " i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih" (Enfal, 46). Nema prepirki i svađa u kriznim situacijama, jer to vodi klonulosti, demoraliziranju, nestanku borbenog duha i, na koncu, porazu i neuspjehu.

Narod očekuje potpuno jedinstvo namjere i akcije, jer je to njegov primarni interes: otkloniti prijetnju (ugasiti požar).

Korisno se prisjetiti dalekoumnog apela Alije Isakovića na Prvom bošnjačkom saboru 1993. godine: "Sada moramo više raditi. Biti neumoljivi prema svojim grješkama i više raditi. I biti vlastita mjera stvari, u mjeri koja je potrebna za normalan život. U ovome bolnom trenutku sahrane iluzija nemojte histerizirati, nemojte lamentirati jedni drugima i nemojte jedni drugim uvećavati nesreće i nametati krivnje. Ovaj Sabor nije sazvan da bilo šta opravda ili poteže bilo čiju odgovornost ili da bilo koga liši odgovornosti. Ovo nije trenutak svođenja računa. Nikakvim optužbama i protuoptužbama nećemo sebi moći pomoći. Možemo samo odmoći. Ne kažem da to svođenje računa nećemo učiniti – temeljito i smireno, svestrano i sistematski da bismo se očistili od zabluda, gluposti, neefikasnosti i primitivizma, da bismo bili efikasniji u mjeri koju nameće život."

Liderstvo, i poziciono i opoziciono, mora razmišljati korak dalje, ujedinjenim snagama nesebično razrađivati nacionalne alternative ukoliko političko-diplomatska sredstva ne budu dovoljna. Moraju se ljudi uvezivati i resursi umrežavati. Verbalno smirivanje tenzija ima vjerodostojnost kada ga prate stvarni planovi i resursi kojima će se adekvatno reagirati i narod zaštititi. Na temelju brojnih ranijih iskustava, pružati nadu bez pokrića, verbalno umirivati ljude, a ne raditi danonoćno da se može sačuvati mir i odbiti dušman, jeste neodgovorno i ponovno je izlaganje Bošnjaka genocidu. Stoga ima puno opravdanje poziv za formiranje kriznog savjeta pri najvišim državnim institucijama u koji bi se uključila najumnija intelektualna i svaka druga snaga.

Muhammed, a. s., preporučio je da se iskoristiti pet stvari prije nego dođe drugih pet: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i bogatstvo prije siromaštva.

Premda nije sada vrijeme da se analizira da li smo iskoristili razdoblje od Dejtona do danas na najbolji mogući način da izgradimo pretpostavke za zaštitu države i prevenciju genocida, međutim svi se moramo pitati da li ovo vrijeme, ove dane i sate koristimo na najbolji način, požrtvovno i odgovorno prije nego nastupi neko drugo vrijeme?

Svako od nas može biti onaj mrav iz priče o Ibrahimu, a. s., koji je na jednom listu ponio kap vode da ugasi rasplamsalu vatru. Na opaske i ismijavanje da time ne može ugasiti vatru, mrav je odgovorio da ne može kap ugasiti ogromnu vatru, ali "hoću da se zna na čijoj sam strani".

Ako svi mi pokažemo na čijoj smo strani i doprinesemo koliko možemo, svaka opasnost i prijetnja Bosni i Hercegovini može se, bez imalo sumnje, uspješno otkloniti.

(Preporod.info)