El-Kizbu – Laž i laganje

A oni koji ne budu vjerovali i Naše znakove budu poricali, odricali i lagali, takvi će biti stanovnici Džehennema: u njemu će zauvijek ostati. (El-Bekare, 39)

Fasik - nepopravljivi griješnik i smutljivac je potpuna suprotnost muminu, pravom i iskrenom vjerniku, mušrik - idolopoklonik, paganin muslimanu, čovjeku koji je predan i pokoran Jedinom Bogu, kjafir koji poriče, pokriva i ne priznaje Allahova značenja i dokaze, šakiru, čovjeku koji se neprestano zahvaljuje, šućura i priznaje sve Allahove blagodati.

Gafil koji je potpuno indiferentan i nemaran na sve Allahove nimete i darove, suprotan je zakiru koji se neprestano sjeća, prisjeća i misli na Allaha, dž. š. Zalim – nepravednik suprotan je adilu, čovjeku koji živi, radi, zagovara i prakticira pravdu i pravičnost.

Džahil - zalupana i umišljena neznalica - suprotan je alimu - istinskom i osvjedočenom učenjaku. Isto tako, kjazib - lažov u svemu je suprotan sadiku, iskrenom čovjeku koji istinu govori. Kao što je batil - dubinska i obuhvatna laž iz koje sve laži kreću i kote, potpuna suprotnost hakku - potpunoj istini, osnovnoj normi i pravu, tako je el-kizbu - laž u svemu suprotna es-sidku, istini i iskrenosti koja je utemeljena na hakku. Kizb je u svemu suprotnost od sidka.

Čovjek koji govori istinu je sadik, a čovjek koji laže, petlja i vara je kjazib. Kezzabun je patološko-ontološka lažovčina.

Arapski glagol kezebe jekzibu kizbun znači lagati, lagati i zamajavati, varati, prevariti, biti netačan i kriv. Lagati znači i govoriti sve ono što je suprotno istini. Nijansi i boja laži ima tačno onoliko varijanti koliko ima lažova na svijetu.

Platon u svojim djelima piše i navodi da postoje samo dva temeljna izvora laži, to su nevjerovanje u Boga i nevjerovanje da je Bog izvor Ideja (Objave).

"Istina i iskrenost vodi birru - sveopćem dobru, a birr dobro vodi u Džennet. Sve dok čovjek govori istinu, bit će kod Allaha upisan u iskrene. Nasuprot tome, laž vodi grijehu a grijeh vodi u Džehennem. Čovjek, sve dok laže, bit će kod Allaha upisan kao lažov."(I. P. H., 460)

Laž je hidrogenska, atomska, hemijska i biološka razorna bomba za zajednicu, društvo, društvenost i društveno ali i za kulturu. S pravom se kaže da je samo istina lijepa a stvarnost, ma koliko velika i raznolika, prolazna je, te je zato samo korisna.

U pravu je, istina je najviša i osnovna norma i na istini počiva pravda kao temelj prava, ustava i zakona, i pravne, i pravedne zajednice i zdravog društva. Laž, kao potpuna i isključiva suprotnost istini, negacija je ljepote, osnovne norme, prava, ustava i zakona. Zato je za ljudske zajednice, za njihov život, mir, sigurnost, red i poredak opasno kada su lažovi dominantne elite u državi: državnici, političari, diplomate, sudije, tužioci, advokati, direktori, svi funkcioneri i rukovodioci. Poslanik kaže: "S trojicom Allah neće govoriti na Sudnjem danu, neće im oprostiti niti ih rahmetom Svojim zaštiti. Za njih je određena teška i bolna kazna. To su: starac - pedofil koji se bavi bludom, vladar i prvak koji laže i obmanjuje narod i siromah koji je nadmen i ohol."(I. P. H., 730)

Laž je opasna i za istinu, i za slobodu, i za mir. Evo šta piše mudrac Karl Jaspers: "Nijedan spoljašnji mir ne može se održati bez unutarnjeg mira ljudi. Mir je moguć samo kroz slobodu a sloboda je moguća samo kroz istinu. Zato je neistina ono pravo zlo koje uništava mir."

