Tito, radnik i džamija

Piše: Muhamed Velić

Pričao mi je akademik Ejup Ganić, u više navrata, jednu interesantnu priču, a koja kaže da se nekada u postratnom vremenu, nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme kada se u bivšoj državi razvijala industrija, posebno u Bosni i Hercegovini, u čuvenoj zeničkoj željezari pojavio inžinjer, stručnjak koji je uspio da dobije leguru čelika kojim su uspjeli da izliju cijevi za dalekometne topove, haubice i za druge posebne namjene, tako da nisu morali uvoziti tu skupu leguru čelika, zahvaljujući jednom našem inžinjeru, stručnjaku, muslimanu iz Zenice.

Akademik Ganić je naveo i ime tog čovjeka, koje nisam upamtio, ali sam zapamtio priču, koja je važnija, a imena često budu i trebaju biti u drugom planu. Nejse.

Tako je i Josip Broz Tito čuo za tu priču, kako neće, i za tog našeg stručnjaka koji je uspio da uradi tako veliku stvar i da svojim znanjem i umijećem našu namjensku industriju učini neovisnom. Pa je Tito upitao ko je taj čovjek, oni su mu počeli pričati o njemu i njegovom znanju, stručnosti, sposobnosti, predanosti radu itd.

Ali, međutim, kao ima nešto što toj priči daje čudan ton i pravi mrlju. Pa je onda Tito upitao šta je to, šta to tog velikog stručnjaka tako ocrnjuje i inkriminira?!

Podsjetimo da se radnja priče događala za vrijeme vladavine i svijesti rigidnog komunizma.

Onda su rekli da se on, zapravo, predstavlja kao vjernik i da gotovo svakoga dana, a svakoga petka neizostavno, izlazi s posla, iz Željezare, i odlazi na džumu u jednu od zeničkih džamija. Onda je Tito slavodobitno rekao da to možebitno nije problem i da se može efikasno riješiti, pa je rekao: "Napravite čovjeku džamiju, tu u krugu Željezare, da ne gubi vrijeme i da ne odlazi s posla, olakšajte mu!"

Ne znam koliko je priča autentična i realna (jer, znamo da se dosta džamija u to vrijeme porušilo), a koliko je fikcija, jer ju je akademik Ganić šarmantno pričao u više navrata, hiperbolizirajući stručnost, sposobnost i obrazovanost i poentirajući da, bez obzira na okolnosti, vi možete ostvariti svoja prava i biti poštovani.

To je poruka, koju danas, čini se, ne uvažavaju oni koji se zaklinju u tu baštinu, predanost radu i da su dostojni nasljednici te radničke svijesti koja je gradila ovu zemlju, prije posljednje agresije.

Ovi danas nisu ništa od toga, pa ni blijeda sjenka tog radničkog duha, u koji se zaklinju.

Evo samo nekih primjera: da ne dođoše Turci, sa svojom kompanijom, i ne izgradiše prugu ispod Donje Jablanice - danas bi još uvijek u zraku sramotno visilo 50-ak metara pruge za kojom vapi bh. privreda, sramota na očigled cijelog svijeta.

Također, navedimo i tri posljednja zakona koji će radnike i poslodavce u FBiH baciti na koljena: Zakon o neradnoj nedjelji, Zakon o zabrani pušenja u zatvorenim prostorima i Zakon o minimalnoj plaći.

Mada tvrde da idu na ruku radnicima, ali, to je šarada, jer, kako kažu poslodavci, donijeli su zakon o minimalnoj plaći, kojim će znatno povećati doprinose i puniti budžet, a opteretiti poslodavce, ali su onda za svega pet dana sebi podigli plaće.

Ko će onda zaustaviti domino efektom divljanje cijena itd?

Neradna nedjelja već sada uveliko pokazuje koliko je entitet FBiH u gubitku, kako tvrde ekonomisti i analitičari, jer su sada, najednom, počeli uveliko da rade nedjeljom tržni centri i radnje u manjem bh. entitetu. Mediji izvještavaju o kolonama automobila.

Nedavno sam pisao o tome kako je ova vlast učinila naše radnike robovima, s vrlo malo prava koje im poslodavci u ovakvom radnom ambijentu teško mogu priuštiti, pa tako i na džumu jedva da stižu, a neki od njih i ne stižu, kao da su robovi koji su oslobođeni te obaveze.

A da prave džamije, to baš i ne vole. Evidentno, vidimo po pruzi da nisu neimari.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.

(Preporod.info)