Od petka do petka: Sumedin-ef. Kobilica
Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega lično i za društvo u cjelini te dijeli svoje viđenje tih događaja.
Za sedmicu od 14. do 20. februara 2025. godine, za čitatelje portala Preporod.info, piše Sumedin-ef. Kobilica, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Zenica.
Petak, 14. februara 2025.
Tokom pripreme Izvještaja o radu Medžlisa za 2024. godinu i Skupštine Medžlisa Islamske zajednice Zenica, dobijam poziv od mog ahbaba i školskog kolege Alema Dedića da pišem nešto za rubriku "Od petka do petka". Volio bih da nisam, jer me administrativno pisanje već dodatno umorilo, ali kako ću odbiti ahbaba!?
Petak je obilježila posjeta uvaženog muftije bihaćkog hafiza Mehmed-ef. Kudića sa saradnicima, Haris-ef. Veladžićem i Nazif-ef. Horozovićem. Muftija je održao hutbu u "Sultan Ahmedovoj" džamiji u Zenici, a povod posjete bila je promocija dokumentarnog filma o reisu Čauševiću, emitovanog noć prije u Islamskom centru "Sultan Ahmed" u Zenici. Inserti iz filma i stavovi uleme koja je govorila u kameru, nedvojbeno upućuju na to da je reis Džemaludin-ef. Čaušević, stameni Krajšnik, bio najmarkantnija ličnost Islamske zajednice, pa i šire, u prvoj polovini XX stoljeća.
Ono što je obilježilo njegov reformatorski duh jeste institucionalno osnaživanje Zajednice. Temeljni princip koji je uspostavljao Poslanik, s. a. v. s., a koji je nastavljen silsilom preko halifa, sultana do prvog reisul-uleme, jeste institucionalnost. Donošenje odluka, ratna strategija, obredoslovne forme i drugo, sve je to bilo institucionalna praksa Poslanika, s. a. v. s.
Večeras je, povodom mubarek noći Berata, u Islamskom centru u Nemili najavljen centralni program Medžlisa, koji interpretiraju Mustafa Isaković i Ibrahim Bilčević, dva zaštitna znaka ilahija i kasida u moderno vrijeme. Kao što jednom kaza muftija Dizdarević: "Mustafa da je samo opjevao Devet heroja, dosta od njega", a ja bih dodao: "Ibrahim da je samo opjevao Jedno smo, dosta od njega".
Kako jake poruke imaju te kaside.
Uz uvažene izvođače ilahija, u programu učestvuje i gost - predavač, hafiz Ammar Bašić. Nedvojbeno jedan od najslušanijih predavača danas. Lijepo mi bude kada čujem da ljude unutar Zajednice neko mahsuz dođe slušati, jer ti ljudi imaju odgovornost kada govore, a danas se masama ne sviđa odgovornost. Više se masama sviđaju predavanja bez odgovornosti izgovorene riječi, predavanja na kojima se kritikuje i brutalno napada sve i svako, pod izgovorom da je to hakk.
Danima već imam problem s leđima, nekakva upala, ali i u takvom stanju nastojim biti aktivan i uključen u procese. Međutim, bolovi su mi uskratili prisustvo na ovom posebnom programu. Prepustio sam tu čast Muhamed-ef. Bilčeviću koji će sigurno, uz vrijednog Ismail-ef. Jusufovića, biti dobar domaćin.
Subota, 15. februara 2025.
Subota je, formalno, neradni dan, ali, suštinski, vikendom se radi. Ovaj vikend bol u leđima ne prestaje. Jutros sam izabrao ostati kući, a ne ići u kancelariju ili mektebe. Od početka godine, ovo je, možda, druga subota da s hanumom pijem kahvu i slušam Esminu galamu u kući. Hamza je u mektebu. Razmišljam uz kahvu koliko su naše majke i naše supruge uložile energije u nas i našu djecu.
Doista, to su heroine o kojima se, nažalost, slabo ili nikako ne priča. Bar u ovom kontekstu. Što je Ahmed-ef. Burek imao običaj kazati: "Hodžin i ženin pos'o se vidi samo kad’ ne rade!"
Dok pijemo kahvu, čitam vijest da će danas biti dženaza rahmetli Ineli Selimović i njenom trinaestogodišnjem sinu u Puračiću. Svirepi čin njena i ubistva sina sumnja se da je počinio njen suprug Emir kojeg još traže.