Svim zulumćarima svijeta, faraonima, despotima, diktatorima, tiranima, autokratima, zločiniteljima, kriminalcima, lihvarima, i zelenašima, i hrsuzima, laž je glavna ambalaža i fasada. Sva ljudska povijest je svjedočanstvo da je idolatrija i paganstvo, pogotovo kult nedodirljive ličnosti, iznad koje nema prava, zakona i suda, glavni i ključni izvor nasilja a laž i laganje grijeh. Kur’an upozorava: Eto, toliko! Ko poštuje Allahove zaštićene i neprikosnovene propise i mjesta, uživat će milost Gospodara svoga, a dozvoljena vam je stoka, osim one o kojoj vam je rečeno - pa budite što dalje od poganih i razvratnih idola i izbjegavajte što više neistiniti i lažni govor. (El-Hadždž, 30)

Kada čovjeku koji laže kažete da ne govori istinu, to je moralna kvalifikacija i ne može vas tužiti, a kada mu reknete da laže, to je pravna kvalifikacija i može vas tužiti pa morate dokazati da je lagao, što je veoma teško i mučno, pa ćete onda platitit kaznu za objedu i sudske troškove. Zato lažovima govorite da ne kazuju istinu - a to je teža, dubinska i moralna kvalifikacija i tako ćete izbjeći sud, sudski proces i kaznu. Najviše na svijetu lažu oni koji najveće zločine, nasilja, zlostavljanja, varanja, manipulacije nad ljudima čine. I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega Smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau sinu Merjeminu, očigledne i nepobitne dokaze dali i Džibrilom ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedni druge u laž utjerali, a druge ubijali. (El-Bekare, 87)

Laž je i svjesno, i namjerno, i planirano, i programirano govorenje neistine i onoga što ne odgovara ni stvarnosti ni realnosti, pogotovo od elita prvaka, uglednika i funkcionara koji su skloni laži, obmanjivanju i varanju ljudi. Po rezultatima i posljedicama, i na ovom i na onom svijetu ima više vrsta laži i nisu sve jednake, opasne i štetne, ali su sve zabranjene, griješne i poročne za moral: "Među najveće grijehe - ekberul-kebairi se ubrajaju: Allahu pripisivati sudruga - širk, bespravno ubiti čovjeka, biti neposlušan, ne poštivati, ne paziti i ne pomagati roditelje i namjerno lagati."(I. P. H., 138)

Ima takvih gadova, žgadarija, nesavjesnih i nezahvalnih dvonožaca koji se usuđuju i lažu da njihovo dijete nije njihovo dijete i poriču nepobitno očinstvo: "Onoga ko porekne očinstvo svome djetetu i laže da nije otac svome djetetu, dok ga gleda, Allah će odbiti od svoje milosti i zasramiti ga i poniziti na Sudnjem danu pred cijelim svijetom."(I. P. H., 347)

Kakvi su to zlotvori koji izdaju i lažu svoje novorođeno dijete da nije, a jeste njihovo! Koga drugoga oni ne bi izdali kada im se ukaže prilika?! Čovjek koji laže, sve dok laže, nije u društvu meleka, već u društvu prokletog šejtana: "Kada čovjek slaže, melek se udalji od njega za jednu milju (400 koraka), usljed odvratnosti koju prouzrokuje dotična laž."(I. P. H., 347)

Devize su kratke i jasne, istina i dobro vode u Džennet, a laž vodi u grijeh a grijeh u Džehennem. Ostavljanje i napuštanje laži je uvjet ispravnog vjerovanja: "Čovjek neće vjerovati ispravnim vjerovanjem, sve dok ne ostavi laž i svađu pa makar i upravu bio."( I. P. H., 1945)

Laž i šrktost, istovremeno, kod vjernika se isljučuju: "Kod vjernika se ne mogu sastati dvije loše osobine - škrtost i laž."(I. P. H., 1871)

Ne smije lagati ni radi zabave, razonode i bezbrige: „Teško onome koji izmišlja lažne šale da bi se ljudi smijali i zabavljali. Teško njemu, teško njemu.“(I. P. H., 1845)

"Budite iskreni, jer je iskrenost jedna od džennetskih ulaznih vrata. A klonite se laži, jer je laž jedna od ulaznih vrata Džehennema". (I. P. H., 1068)

Skoro svakom razvodu braka prethodi laž, raspadu porodice prethodi laž, sukobima među rodovima, bratstvima, plemenima, narodima, nacijama, rasama i državama, prethode laži. Kao što je svaki dio tijela zaštićen i umotan u sluznicu a svi zaštićeni kožom, tako skoro svim grijesima, nasiljima i zločinima prethode laži. Kad Poslanika pitaju mogu li griješiti, on odgovara da - čak i popiti i ukrasti, a kada su ga pitali da li musliman može lagati i da li laže, on se tri puta zaklinje: „Vallahi, Billahi, Tellahi“El-muminu la jekzibu. Mumin ne laže.“

(IIN Preporod)