Problem nije u neznanju, već u neradu

Piše: Ekrem Tucaković

S vremena na vrijeme može se čuti kako Bošnjaci ne znaju voditi državu, ne znaju šta je i šta podrazumijeva država, nemaju potrebnog znanja a naročito iskustva; te kako su nejedinstveni, fragmentirani, usto ih karakterizira manjak međusobnog povjerenja ali, kao kolektivitet, i druge odlike nižeg kulturnog i civilizacijskog reda.

Istina je da vođenje javnih poslova, predstavljanje i čuvanje narodnih interesa, odnosno, efikasno kreiranje različitih mehanizama kojima se osiguravaju prosperitet i stabilnost društva, traži opća i specifična znanja, posebne vještine i respektabilno iskustvo. Znanja i vještine dostupni su kroz obrazovni sistem, neformalnu edukaciju i stručne treninge, te se, uglavnom, tako i stječu. Pored vlastitog, također, mnogo je izvora (literature, ličnih i posrednih svjedočanstava drugih ljudi) iz kojih se mogu crpiti iskustva rješavanja složenih lokalnih i međunarodnih kriznih pitanja i međudržavnih sporova ili ostvariti uvidi u primjenjivane modele upravljanja kriznim situacijama.

Naravno, i kod nas i u svijetu, raspoloživog i pristupačnog znanja i iskustva ima više nego dovoljno. Unatoč nedostacima i slabostima u nekim sferama, Bošnjacima i Bošnjakinjama ne fali informacija, podataka i činjenica, pa ni teorijskog ni primijenjenog znanja.

Međutim, šta im fali?

Fali im pojedinačnog i organiziranog, predanog i posvećenog rada. To je, ustvari, ključni i suštinski problem. Nerad je problem! Ima (sa)znanja, informacija i podataka, ali je nerada višestruko više. Naime, nema napornog rada kako bi se nesumnjivi potencijal usvojenog znanja kroz sintezu, kontekstualizaciju i mudrost - mudrost u smislu znanja oplemenjenog iskustvom i razborom - pretvorio u proizvod (uslugu) koji efikasno služi i pomaže pojedincu i društvu. 

Informacije, činjenice, podaci ili teorije u suštini jesu tek repromaterijal ili, pak, samo osnovna "sirovina" za oblikovanje viših i prefinjenijih materijalnih i duhovnih proizvoda i usluga. Da posve pojednostavim i uprostim, primjera radi, balvani su osnovna sirovina za izradu proizvoda od drveta raznolike estetske i funkcionalne kompleksnosti i upotrebe.

No, samo posjedovati balvane nije dovoljno da bi se dobili proizvodi širokog estetskog i upotrebnog spektra. Isto tako, posjedovati informacije, znati činjenice i teorije zasigurno nije dovoljno da se njihova ogromna kumulativna vrijednost pretvori u smislenu i praktičnu upotrebu i efektivno služenje pojedincu i društvu. 

Bošnjaci znaju šta i drugi narodi: i šta je dobro i šta nije, i kako se država brani i gradi, i kako se institucije i društvo organiziraju i kako propadaju. Kao i drugi narodi, tako i Bošnjaci između sebe biraju neke od njih da ih predstavljaju, da u njihovo ime odlučuju i brinu se o općim poslovima, usto nesebično im osiguravajući odlične plaće i mnogobrojne privilegije. Stoga, generalizirane konstatacije kojima se Bošnjaci kao narod karakteriziraju predisponiranim na nejedinstvo, međusobno nepovjerenje, autodestruktivnost unutar ustroja vlastitog sistema reda i institucionalnosti, te neznanje i nemoć, ne samo da ne stoje i da zamagljuju suštinu nego, s jedne strane, jesu površna i lijena opravdanja za nerad, a, s druge strane, drsko se nameće osjećaj krivice i manje vrijednosti kolektivitetu i na njega prebacuje odgovornost. 

Nije problem u nejedinstvu, nego u neradu čija je posljedica nejedinstvo. Nije problem u fragmentaciji, nego u neradu čija je posljedica fragmentacija. Nije problem u manjku znanja ili neznanju (ono što se ne zna može se naučiti), nego u neradu da se raspoloživo znanje i iskustvo pretoči u intelektualnu, materijalnu i društvenu produktivnost i korist.

Nije problem Dodik ili Vučić (ni svi dodici i vučići), nego hronični nerad, jer permanentni i dugotrajni rad i nepokolebljiva posvećenost sigurno će pronaći izlaz iz njihovih spletki i prijetnji i navakat predvidjeti i razraditi preventivne kanale i uspješne alternative.

Bošnjaci nisu predisponirani na nejedinstvo, pocijepanost, odsustvo međusobnog povjerenja, nego ima onih, i među njima, koji takva uvjerenja i raspoloženja nameću, a zatim se ona po inerciji naširoko prihvataju i ponavljaju. Posljednja agresija i herojska odbrana je to pokazala i trajno demantira takve proizvoljnosti. Narod je jedinstveno i odvažno stupio na historijsku pozornicu odbrane i s punim povjerenjem slijedio temeljne vrijednosti kreirane u legitimnim institucijama.

No, postoji po obimu i moći, ipak, značajna "profesija" neradnika u vrlo specifičnim i vitalnim sektorima. U njoj je temeljni problem. Ona, u pravilu, ne proizvodi nikakva materijalna ni duhovna dobra, međutim, nadležna je za kreiranje društvenog ambijenta, uspostavljanje organizacije i administracije, normativnog okvira, preovlađujuće utječe na kolektivnu svijest, raspoloženje i kulturu života. Posljedično, na egzistenciju i sigurnost.

Rješenje je da se ona primora na predan rad, isključivo za opće dobro.

(Preporod.info)