U posljednje vrijeme sve su češće vijesti o nasilju, što psihičkom i verbalnom, što fizičkom i onom najbrutalnijem, ubistvu. Pitam se koliko i šta doprinosimo da se ova statistika smanji i kakve su nam preventivne mjere u tom pogledu? Opet, u toj zamišljenosti, naiđoh na naslov teksta u jubilarnom, stotom broju Novog Muallima, Fizičko nasilje nad djecom i ženama u hadiskoj perspektivi, koji potpisuje moj vrijedni kolega dr. Fadil Maljoki, pa mi bi drago da se obrađuju ovako važne teme. Jedva čekam da pročitam tekst. Formalizam nas, u posljednje vrijeme, strašno zamara. A ljudi ne odustaju da se prepiru o trivijalnostima.
U popodnevnim satima nastojim realizovati preporuku ljekara da što više odmaram, ali ne prestajem misliti o "Večeri Kur’ana" u mojim Lokvinama. U tom džematu sam se oženio, dobio prvo dijete, sina Hamzu, naučio prve korake imamske službe. Najavili su, s radošću, i moj dolazak, uz program koji će izvesti učenici, opet, moje Medrese "Osman-ef. Redžović", a predavač je direktor Medrese, moj cimer Dženan Rezaković.
Teško mi otići, a još teže ne otići. I u toj borbi odlučim, ipak, ne otići. Zdravlje je najvažnije, a to će moji ahbabi razumjeti. Zato, čuvajte zdravlje, taj dragocjeni Božiji dar, jer, kad ga narušite, teško ga je vratiti. Moj bi džematlija iz Lokvina, Smriko Džemil, kod kojeg sam stanovao dok se imamska kuća nije izgradila, skoro tri godine - besplatno, kada bi me vidio u majici kratkih rukava, imao običaj kazati: "Obuci se, dijete, bolest se dobija u kilama, a liječ se u gramima."
Nedjelja, 16. februara 2025.
I danas osjetim jake bolove u leđima, ali kao da se lakše krećem i pregibam u namazu. Možda ide nabolje, tješim se. Nedjelja je bila poseban dan za Medžlis.
Danas je 67. po redu hafiska dova u Medžlisu Islamske zajednice Zenica. Hafiska dova je zakazana danas, poslije podne, u džamiji "Safija", džemata Brist. Ovo je moj drugi džemat u kojem sam imamio, a sada i moj matični. Odlučujem danas otići na hafisku dovu, pa ću nekako izdržati, ako Bog da. Sama činjenica da je u Zenici 1983. godine bio samo jedan hafiz, Fuad-ef. Subašić, a da danas učimo 67. dovu, govori o važnosti ovog dana. Međutim, ova lijepa priča ima još jedan epilog.
Džamija "Safija" je otvorena 7. maja 2017. godine, i od tada do danas u njoj su upriličene dvije, i danas, treća hafiska dova. Prva hafiska dova je bila hafizu Abdulvahidu Jusiću, a druga njegovom bratu hafizu Halidu Jusiću. Danas se uči hafiska dova njihovoj sestri hafizi Vahidi Jusić, te porodica Jusić, od roditelja hadžije Edhema i Alije, sada ima tri hafiza.
Dodamo li tome da je muž njihove sestre hafiz, a da i ona sama pohađa Školu hifza, onda smijemo kazati da je ova porodica počašćena da se zove čuvarima Allahove Objave. Iako je džamija bila puna, uočljive su bile suze i oduševljenje džematlija ovom pričom. Često sam puta isticao, a i sad, dok pišem, moram. Znatan napor sam uložio u školovanje, studiranje, postdiplomske studije itd., ali kada bi se moglo trgovati, sve bih zamijenio za to da budem hafiz. Allah zna, možda nije za mene to određeno, ali molim Ga da mi odredi takvu sudbinu. To dovoljno kazuje o mome mišljenju o ovoj tituli i ovim ljudima.
Navečer smo bili kod muftije na sijelu. Njegova porodica me svaki put iznova fascinira svojom ljubavlju i brigom o musafirima. Esma hanuma uvijek ponosno dočeka goste, Ajna i Fatima su tu da mami budu na usluzi, a Fatih bude razonoda sijela. Ljudska dimenzija muftijske uloge hafiza Mevludina Dizdarevića se najbolje pokaže kada mu gosti dođu u kuću.
Suvišno je to i pisati, ali drago mi je da Zenica i Muftijstvo zeničko ima ovakvog lidera, čiji su rezultati rada vidljivi već nakon prvog mandata. Nakon sijela, kolege Nermin efendija i Avdo efendija odoše na termin fudbala, termin koji mi, kolege imami, igramo već skoro 15 godina, a meni teško, ja ne mogu. Duša i bi, ali tijelo nikako. Opet bih o zdravlju. Čuvajte tu blagodat. Zamolio sam hanumu da makar prošetamo do kuće, ali i to bi zahmetli za leđa.
