Mehanizmi koji bi države prisilili na poštovanje konvencije o kažnjavanju genocida ne postoje

Cankarjev dom je u ponedjeljak, 27. januara 2025. godine, ugostio drugi razgovor u okviru pratećeg programa izložbe Vijesti koje nisu probudile savjest, koja je dio memorijalnog programa povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici.

Novinar dr. Ali Žerdin je u razgovoru s priznatom pravnicom za međunarodno pravo, profesoricom Pravnog fakulteta u Ljubljani dr. Vasilkom Sancin, najprije govorio o etimološkom porijeklu riječi genocid.

- Riječ koja danas označava zločin nad zločinima skovao je poljski pravnik Raphael Lemkin, koji je 1939. godine emigrirao najprije u Švedsku, a potom u SAD. Njegova zasluga nije samo u tome što je osmislio riječ genocid, već i u tome što je Međunarodna zajednica nakon Drugog svjetskog rata usvojila pravno obavezujuće dokumente koji tretiraju genocid - navela je Sancin.

Prekretnica u međunarodnom pravu bilo je usvajanje Konvencije o kažnjavanju genocida, koju je UN usvojio 1948. godine. Lemkin je, kako je poznato, želio da pravna definicija genocida bude šira, ali članice UN-a već tada nisu bile sklone strožijoj kontroli njihovih postupaka.

Ipak, kako je istaknula dr. Sancin, ta je konvencija decenijama bila dovoljno dobar međunarodno-pravni mehanizam za prevenciju. Tek s genocidima u Ruandi i Bosni doživjeli smo dubok civilizacijski pad i prve sudske procese koji su proizašli iz kršenja Konvencije.

Procesi pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, koji je osnovan u Hagu početkom devedesetih, trajali su dugo i, prema mišljenju oba sagovornika, nisu ostavili dojam efikasnosti i pravednosti. Kako je podsjetio dr. Žerdin, broj presuda bio je skroman.

- Za genocid u Ruandi Sud je donio gotovo 100 osuđujućih presuda za zločine, dok je za genocid u Bosni taj broj jedva dosegao 10 - objasnila je.

Važno je napomenuti da je Međunarodni sud još 1993. godine naložio Srbiji da je dužna učiniti sve što je u njenoj moći da spriječi genocidna djela struktura i organizacija koje su pod njenom direktnom ili indirektnom kontrolom. Pravni okvir koji je mogao zaustaviti masakre Bošnjaka, dakle,  postojao je ali nije bio djelotvoran. Sud je donio prve osuđujuće presude tek skoro 15 godina kasnije.

Razlog tome dijelom leži u činjenici da se sudovi nisu mogli osloniti na prethodnu sudsku praksu, budući da je skoro nije bilo. Drugi dio razloga leži u stručnoj složenosti postupaka. Dokazivanje genocida je zahtjevan i dugotrajan proces u kojem se mora nedvosmisleno dokazati tzv. specijalna namjera.

- Moramo znati da međunarodni sudovi razmatraju samo dio slučajeva, uglavnom one koji se odnose na vrhove političkih ili vojnih struktura. Svi ostali slučajevi ostaju na nivou nacionalnih sudova, gdje brojni postupci nisu uspješni zbog nedostatka jakog pravosudnog aparata, potrebnih resursa i odgovarajuće podrške, uključujući političku - kazala je Sancin.

Osim toga, mnoge inicijative koje bi mogle dovesti do osude država ili pojedinaca padaju na Vijeću sigurnosti UN-a. Instrument veta, koji posjeduju stalne članice Vijeća sigurnosti, uvijek je aktiviran u osjetljivim slučajevima koji se tiču odnosa između pojedinih država.

Dr. Sancin je upozorila na, kako ih naziva, opasne trendove u oblasti međunarodnog prava.

. Nalazimo se na prelomnoj tački. Napredovali smo u razvoju dokumenata koji kodificiraju pravno razumijevanje genocida. Međutim, vidimo da države imaju sve manje sredstava za rad institucija koje se bave međunarodnim odnosima, posebno kršenjima temeljnih dokumenata - naglasila je ona. 

Izvrtanje historijskih činjenica, cinična relativizacija zločina, njihovo poricanje... Sve su to, prema njenom mišljenju, opasni signali regresije u svijesti o opasnostima ponavljanja najgorih zločina protiv čovječnosti.

- Neprepoznavanje činjenica je pravno irelevantno. Ali ima veliki utjecaj na širu zajednicu i može dovesti do opasnih procesa - kazala je ona.

Zbog toga je toliko važnije razvijati preventivne aktivnosti, educirati ljude, posebno mlade i insistirati na razumijevanju genocida.

- Genocid se nikada ne događa iznenada, preko noći. To je vrhunac dugotrajnih djela i procesa koji imaju zajedničke karakteristike, bez obzira na to gdje i kada su se dogodili - smatra Sancin.

Kako je dodao dr. Žerdin, argument moći u odnosima među državama nikada nije bio naglašeniji nego što je danas.

Pritom se zapitao, je li međunarodno pravo uopšte još živo?

- Moramo se zapitati bi li stanje u oblasti zaštite ljudskih prava i poštovanja pravno obavezujućih dokumenata bilo gore da međunarodnog prava i njegovih instrumenata nema? - dopunila je gotovo retoričko pitanje dr. Sancin.

Nažalost, i međunarodno pravo je samo blagi prosvjetitelj naroda. Nemamo mehanizme koji bi države prisilili na bilo što, dodala je.

To se, prema njenom mišljenju, ogleda u brojnim aktuelnim primjerima gdje države izigravaju međunarodne konvencije i dugo važeća pravila igre.

Osamdeset godina nakon što je Crvena armija oslobodila njemački koncentracijski logor Auschwitz - godišnjica je obilježena upravo na dan razgovora - pitanje efikasnosti međunarodnih organizacija u suzbijanju genocidnih djela, koja sada pratimo u Izraelu, ostaje izuzetno relevantno. Na to su ukazali i posjetioci večeri u ispunjenom Klubu Cankarjevog doma.

Hoće li Međunarodni sud pravde u Hagu ikada donijeti presudu u slučaju izraelskih vlasti? Hoće li odgovorni za pokolj Palestinaca ikada stati pred Sud? Ova pitanja ostaju bez jasnog odgovora. Ostaje samo nada da će toliko puta izrečeni poziv Nikada više jednog dana donijeti rezultate.

(Foto: Cankarjev dom, Kristina Bursać i Foto BoBo/Preporod.info)