Nasilje je skrnaviti dostojanstvo umrlih, poginulih i ubijenih i njihova grobna mjesta pretvarati u parkove

Piše: Hasan Eminović

Rijetki su slučajevi da politički subjekti s hrvatskim nacionalnim predznakom osude vandalizam počinjen nad imovinom ili licima koja nemaju isti taj predznak ili ne pripadaju tom korpusu.

Desilo se!

Učinila je to jučer Hrvatska republikanska stranka (HRS) u Mostaru, tretirajući vandalizam počinjen prije par dana u haremu Kantarevac.

Oni su u saopćenju za javnost, kako to prenose mediji, "izrazili žaljenje zbog tog čina, u nadi da će oštećivanje grobova i sakralnih objekata biti konačno istraženo, procesuirano, a akteri kažnjeni".

A potom izrekli prijekor svim onima koji su prije njih uradili to isto. Oni se ne mogu ''nipošto složiti s konstatacijama pojedinih institucija, stranaka i subjekata, kao što je Međureligijsko vijeće“, zbog upotrebe termina harem, tvrdeći da je to gradski park Liska.

U nastavku reakcije HRS-a podsjećaju da "svi oni koji su preživjeli rat u Mostaru znaju kako je i zašto nastalo to groblje", u kojem su ukopavani ubijeni, poginuli i umrli građani Mostara svih nacionalnosti. Iz daljeg teksta primjetna je tendencija da su i reagirali samo zato kako bi poslali poruku da se svi posmrtni ostaci iz harema moraju, da, upotrijebljena je ta riječ, dislocirati s tog lokaliteta i ponovo ga, čim prije, učiniti gradskim parkom.

Budući da ovakva reakcija dolazi iz političke stranke, teško je odgonetnuti njene prave motive: da li iza njih stoji krupni kapital, kakav građevinski lobi, o čemu se priča po gradu, ili je ona, pak, upućena kao prijekor aktuelnom gradonačelniku Mostara i njegovoj stranci, kako bi ga pred biračkim tijelom prokazali kao nesposobnog i neodlučnog.

Uostalom, političke stranke imaju pravo na stavove, ma kakvi god da su, ali, u isto vrijeme, morale bi snositi punu političku odgovornost, o čemu u tom saopćenju, izgleda, ni najmanje nisu vodili računa.

HRS-u je, kao i svim drugim političkim faktorima u Mostaru, jasno o kako osjetljivom i kompleksnom pitanju je riječ, kao što im je jasno kako se i ko donosi odluke o prostornom uređenju grada Mostara i da nikada niko od Bošnjaka neće glasati za takav prijedlog.

Čemu onda krajnje neprimjerene sugestije o dislociranu posmrtnih ostataka iz harema!?

Kome u prilog ide podizanje međunacionalnih tenzija i razmahivanje anahronog, zakašnjelog mudrovanja, u kojem količina neznanja, ignoriranja, drskosti prelaze granice normalne komunikacije, općih društvenih normi ponašanja i iz humanizma prerastaju u nasilništvo.

Da, u svakoj civilizaciji i svakoj religiji nasilje je odlučivati u ime porodica poginulih, ubijenih i umrlih koji su ukopani u bilo kojem groblju, haremu, pa i haremu Kantarevac 1992.godine.

Da, nasilje je skrnaviti dostojanstvo umrlih, poginulih i ubijenih i njihova grobna mjesta pretvarati u parkove.

Kao što je i intelektualno nasilje, uprkos zemljišno-knjižnim izvacima, tvrditi da tamo nikada nije bilo harema. Takav totalitarni odnos prema imovini Islamske zajednice, Katoličke crkve, Pravoslavne crkve, jedino pamte oni koji su preživjeli socijalistički režim na mostarski način.

Po predlošcima logike iz HRS-ovog saopćenja, i oni su se svrstali u ideološke okvire istog tog totalitarnog režima, s obzirom na to da su tragovi kulturno-historijskog nasljeđa u Mostaru od 1945. do 1970. godine brisani iz gradske panorame, naprasno i bezočno.

No, to ne znači da su izbrisani iz gruntovnih knjiga, katastra, arhivske građe, pravnih i zakonskih normi, dokumenata i sjećanja Mostaraca koji u ovom gradu žive duže od 50 godina.

Neshvatljivo je da u Mostaru, hrvatske političke stranke, javni i društveni radnici koji ih servisiraju nikada, ama baš nikada ne konsultiraju historijske dokumente, historijske činjenice bošnjačkih autora. A, kako ih je većina u ovaj grad doselila poslije Drugog svjetskog rata, u njihovoj kolektivnoj memoriji ne postoji niti može postojati drugačiji Mostar od onog koji je projiciran u ideološkim biroima Zagreba, poznatijim pod imenom "Stolni grad".

Baš o tome je 1952. godine pisao glasoviti mostarski gradonačelnik Husaga Ćišić predsjedniku Predsjedništva R BiH Đuri Pucaru Starom.

A, kako su ti dokumenti davno dislocirani iz biblioteka HRS-a, teško da će ovu argumentaciju uopće uzeti u razmatranje. Nasuprot tome, oni se radije bave političkim spinovanjem iz kojeg se, refleksno, kod Bošnjaka javlja bunt i otimanje nametnutom zaboravu.

(Preporod.info)