Ponedjeljak, 17. februara 2025.
Svaki ponedjeljak je pun sastanaka i administrativnih poslova. Jutros smo počeli s Radio-televizijom Zenica. Dogovori oko ramazanskih aktivnosti. Kreiramo određene ideje ramazanske sheme na RTV Zenici, s uključenjem mektepskih polaznika u ramazanski program. Djeca budu interesantna na ekranima. Poslije toga, naručen sam na fizikalne terapije zbog svojih, već spomenutih, bolnih leđa. Lagana masaža, pa struja... Ko je dever'o, zna o čemu pričam.
Poslije ikindije sastanak s predstavnicima Udruženja "Zeman", žele da zajedno realizujemo projekte za mlade i djecu: seminar edukativnog kursa Mreže mladih "Znanje je snaga, znanje je moć" i takmičenje iz hifza Kur’ana. Treći projekat, opet Mreže mladih, "Siru usvoji i umru osvoji". Moj vrli ahbab Edin-ef. Kavazović i ja, nakon sastanka, imamo zadatak da napišemo idejno rješenje za sva tri sadržaja i sva tri projekta. Zasigurno, imat će dalekosežne rezultate. Davno je završeno radno vrijeme, ali ponedjeljak je, pa ništa neobično.
Pred akšam smo odlučili obići babu i mamu. Opet posebna tema. Jedan moj ahbab, nakon što je izgubio babu, kaže: "Da mi je s njim sjesti minutu, Allaha mi, dao bih sve za taj trenutak!"
Nažalost, sve više cijenimo kada izgubimo. Tako valjda taj dunjaluk hoće. Trudim se makar jednom heftično da odem roditeljima, a ako može, i češće. I mislim da je opet malo. Nakon jacije smo odlučili posjetiti punca i punicu. Da i hanuma svoj hakk prema roditeljima ispuni. Čuvajte roditelje dok su živi, a ako su preselili proučite im koju dovu.
Utorak, 18. februara 2025.
Danas smo svi, glavni imami Muftijstva zeničkog, i vakifi 2024. godine iz naših medžlisa kod muftije Dizdarevića. Obilježavamo jedan poseban datum.
Naime, u znak sjećanja na veliko djelo vakifa Hajdara Bajrambašića (Hadžije Mazića), koji je uvakufio najveće dobro svoga imetka, kuću u sred grada Zenice, danas poznatu kao Hadžimazića kuća, a čiji je plemeniti čin 13. februara 1940. godine Sreski šerijatski sud u Zenici ovjerio vakufnamom, muftija Dizdarević je uspostavio projekat izbora vakifa godine Muftijstva zeničkog. Svi medžlisi nominuju jedan prijedlog, a vakifa godine bira Muftijstvo.
Upoznah danas, zaista, velike ljude. Iz svih medžlisa dolaze posebne priče, ali mene su dojmile dvije.
Ove godine vakif godine je Mirsad Čizmo. Poznati humanista i privrednik iz Zenice. Jedna velika ljudska gromada. Uvakufio je i u sport, kulturu i humanitarne akcije, podijelio milione, ali slušam ga danas kako kontinuirano ponavlja: "Ja sam sve uradio po uputi. Uvijek dođe neki znak da se nešto udijeli. A taj znak govori mi da ja ne dajem ništa, nego mi Uzvišeni Allah daje upute kako i kome da udjeljujem. Tako da, ovo nije ništa od Čizme, sve je od Allaha…"
Drugi primjer je mladi momak iz Doboja, Muhamed Delić koji je, nakon smrti babe, sa svojom majkom odlučio uvakufiti značajan iznos za uređenje mezarja i harema džamije u džematu Ševarlije-Potočani. Potreslo me je kada reče: "Čitao sam da, kada čovjek umre, njegova djela teku i dalje ako ostavi hairli dijete. Moj babo je bio veliki vakif i ja hoću da to nastavim a da babo ima sevape od toga…" Veliki ljudi su među nama, a nekada i ne primijetimo njihovu veličinu. Da Allah podari svaki hajr svim našim vakifima.
Do jacije sam koristio kancelariju da pripremim prezentaciju za sutrašnju Skupštinu Medžlisa. Napisah ovo zapažanje i bi vakat da se ide kući.
Srijeda, 19. februara 2025.
Danas je sjednica Skupštine Medžlisa Islamske zajednice Zenica. Radno-svečani trenutak kada se usvaja Izvještaj o radu i Plan rada za narednu godinu. Prilika da se sretnu zastupnici iz svih džemata i prenesu impresije i inicijative. U prelijepom ambijentu Islamskog centra, Skupština je okončana usvajanjem navedenog i određenim lijepim prijedlozima i inicijativama za napredak.
Ovaj događaj me opet vrati na važnost institucija i institucionalno djelovanje. Zato mi je drago što se insistira na ozbiljnosti skupština i posebno bih pohvalio muftiju i njegove saradnike koji posjete svaku skupštinu na području Muftijstva zeničkog, te na takav način ukazuju na važnosti ovih događaja.
Cijeli koncept podsjeća na dogovaranje (šuru) među muslimanima unutar jedne lokalne zajednice, pa se time prakticira i uzoriti život Poslanika, s. a. v. s. Lijepo je čuti pohvale, ali lijepo je saslušati i kritike, sugestije i primjedbe, jer ponekad kritika može biti bolja pohvala od same hvale. Ako je kritika konstruktivna a osoba koja se kritikuje racionalna, onda ishod može biti samo dobro rješenje. Tako da bih zaključio kako skupštine, i inače sastanci i dijalog, imaju veoma vrijedne ishode.
Nakon Skupštine, sastanak sa aktivisticama koje vrijedno rade na projektu "Radost bajrama". Pet vrijednih hanuma: Aida, Rumejsa, Fatima, Lamija i Suhejla su idejni nosioci cijelog koncepta zabave, ali i one koje se najviše pozahmete oko realizacije. Nešto sam ponosan na ovaj projekat Medžlisa IZ Zenica, koji više nije pionirski.
Na kraju dana, posjeta mome bratu Selvedinu koji je došao iz Saudijske Arabije. Inače, radi tamo. Da malo vidim oči koje su friško gledale Ćabu, a i da posjetim voljenog brata. Dan sam završio jednom porodičnom šetnjom, da provedem vrijeme malo s hanumom i djecom, jer sam ih u proteklom periodu bio malo zapostavio. I da, leđa haman idu nabolje, hvala Allahu. Čuvajte zdravlje!
Četvrtak, 20. februara 2025.
Četvrtak počinjem sastankom sa Sanidom, ekspertom u oblasti tehnologije, koji nam radi na unapređenju programa elektronske baze podataka članova IZ. Želimo malo poboljšati cijeli koncept. Poslije njega mi dolaze selami iz Koldinga, preko kolege Ismet-ef. Garanovića. To je džemat u Danskoj u kojem sam proveo kraći dio službe.
Zatim, aktivistice Udruženja "Kandilj", koje vode "Ramazanski vozić u Zenici", jedan lijep projekat čiji je začetnik bio muftija Dizdarević još dok je bio imam, a koji pripremamo za ramazan 1446/2025. godine. Lijepo iskustvo za naše mališane. Kada smo kod mališana, danas nas je posjetom počastilo osoblje PPU "Lastavica", vrtića našeg Medžlisa, s mališanima koji pohađaju ovaj vrtić.
Vrijedni direktor Haris Grabus i odlične, radine i za svaku pohvalu, tete našeg vrtića u koloni vode djecu od Muftijstva, prema Islamskom centru, do zgrade Medžlisa. E, nešto mi posebno drago biti s djecom. Volim djecu i baš me opuste. Dok sam bio muallim, najdraže mi je bilo kada dođem i kada ona mala raja - pa svi redom - grle efendiju.
Popodne je direktor JP Za sportske objekte i terene d.o.o Zenica Nedim Talić, sa saradnicima Mugdimom Elezovićem i Amelom Selimovićem, došao da se dogovorimo u vezi s ukrasima oko Islamskog centra, kojim će tokom ramazana harem Sultan Ahmedove džamije i Islamskog centra dodatno zablistati. Nastojimo i vizuelno da uljepšamo atmosferu u Zenici i na tome zahvaljujemo Gradu Zenica.
Po završetku sastanaka, imam obavezu da napišem Plan ramazanskih aktivnosti i dostavim Izvršnom odboru. Tako da sam se administracijom bavio do jacije, kada sam otišao u džemat Janjiće, na predramazansko druženje i održao vazu-nasihat.
U Janjićima je završen radni dan, uz ugodan razgovor s džematlijama ovog džemata. Istakao bih da je dijalog danas nužan iz više razloga, a posebno iz razloga što smo počeli stvari podrazumijevati, a ne o njima razgovarati.
(Preporod.info)
